U Hrvatskoj je krajem ožujka bilo zaposleno oko 1,7 milijuna osoba, proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku. Stopa nezaposlenosti pritom je iznosila svega 5,1 posto, a na Zavodu za zapošljavanje trenutno je prijavljeno osamdesetak tisuća nezaposlenih.

Potrebe za radnicima su velike. U privatnom sektoru sve se češće poseže za stranim radnicima i umirovljenicima dok se u državnoj i javnoj službi raspisuju natječaji u kojima se navode puno stroži kriteriji koje potencijalni zaposlenik treba zadovoljiti. Dok se u internetskim oglasima samo taksativno navodi da bi trebao imati volju za radom, proaktivan pristup, vozačku dozvolu te znanja stranog jezika i računalnih vještina, u državnoj i javnoj službi ti su kriteriji puno stroži.

Prema Planu zapošljavanja u državnoj službi, ove godine predviđeno je zaposlenje za 981 državnog službenika i namještenika. Od tog broja, za 805 radnih mjesta traži se radno iskustvo, a na preostalih 176 doći će vježbenici. Svi osim četiri državna službenika bit će zaposleni na neodređeno vrijeme te se novi zaposlenici traže u ministarstvima, kaznionicama, sudovima, uredima pravobranitelja i državnim upravnim organizacijama.

U javnoj službi se pak svake godine zaposle tisuće ljudi. No u tom segmentu poslovi variraju od čistačica do ravnatelja pojedinih ustanova i svatko od zainteresiranih treba proći poseban selekcijski postupak.

Uvjeti za zapošljavanje

Svaka tvrtka, ustanova ili organizacija propisuje opće i stručne uvjete potrebne za zasnivanje radnog odnosa. Najčešće se to odnosi na određenu razinu obrazovanja te poznavanje stranih jezika i rada na računalu, a sve navedeno potencijalni zaposlenici potkrepljuju traženom dokumentacijom.

I tu dolazi do dvojbe. Naime u oglasima za prijem u državnu i javnu službu često se navodi da kandidati uz prijavu moraju priložiti dokaz o odgovarajućem stupnju obrazovanja te potvrdu ili izjavu o poznavanju engleskog jezika i rada na računalu. Domaći obrazovni sustav propisuje obvezno učenje stranog jezika i informatike već od prvog razreda osnovne škole pa je onda pitanje zbog čega bi itko morao dostavljati dokaze o znanju stranih jezika ili rada na računalu ako je stekao te vještine još u ranoj dobi.

Tu je dokumentaciju tražilo, primjerice, Sveučilište u Dubrovniku početkom ovog mjeseca objavivši natječaj za zapošljavanje suradnika u Službi za studentske poslove. S obzirom na to da je riječ o visokoobrazovnoj ustanovi, upitali smo ih zbog čega su odlučili udvostručiti traženu dokumentaciju kojom bi kandidati trebali dokazivati svoje znanje.

'Sveučilište u Dubrovniku prilikom zapošljavanja, kao dokaze o poznavanju jezika i rada na računalu, priznaje potvrde iz kojih je vidljivo da je kandidat prošao dodatnu i formalnu edukaciju iz jezika i računarstva unutar obrazovnog sustava, a u tom slučaju dovoljna je vlastoručno potpisana izjava o poznavanju jezika i računarstva. Ako specifičnosti radnog mjesta zahtijevaju pojačano znanje jezika ili računalnih vještina, provodimo testiranje s obzirom na to da imamo obrazovni kadar unutar institucije koji može provesti dodatnu potvrdu znanja', odgovorila nam je glasnogovornica Sveučilišta u Dubrovniku Mia Medvidović, dodajući da u pravilu ne traže potvrde škola stranih jezika.

Rijetko tražene potvrde

No pojedini poslodavci ipak traže i takve potvrde, povrh formalnog obrazovanja. Doduše, postoji mogućnost da se traži znanje jezika koji nisu obuhvaćeni nastavnim kurikulom. I takve se situacije, makar neobične, ponekad događaju.

