Priča o autorskom nakitu i zlatarni Lapidarium seže još u 1990. godinu kada su roditelji Marija Nokaja otvorili prvu trgovinu, koja i danas posluje na adresi Krvavi most 2. Ipak, svi koji znaju Marija, povezuju ga s Radićevom 10 gdje se nalazi Lapidarium, omiljena adresa arhitekata, znanstvenika, veleposlanika, doktora, ali i mladih entuzijasta oduševljenih nakitom. Dapače, broj ovih potonjih posebno je velik. Nije iznenađenje, mladi vole unikatan nakit i nakit s potpisom. Vrijednost hrvatskog autorskog nakita prepoznali su i iz turističkog ureda, gradskih muzeja, ali i Ureda predsjednika. Preciznost, orijentiranost prema detaljima i brzinu izrade prepoznala je i prva dama Sanja Musić Milanović, koja Lapidarium rad nosi već sezonama: „Javila se u trgovinu preko Ureda, željela je nešto posebno. Nešto što će upotpuniti njezin stajling na Dubrovačkim ljetnim igrama. Za tu prigodu napravili smo Ginko naušnice. Na vrijeme sve pripremili i uz to, nakit je bio kvalitetno napravljen pa smo nastavili suradnju. Istaknuo bih da smo nedavno za prve dame Europe koje je ugostila doktorica Musić Milanović kreirali broševe, kao simboliku okupljanja. Veselimo se novim projektima ovog tipa, motiviraju nas da budemo bolji!

Puno prije nego su Marijev nakit nosili poznati, između ostalog Martina Tomčić, Josip Tešija, Anđela Ramljak, Boris Jokić, Mia Melcher, Tara Thaller i brojni drugi, Mario je afinitet prema nakitu stjecao u trgovini svojih roditelja. „Ne možeš znati gdje te život vodi. Moji su u devedesetima otvorili dućan, o zanatu nisam znao ništa i nisam mogao reagirati te na vrijeme krenuti u srednju školu za zlatara. Prošle su četiri godine srednje škole nakon koje sam upisao grafički dizajn na Grafičkom fakultetu. Gledajući danas, fakultet mi je puno pomogao pri prvim nacrtima, pristupu crtanju i drugačijem razmišljanju. No, nedostajalo mi je znanje o produkt dizajnu, puno sam se oslanjao ne sebe pri učenju.“

Ako mladu osobu zanima struka, što prije bi se trebala početi obrazovati u tom smjeru, ističe Mario Nokaj. Poručuje mladima da prate i upijaju znanja ukoliko se misle baviti ovim poslom jer se tako stječe profesionalnost. Dogodi li se da sa stjecanjem obrazovanja krenu malo kasnije, trebaju puno čitati o zanatu i prijaviti se kao pomoć u zlatarskim radionicama. „Kao što danas mogu pratiti edukacije preko video tutoriala, prije su šegrti radili i gledali posao sa strane. Za mladog zlatara bila je sretna okolnost ako bi dobio pristup proizvodnom procesu jer su postajale posebne tehnike i modeli po kojima je neki zlatar bio poznat. Sada je naš posao puno otvoreniji i poziva druge da probaju.“ objašnjava zlatar Nokaj i ističe da danas postoji pregršt stilova, opcija, modela i načina izrade. Možete se obrazovati online, a često i besplatno. U zlatarskoj struci, između ostalog, puno je nadogradnje koju morate ostvariti kao samostalni obrtnik. Tehnologija je ubrzala stvari, no Mario Nokaj prednost još uvijek daje rukama i glavi: „Sada je to puno lakše, uz nove alate. Godinama se može proučavati 3D kao pomoć pri izradi nakita. Ne zaboravimo, da bi se nakit mogao izraditi u kratko vrijeme, potrebne su godine proučavanja i crtanja, to je resurs vremena i ekspertize. No, kada imaš viziju što hoćeš raditi, imaš i način kako to ostvariti“.

