Poznato je da se posjetitelji najatraktivnijih gradova širom svijeta ne mogu zasititi novosti, pa se tako i Madrid trudi svome obveznom itineraru stalno dodavati nove atrakcije. Jedna od novijih u tome gradu je Palacio de Liria, palača donedavna zatvorena za javnost.
Prepuna važnih umjetničkih djela, ova privatna rezidencija obitelji Alba (obitelj još uvijek živi na drugome katu), neraskidivo je povezana sa španjolskom poviješću. Albe su zapravo kraljevi među Španjolcima, a ovaj pogled na njihovu zbirku umjetnina i osobnih stvari naglašava tu činjenicu. Mjesto je toliko bogato antikvitetima i povijesnim predmetima da o njemu možete razmišljati kao o mlađem bratu Kraljevske palače.
vezane vijesti
Budući se radi o novijem dodatku turističkoj must-visit listi (od konca 2019, realnije gledano - od 'postpandemijske' 2021), pred palačom se još uvijek rijetko mogu vidjeti gomile turističkih autobusa, što znači da često nema gužve i da se palaču može razgledati na miru. Umjesto turističke gungule, posjetitelji se tu miješaju s dobro upućenim turistima i lokalnim stanovništvom, željnim pogleda iznutra u ovu nekad nedostupnu palaču, izgrađenu prije 250 godina. Iako je tijekom mnogih desetljeća pretrpjela brojne požare, sreća je htjela da je velik dio vrijednih umjetnina palače bio pohranjen u arhivima Prada i u trezorima banaka. Naime, u studenome 1936, tijekom španjolskog građanskog rata, zgradu je uništilo nekoliko požara koji su ostavili samo četiri vanjska zida. Danas je, pak, sve dostupno posjetiteljima na autentičnome mjestu.
Palača Liria jedna je od najvažnijih palača u Španjolskoj i jedina u Madridu koja je ujedno i stvarna rezidencija. Izgrađena je u razdoblju od 1767. do 1785. godine po nalogu trećeg Vojvode od Berwicka i Lirije, Jacoba Fitz-James Stuart y Colóna. Građevinu prvenstveno dugujemo glasovitom arhitektu Venturi Rodríguezu, koji je na čelu projekta zamijenio Louisa Guilberta, izgradivši dugu, pravokutnu i kompaktnu neoklasicističku zgradu. Engleski arhitekt Sir Edwin Lutyens dizajnirao je naknadno nekoliko modifikacija, koje je naručio 18. vojvoda od Albe, Jacobo Fitz-James Stuart y Falcó.
Nakon požara u Građanskome ratu, posao obnove palače poduzeo je 17. vojvoda od Albe, Jacobo Fitz-James Stuart, a dovršila 18. vojvotkinja, Cayetana Fitz-James Stuart i njezin suprug Luis Martínez de Irujo. Manuel Cabanyes bio je arhitekt zadužen za izgradnju nove palače Liria. Rabio je Lutyensove originalne planove, ali je modificirao glavno stubište, kapelu i dvoranu. Danas je palača, arhitektonski gledano, jedna od najvažnijih zgrada u Madridu i dom jedne od važnijih svjetskih privatnih zbirki umjetnina.
Palača Liria prepuna je nezaboravnih djela Goye, El Greca, Tiziana, Velázaqueza, Ribere, Rubensa, Murilla, Zurbarána, Vecchija, Brueghela…, među kojima je najvažniji Goyin portret 13. vojvotkinje od Albe. Slike nisu jedino blago interijera palače, jer su tu i brojne skulpture, tapiserije, namještaj, gravure, dokumenti i knjige te veliki set porculana i primjerci dekorativne umjetnosti. Ono što je tu još posebno jest i velika knjižnica s više od 18.000 svezaka, a ujedno i mjesto gdje se čuvaju dragulji poput Biblije Kuće od Albe (prvi prijevod Biblije na španjolski), rukom pisana djela Kristofora Kolumba (najveća zbirka na svijetu) i prvo izdanje 'Don Quijotea' (1605.) Miguela de Cervantesa. Ukratko, mnogo toga što se ne može vidjeti igdje drugdje.
Palaču Lirio su posjećivale i velike povijesne ličnosti iz svijeta kulture, umjetnosti i politike, poput Colea Portera, Arthura Rubinsteina, Howarda Cartera, Winstona Churchilla, Theodorea Roosevelta, Oscara Wildea, Igora Stravinskog i Charlieja Chaplina.
I na koncu, ukoliko iz bilo kojeg razloga, ne možete uskoro u Madrid, valja napomenuti da je internetski obilazak palače gotovo jednako intrigantan za putnike iz naslonjača.
