ZA SLAVU I LJEPOTU

Nevjerojatno je što sve ljudi rade svojim tijelima

21.05.2013 u 10:00

Bionic
Reading

Ljudi vole izazove i promjene. Dokaz tomu su Vanilla Chamu, koja se podvrgla više od 30 operacija, Tim Yarrow, koji je proveo 240 sati pod vodom, te Rob Rhinehart, koji više ne jede krutu hranu

Japanska manekenka koja je prošla 30 operacija

Vanilla Chamu je japanska manekenka i pjevačica, a odnedavno i internetska senzacija. Iznenada je postala poznata u cijelom Japanu zahvaljujući tome što je u javnost procurila glasina kako je imala 30 kirurških zahvata koji su je u cijelosti koštali oko deset milijuna jena (oko 560.000 kuna).

Mlada Japanka je potrošila svoj novac da bi izgledala kao francuska lutka. Tvrdi da joj je to oduvijek bio san.

Iako njena želja ne zvuči posebno racionalno, njene povećane usne i grudi zapravo je nisu dovele do željenog cilja, već možda bliže zapadnjačkoj djevojci koja se podvrgla očitim plastičnim operacijama. Bizarnoj manekenki ni trenutni izgled nije zadovoljavajući te je već najavila da će se podvrgnuti produživanju nogu.

Nitko ne zna točnu dob Vanille Chamu, no ona sama tvrdi da je imala svoj prvi kirurški zahvat s 19 godina. Njeni zahvati za sada uključuju operaciju očnih kapaka, nosa i grudi te liposukciju, ugradnju trepavica i stvaranje rupice na bradi.

Njena priča je u javnosti izazvala popriličan odjek, no nitko joj ne može reći da joj se kirurški zahvati nisu isplatili s obzirom na to da je Vanilla Chamu uspješna manekenka i pjevačica u Japanu. Bez obzira što se pojavila u mnogim televizijskim emisijama, o njoj još uvijek kolaju razne glasine – od razloga zašto je to učinila svom tijelu do romantiziranih priča o tome da je bila usamljena kao djevojčica te je zato odabrala francusku lutku za svoj budući izgled.

Daleko od toga da je mlada Japanka jedinstvena u svojoj želji da postane živa lutka. Već smo nekoliko puta pisali o raznim djevojkama koje su prošle kroz nevjerojatne promjene da bi ostvarile taj san.


Što deset dana pod vodom može učiniti našim rukama?

Koža na rukama se u vodi prilično brzo smežura - postane blijeda i valovita. Nakon deset dana pod vodom ruke počinju imati prilično zastrašujući oblik, a zahvaljujući Timu Yarrowu nećete morati to ni zamišljati, već ćete moći jednostavno pogledati njegovu snimku iz 2002.

Južnoafrički avanturist Tim Yarrow drži svjetski rekord u najduljem vremenu provedenom pod vodom. Yarrow je bio u vodi 240 sati bez prekida u prozirnom tanku u johanesburškom trgovačkom centru.

Kad je izašao iz tanka, Yarrow je uspješno oborio stari rekord u vremenu provedenom pod vodom iz 1986. Osim što je neprekidno bio uronjen, Tim Yarrow je pod vodom morao i jesti, spavati te vršiti nuždu – sve u prozirnom tanku pokraj kojeg cijelo vrijeme prolaze ljudi. Njegovo obaranje rekorda svakako nije bilo mačji kašalj.

Yarrow je jeo hranu s malom količinom vlakana kroz cjevčicu, a na sličan se način i rješavao suvišnih tvari. Da bi cijela stvar bila još strašnija, kad je napokon izašao, Yarrowove ruke izgledale su prilično loše - kao nešto s drugog planeta.


Avanturist je u tanku nosio ronilačke rukavice, no ta zaštita očito nije zamišljena da traje deset dana. TV emisija 'Outrageous acts of science' (Luda djela znanosti) pokušala je objasniti zašto su mu ruke tako izgledale.