Pričajući o vrijednosti struke i zasnivanju obrta, Mario zaključuje koliko je u digitalno vrijeme sve lakše i dostupno. Nevjerojatno je da danas vlasnik obrta možete postati u svega pet minuta, prijavom na stranicu za otvaranje obrta. Kada je 2003. položio majstorski ispit i oformio vezani obrt, za čije se obavljanje osim općih uvjeta, traži ispit o stručnoj osposobljenosti, odgovarajuća srednja stručna sprema ili majstorski ispit, zlatar Nokaj je morao prikupiti svu potrebnu papirologiju. Trebali su dani, a ne kao danas minute. Hrvatska obrtnička komora je pomogla pri otvaranju informacijama, a nakon formiranja vezanog obrta na red je došlo proširenje trgovine i otvaranje zasebne radionice. Prvotno je bilo sve u jednom, što je znatno otežavalo posao. Paralelno s razvojem trgovine i radionice, Hrvatske obrtničke komore Lapidariumu je dala posebno priznanje. „Dobili smo uvjerenje za umjetnički obrt na temelju moje tri autorske kolekcije. To je na razini obrta garancija za kupca da radimo uz visok estetski i umjetnički standard, a to predstavlja vrijednost kupcu.“

Vrijednost je prepoznata, a trgovina u Radićevoj 10 okuplja znatiželjnike svaki radni dan od 10 do 20, te subotom od 10 do 15. Tipičan radni dan Marija Nokaja započinje oko devet sati. Sve se priprema za otvaranje trgovine. Pregledavaju se narudžbe i priprema se plan za radionicu.Raspodijeli se posao na kolege jer se tako može brže reagirati i odrađivati zadatke prema sposobnostima i afinitetima. Dok se u radionici stvaraju novi komadi, u trgovini u Radićevoj 10 uvijek je gužva : „Nikad ne znaš što netko traži, puno je iznenađenja i lijepih situacija, rok dostave, žurba… Često nam dolaze klijenti koji žele postojeći komad nakita pretvoriti u nešto novo. Također, imamo klijente od kojih otkupljujemo staro zlato ili srebro. Taj nakit se topi, pročišćuje i i formira u nešto novo. Neovisno radimo li sa zlatom ili srebrom, dodajemo vrijednost svojim radom. Kod zlata je 50 % vrijednosti u dizajnu i rukama zlatara, a kod srebra čak 90 %. Ako ikad pomislite je li ovo struka kojom se isplati baviti, to je najbolji odgovor“, spremno odgovara Mario.

Mario Nokaj ističe - vrijednost obrta su ruke, zlatari, umjetnici. Svi oni, od dizajnera do radnika, pridonose priči. Zamijetili su, ističe zlatar Nokaj, nekoliko talenata kroz svoj rad, izložbe i revije. Odlazak na reviju modne dizajnerice Ana Marije Ricov povezao ga je s tada mladim akademskim kiparom Silvijem Hrnčirom. Mario je prepoznao Silvijev talent i pozvao ga da se pridruži Lapidariumu. Obrt Lapidarium je dobio prvog radnika u novoj radionici. Silvio osim suradnje s Lapidariumom, ima prilike razvijati vlastiti brend. „To je ljepota obrta, nismo vezani okovima“, ističe Mario i dodaje: „Važno je dati prilike zaposleniku da raste, uči i razvija se. Treba vremena za sve. To je proces, ne treba žuriti i silom prilika otvarati nešto svoje. U našoj struci, dobro je započeti praksu, steći iskustvo i radne navike, kao i sva potrebna znanja prije osamostaljenja“.

U skladu s time, Lapidarium je ostvario suradnju sa srednjom školom za zlatare u Selskoj ulici. Kroz radionicu je prošlo oko 7 učenika: „Neki od njih su se ponašali kao da su ovdje silom, kao da nije bilo druge opcije. Zato ponavljam, potrebna je volja, želja i radna navika. Među učenicima su se istaknuli Dario Dunaj i Toni Suša, koji je nakon završenog školovanja ostao raditi kod nas, a nakon šest godina radi i dalje. Bitna je upornost i bitno je da vam se sviđa postao koji radite. To je dobar put da dođete do svog obrta“. Onda, samo je nebo granica. Puno rada, truda, upornosti, ali i pomoć koju dobijete od Hrvatske obrtničke komore, nije zanemariva. Ako želite ostvariti svoje snove, radite na tome već danas!