Draga Rujana,

nikad nisam mislila da bih i ja mogla poslati pismo u stilu "dragi Lastane" :), ali eto, nikad ne reci nikad.

Što me muči? Bila sam u dugogodišnjoj vezi s čovjekom kojem vjerujem i za kojeg znam da me voli. Međutim, već mi je dulje vrijeme bilo jasno da trebam prekinuti našu vezu jer smo se razilazili oko stvarno bitnih životnih pitanja (npr. imati ili ne djecu), a ja si mislim da tu kompromisa ne bi trebalo biti. A iako nam je seksualni život bio dobar, meni je ipak nešto u toj našoj fizičkoj vezi falilo.

Zbog svih tih pozitivnih stvari - nježnosti, povjerenja, dobrog seksa itd., nikako se nisam mogla odlučiti na taj korak.

I onda se desilo. U to vrijeme imali smo vezu na daljinu, ali on se odlučio doseliti za mnom. Kad su već pripreme bile u tijeku, u moj život došao je M., u svojstvu novog cimera moje prijateljice C. Nas troje, C., M. i ja, dijelimo mnoge interese i sve je počelo kao prekrasna bajka. Odlično smo se družili i zabavljali. Kad bi C. otišla spavati, M. i ja bismo ostajali do sitnih sati, pričali, šetali i ja sam se valjda po prvi put u svojih 31 godinu duboko zaljubila. Ne da nikad prije nisam bila zaljubljena, ali ovako nešto nikad nisam osjetila, srodna duša, dubina, čežnja...I kad smo spavali prvi put zajedno meni je postalo jasno da povratka nema i da moram prekinuti svoju vezu. Moj, sada već bivši, bio je naravno duboko povrijeđen, ali iz nekog razloga odlučio je ipak doći živjeti sa mnom (tako da je sada moj cimer, neš li sapunice).

Budući da živimo u vrlo malom mjestu, a u međuvremenu se ovamo doselila i M.-ova djevojka, svoju smo vezu držali u tajnosti. Tj. ja ništa nisam rekla C., jer nisam htjela jednostrano, a i vjerovala sam M. da želi poštediti osjećaje svoje djevojke koju je u međuvremenu ostavio. U svojoj zaljubljenosti nisam vidjela da očito štiti samo sebe. Moju početnu sreću ubrzo je počeo pomućivati nemir. Isprva nisam mogla identificirati što me smeta, ali s vremenom se iskristaliziralo - ta uvijek ja iniciram kontakt, on me nikad nije pozvao na ručak ili doručak (dok svoju bivšu i razne druge ljude da), ako bi i došao sam, to bi uvijek bilo kasno navečer nakon što je isposjećivao sve ostale, a u većem društvu me gotovo ignorirao. Kad sam ga suočila s tim, tvrdio je da to nije tako, drugi dan bi me npr. pozvao na šetnju, a onda sve po starom. Da sam bila pametna, pobjegla bih još onda glavom bez obzira, ali dubina osjećaja koji ja prema njemu gajim još i sada me sprečavala.

Onda je on samoinicijativno o našoj vezi rekao C., i od tada je sve krenulo katastrofalnim smjerom. On me je sve više ignorirao, pri tom to poricao, i sve se više vješao na C. Ja, duboko nesretna, često sam završavala u plačnim razgovorima s njim, znajući da to nema smisla, ali i tako žudeći za njegovom blizinom. Povjeravala sam se C., ona je čitavo vrijeme tvrdila da ju on ne privlači, nije mi smetalo njihovo grljenje i sl., jer znam da je ona osoba koja se rado grli s prijateljima i ja sam joj vjerovala. Iako mi je bilo teško, rekla sam joj da ne želim da bira između mene i njega i da iako mi je teško ću se potruditi da se svi zajedno i dalje možemo družiti. Naravno, kad sam mislila na biranje, mislila sam na prijateljstvo, ta i sama mi je rekla da ju ne privlači. I nakon par dana oni se počnu ljubit u klubu, dok su mislili da sam ja otišla po sendvič, kako tankoćutno.

Ona mi je to slijedeći dan i rekla (jer nije znala da sam ih vidjela), i onda se čudila kad sam joj rekla da više s njima ne želim imati ništa zajedničkog. Čak mi je i tvrdila da radije neće imati ništa s njim jer mene voli više? A dan nakon što sam plakala na njenom ramenu zbog njega se ljubi s njim u klubu? I pita me kakve veze ima to što mi dvije djelimo s njenom ili mojom vezom s njim? A prije dva mjeseca kad je doznala za mene i M. je plakala i bila ljuta tri dana jer smo ju isključili? Jer je mislila da smo nešto više od prijatelja za zabavu i da možemo pričat i o osobnim stvarima? I sad mi dođe s obrnutom pričom? Sad je zabava dovoljna??

Najgore mi je kaj ja za njim stvarno trpim, bez obzira što mi je jasno da on nije čovjek za kojeg sam ga smatrala, što se prema meni ponašao kao prema krpi, što mi je dan nakon njihovog poljupca došao na vrata s riječima "došao sam jer je C. htjela da ja prvi pričam s tobom". Jednostavno jer ja nikad, nikad, nisam osjetila nešto takvo, niti duševno niti u seksu, u 31 godinu života i ne mogu se oteti dojmu da ću unatoč svemu zauvijek patiti za njim.

