Ha, pa što mislite tko je? Naravno, ja sam tražio da se makne plakat za Fine mrtve djevojke – tako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić potvrdio svoje autorstvo u odavno neviđenom primjeru cenzure: naredio je uklanjanje plakata za jednu kazališnu predstavu o tragičnoj sudbini lezbijskog para u zatucanom i bezdušnom društvu, ilustriranu prikazom dva Gospina kipića u poluzagrljaju. Kao gradonačelnik, rekao je, mora voditi računa da se ne vrijeđaju vjerski osjećaji. Svoju je intervenciju proglasio „civilizacijskim iskorakom“.

Čega bi se pametan stidio, Bandiću je na ponos i diku. Takav primjer zatiranja umjetničkih sloboda u demokratskoj Hrvatskoj gotovo da nije viđen. Ali se znao događati u bivšem, nedemokratskom režimu. Što je nekad radila komunistička partija i njeni trabanti, to danas prakticira Katolička crkva. Nije slučajno da se Milan Bandić, koji je napravio luk od partijskog aparatčika do novokomponiranog, navodno gorljivog vjernika, našao u ulozi promicatelja komesarske, odnosno inkvizicijske demokracije.

Pitanje je odakle gradonačelniku uopće ideja da bi on imao pravo uredovati u ovakvom slučaju. Jer, nije najveći problem u vjerskim organizacijama koje su se plakatom možda osjetile povrijeđenima. Imaju pravo na svoje osjećaje, imaju pravo da ih manifestiraju. Bez obzira na njihovu bizarnost. Bez obzira što se tako predstavljaju blizancima islamskih fundamentalista, bjesnih i izbezumljenih karikaturama proroka Muhameda. (Premda se u ovom slučaju ne radi o karikiranju vjerskih amblema. Dapače, u provokativnom plakatu moguće je vidjeti i afirmativnu poruku: Gospa kao simbol šikaniranih!) .

Osnovni je problem u gradonačelniku Bandiću koji provodi talibanizaciju Zagreba, pokušavajući kupiti pomoć Crkve u predstojećim lokalnim izborima. Narugao se tradiciji grada koji slovi kao intelektualno i kulturno središte Hrvatske. Njegovo brzopotezno skidanje nekim vjernicima spornog plakata nije civilizacijski iskorak, nego civilizacijsko nazadovanje. Povratak u mračna doba kad su slabo obrazovani, ali moćni pojedinci samovlasno odlučivali što će i koga zabraniti.