U Coca-Coli su zaključili da nema 'ekonomskog opravdanja' za zadržavanje punionice Bistre i najavili su prestanak njezinog rada s 31. kolovozom iduće godine. Bez posla će ostati 79 ljudi.

Najave na početku rada pogona u Gotalovcu u srpnju 2004. sada se čine kao teška utopija. Tada su iz hrvatske Coca-Cole poručivali da im je cilj postati jedan od dva najveća proizvođača vode na našem tržištu.

Međutim u ovih osam godina nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Agrokoru i Podravci, kao vodećem dvojcu u proizvodnji vode, a velike takmace imali su u manjim domaćim tvrtkama Naturalisu (voda Cetina) i Svetom Roku

Obrazlažući odluku o zatvaranju punionice Bistre, iz Coca-Cole su se požalili i na 'nepovoljne uvjete poslovanja na hrvatskom tržištu'. Zanimalo nas je kako u tim uvjetima opstaju najbliži Coca-Colini konkurenti i razmišljaju li možda i oni o povlačenju iz biznisa koji je dosad pratila fama da je vrlo unosan.

Upravo ta kriva slika u javnosti, tvrdi direktor Naturalisa Stipan Teskera, navela je mnoge da uđu u proizvodnju vode očekujući bogaćenje preko noći. Do otrežnjenja bi dolazilo vrlo brzo, kad bi se suočili s velikom konkurencijom i značajnim troškovima.

Naturalis trenutno drži 8 do 9 posto tržišta i pozitivno posluje, ali radi se o skromnoj dobiti, lani tek nešto više od milijun kuna. Prošlogodišnji prihod iznosio je oko 18,5 milijuna kuna, ali od toga čak 3,5 milijuna kuna, tvrdi Teskera, morali su uplatiti u Fond za zaštitu okoliša

Za koncesiju na izvor koja se naplaćuje 30 kuna po kubiku iscrpljene vode Naturalis je lani za državu izdvojio još i 600 tisuća kuna.

'Koncesijska naknada i nije tolik problem. Problem su naknade za Fond za zaštitu okoliša koje nas strašno guše. Po jednoj boci vode od dvije litre imate 30 lipa za poticajnu naknadu, 15 lipa za naknadu zbrinjavanja i 50 lipa povratne naknade. Dodajte tome i koncesiju, to je opterećenje od 1 kune na krajnju cijenu, što je previše', žali se Teskera.

Rješenje Fonda dobivaju svaka tri mjeseca i tada im obično treba desetak dana da prikupe novac. Zbog toga im, objašnjava, Fond periodično blokira račun.

Kaže da je samo pitanje vremena kad će još netko, poput Coca-Cole, zatvoriti punionicu.

'Sve vam je to pitanje isplativosti. Tko će imati snage gurati i čekati pet do 10 godina da neke stvari dođu na svoje. Pitanje isplativosti ovog posla postavlja se i u Podravci i u Atlanticu', ističe Teskera.

Njegove riječi potvrđuje i slučaj Badela 1862, koji su gotovo dotukle Kalničke vode, tvrtka koja je proizvodila vodu Unique. Prije dvije godine gubitaša je kupio Atlantic i na tržište lansirao novu marku Kala.

Kad bi se gledale samo gole brojke, najbliža stavljanju ključa u bravu je tvrtka Sveti Rok iz Lovinca. Poznata po istoimenoj vodi, ta je punionica u vlasništvu zadarskog HDZ-ovca Željka Grbića zadnjih nekoliko godina u konstantnom gubitku.

Račun joj je blokiran više od jedne i pol godine, a nalazi se i na listi poreznih dužnika s četiri milijuna kuna duga. Grbić je vlasnik i tvrtke Branimir, s poreznim dugom od osam milijuna kuna, za koju je pokrenut proces predstečajne nagodbe.

Na pitanje kako Sveti Rok uopće posluje, isplaćuje plaće i podmiruje druge obveze, direktor Ivan Damir Duka kratko odgovara da se snalaze. Tvrdi da ne razmišljaju o zatvaranju punionice, već intenzivno traže strateškog partnera.

'Naći ćemo nekoga tko će podmiriti dugove. O nama ovisi 20-ak ljudi i nema govora o zatvaranju', kaže Duka.

Kao glavne razloge lošeg poslovanja ističe prevelike naknade za zaštitu okoliša i rast cijena materijala, s tim da zbog konkurencije nisu mogli dizati cijene proizvoda

'Kad ne može jedna Coca-Cola, onda možete misliti kako je nama', ustvrdio je Duka.