Uglavnom, grozno mi je jer živimo u jako maloj sredini, nemam kam pobjeć, nemam se s kim drugim družit (osim s bivšim koji mi je velika opora, ah živote). Razmatrala sam mogućnost da se pravim kao da ništa nije bilo, ali ne mogu. Srce mi je živa rana, a činjenica da mi je osoba kojoj sam vjerovala i mislila da mi je prijateljica ovo napravila me potpuno dotukla. Da se razumijemo, ne spadam u osobe koje vjeruju "ništa sa bivšima prijateljica" itd., ali u danoj situaciji ovo mi se ipak čini u potpunosti kao ignoriranje i neuvažavanje mojih osjećaja.

Ima tu još puno suludih detalja, ali i ovako je već previše. Pa me čisto zanima nepristrano mišljenje - jesam li ja normalna, prestroga, prenaivna, što se tu zapravo desilo itd.? Da li bi to prava prijateljica napravila što je C. meni? Koji k. je to na njemu da mi je tak zavrtio glavom? Zašto mi je trebalo 14 godina seksa da osjetima ovako nešto ? Kolika je šansa da opet sretnem nekog s kim će mi bit tako? Kad će me više proć ta patnja? Jesam li bila preoštra kad sam prekinula sve kontake s njima? Ko je tu lud? Itd. Itd.


Hvala.

31-godišnja tinejdžerka :)

Pa znaš što,

U nicku ti je odgovor! Jesi li sigurna da bi trebalo pisati 31 a ne obrnuto??

Uopće ne kanim ulaziti u pomnu analizu tvoje bivše veze niti ove novije, sve je to toliko pubertetski da je upravo nevjerojatno! Imaš li ti ženo neki posao? Ako zarađuješ, vrijeme ti je da prestaneš živjeti kao da si prva godina faksa i da nađeš svoj stan – kakvi cimeri i cimerice, kakvi bakrači?! To su priče koje možeš živjeti kada ti je 18-22, 23 – dok te jako peru hormoni i dok si se u stanju upuštati u svašta, bez ovakvih posljedica koje ti danas osjećaš… ne želim pri tome reći da mladi ljudi nemaju duboke osjećaje, želim samo reći da se lakše oporavljaju – kako od mamurluka od alkohola, tako i od onog od propalih ljubavi.

Prvo mi nije jasno zašto bivšem nisi rekla da se ne doseljava jer prekidaš s njim? Mislim, već to je dovoljno suludo i nerealno.

Što se tiče ovog M., to je nezreo tip koji je odlučio iskoristiti priliku i vremenom te doveo gdje te htio, a zatim si mu dosadila pa je prešao na tvoju prijateljicu – tip očito ima apetit za destrukciju a možda ga to sve i zabavlja .

Što se tiče tvoje vrle prijateljice, po mom mišljenju ona je zatrovana vlastitim egom jer joj laska da ti je preotela tipa.

Oprosti, ali u cijeloj tog glupoj situaciji mi je jedino žao tvog bivšeg – ali pošto niti on očito nema nikakvog samopoštovanja nego je kao očajnik došao plaziti za tobom, ne mogu zaključiti ništa drugo nego da ste hrpa nezrele dječurlije koja ne zna kuda bi sa sobom i još ste svi skloni dramatiziranju! I znaš što? Smatraj se sretnicom što imaš ovakve probleme s tri banke! Ljudi tvojih godina danas otprilike ne znaju kako da prehrane djecu, a između posla i kuće gotovo da nemaju društvenog života – reći ćeš da je to njihov izbor i ja se slažem. A ovo je očito posljedica tvog izbora.

Ja ne mislim da bi ti trebala imati hrpu djece i trčati s posla kući i šljakati od jutra do sutra, ali mislim da bi trebala svoje probleme sagledati u realnom svjetlu – ljudi se vremenom mijenjaju, ljubavi dolaze i prolaze, prijateljstva također – MOVE ON! Mlada si, nije sve tako crno, ima još frajera, ima još žena – stigneš imati još hrpu dobrih ljubavnika a nadam se da ćeš u životu steći bar jednu dobru prijateljicu. I na kraju ti ona možda bude važnija od svih tih jeb….a

Jedino oko čega se s tobom u cijeloj ovoj priči slažem je da oko važnih stvari tipa ne bi smjelo biti kompromisa. A u ovom trenutku je važno da se makneš od cijele te priče i posložiš svoje prioritete. Kada budeš znala što u životu hoćeš – odnosno barem što nećeš – biti ćeš na najboljem putu da konačno i odrasteš.

U međuvremenu se baci na pisanje scenarija za sapunice, imam neki osjećaj da bi u tome mogla biti prilično uspješna.

I na kraju evo odgovora na tvoju liste pitanja:

a.) Jesam li ja normalna, prestroga, prenaivna, što se tu zapravo desilo? NE/NE/DA/NE ZNAM

b.) Da li bi to prava prijateljica napravila što je C. meni?
NE

c.) Koji k. je to na njemu da mi je tak zavrtio glavom?
MOŽE MU SE

d.) Zašto mi je trebalo 14 godina seksa da osjetim ovako nešto?
BUDI SRETNA DA UOPĆE JESI/NE ZNAM

e.) Kolika je šansa da opet sretnem nekog s kim će mi bit tako?
NITKO NE ZNA

f.) Kad će me više proć ta patnja?

KAD TI SE ZALIJEČI EGO/SRETNEŠ NEKOG DRUGOG/SAZRIJEŠ/PRESTANEŠ DRAMATIZIRATI/FOKUSIRAŠ SE NA TRAŽENJE STANA

g.) Jesam li bila preoštra kad sam prekinula sve kontake s njima?
NE

h.) Ko je tu lud?
LASTAN