'Razlog zašto ruke počinju izgledati staro i smežurano je u mrtvim stanicama keratina koje upijaju vodu brže nego druge stanice, a još uvijek su pričvršćene na žive stanice keratina. Zato se napuhnu i zbog ograničenog prostora počnu svijati. Iako kratka kupka ne čini nikakvu štetu rukama i nogama, ovako dugo kupanje moglo bi imati posljedice na ljudsko zdravlje. Koža bi se nakon iznimno dugog vremena provedenog u vodi počela raspadati. Otvorene rane potom bi bile izložene infekciji', rekla je britanska biologinja Ellie Harrison

Srećom, ruke Tima Yarrowa su se oporavile i južnoafrički avanturist je oborio rekord bez trajnih posljedica.


Čovjek koji je prestao jesti čvrstu hranu

Rob Rhinehart
je 24-godišnji softverski inženjer iz Atlante koji je javnosti zapeo za oko jer se odrekao krute hrane. Rhinehart već nekoliko mjeseci jede samo svoj napitak koji je nazvao Soylent

Rhinehartov hranjivi napitak sastoji se od samo trećine kalorija uobičajenog obroka, a u kojem, prema njemu, ne postoji ništa kancerogeno ili otrovno. Iako je inženjer zapravo započeo svoju neobičnu dijetu kako bi smršavio, razlozi zašto i dalje jede Soylent su mnogobrojni – vrijeme, novac i zdravlje.

Rhinehart kaže da je prije nego je prešao na svoj napitak svaki dan trošio oko dva sata na pripremanje hrane. Nakon što je pročitao nekoliko knjiga iz biologije mladi inženjer je zaključio da tijelo ne zna dobiva li cijelu hranu ili samo vitamine, proteine i ostale hranjive sastojke.

Nakon tri mjeseca koja je proveo ispijajući svoj Soylent Rhinehart tvrdi kako je osjetno povećao koncentraciju, izdržljivost i slobodno vrijeme. Njegov napitak sadrži sve što ljudskom tijelu treba – vitamine, minerale te aminokiseline, karbohidrate i masnoću.

Rhinehart tvrdi da njegov Soylent ima prilično fin okus – slađi nego većina hrane koju je probao u prošlosti. U svakom slučaju, još uvijek se nije umorio jesti svaki dan istu stvar. Štoviše, inženjer kaže kako je to što ne mora razmišljati što će sljedeći dan jesti velika prednost njegovog napitka.

Između ostalog, Rhinehart kaže da ne mora trošiti vrijeme na nabavljanje namirnica i pranje suđa, a Soylent ga košta oko 900 kuna mjesečno. Uz uštedu na vremenu, struji i vodi, inženjer je vrlo zadovoljan svojom odlukom.

Rhinehart kaže i da bolje spava otkad se hrani svojim napitkom. Osim boljeg sna, inženjeru se poboljšao ten, bolje pamti i zubi su mu zdraviji.

Naravno, nije ni Soylent savršen. Za početak, sumnjamo da bi se svakome svidjelo živjeti bez žvakanja i različitih okusa. Još jedna negativna strana Rhinehartovog napitka je to što ga mora pripremati svaki dan jer se brzo kvari.

Najveći problem Rhinehartovog pića je to što mora precizno izmjeriti svaki sastojak jer inače Soylent prestaje biti dobra zamjena za hranu i postaje nešto što može izazvati mučninu.

Daleko od toga da se Rhinehart prvi sjetio ideje o napitku koji bi zamijenio svakodnevno kuhanje. Razne prehrambene tvrtke već imaju proizvode sličnog karaktera, no znatno su skuplje od inženjerove domaće radinosti.

Bez obzira na sve prednosti njegovog napitka, Rhinehart priznaje da bi vjerojatno češće jeo izvan kuće da ima djevojku ili dovoljno novca.