'U 2024. godini izdali smo 25 potvrda o znanju stranog jezika, a u prva tri mjeseca 2025. godine šest potvrda. Ispiti o poznavanju jezika provode se po prijavi pojedinca i po potrebi na zahtjev poslodavaca koji prema našem iskustvu priznaju potvrdu', navode iz zagrebačke škole za strane jezike Sova.

Tu dolazimo do druge posebnosti prijava za rad u državnoj i javnoj službi. Osim što uzimaju vrijeme, pogotovo ako je potrebno položiti neki ispit, one koštaju. U Sovi će potencijalni kandidati platiti potvrdu o poznavanju jezika 80, odnosno 85 eura, ovisno o tome je li napisana na hrvatskom ili stranom jeziku.

Slično je i s dokazivanjem poznavanja rada na računalu. Iz riječke škole Expert, u kojoj izdavanje potvrde, odnosno polaganje ispita košta 140 eura, rekli su nam da prošle i ove godine nisu izdali nijednu potvrdu o poznavanju računalnih vještina.

'Polaznici koji upišu naše edukacijske programe na kraju uspješno položenog završnog ispita dobivaju svjedodžbe, odnosno uvjerenja o osposobljenosti ili usavršavanju. Tim se dokumentima stječu nova zvanja (zahvaljujući usvojenim računalnim vještinama), a ta se zvanja mogu upisati u e-radnu knjižicu jer je programe verificiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Istina je da se informatika uči još od osnovne škole, no s obzirom na ograničen broj sati ovog predmeta, svakako je dobrodošla dodatna edukacija – bilo kroz razne informatičke tečajeve ili samoučenje, a potom polaganje ICDL ispita', rekla nam je koordinatorica škole Expert, Danijela Stijelja, dodajući da ne provode testiranja vještina na zahtjev poslodavaca.

Obveza provođenja natječaja

Da su znanja stranog jezika i rada na računalu poželjne vještine, pokazuju i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tijekom 2024. godine tražilo se 262.953 radnika te je u 76 posto oglasa istaknuto poznavanje stranog jezika, a u njih 54 posto poznavanje rada na računalu. U prva tri mjeseca ove godine, u oglasima za 67.438 radnika, poznavanje stranog jezika traženo je u 77 posto slučajeva, a rada na računalu u 49 posto njih. No većini je očito dovoljno i formalno obrazovanje.

Treća zanimljivost je to da inzistiranje na dokazivanju poznavanja traženih vještina uopće nije propisano Zakonom o radu, čak ni Uredbom o postupku zapošljavanja u državnoj službi, već kolektivnim ugovorom ili internim aktom poslodavca, tvrde iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP).

'Zakonom o radu, kao općim propisom kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, nije reguliran institut javnog natječaja, niti je propisana obveza poslodavca za njegovim provođenjem. Štoviše, ne postoje ni inicijative za propisivanjem obveze provođenja natječaja, odnosno selekcijskog postupka. U slučajevima u kojima je nekim posebnim zakonom propisana obveza raspisivanja natječaja, poslodavac postupak natječaja vrši na način na koji je to propisano tim posebnim zakonom.

Ako je poslodavac u obvezi zapošljavati provedbom javnog natječaja, mišljenja smo da bi u tom pogledu trebao postupati po odredbama propisa, kolektivnog ugovora ili drugoga akta kojim je ta obveza uređena. U slučaju da tim propisom, kolektivnim ugovorom ili drugim aktom nije detaljno i jasno uređena provedba takvog javnog natječaja, mišljenje o primjeni tih odredbi ovlašten je dati stručni nositelj pripreme propisa, donositelj akta ili povjerenstvo za tumačenje toga kolektivnog ugovora', poručuju iz MROSP-a.

Odabir najboljeg kandidata

No poslodavci koji su obvezni provoditi natječaje za zapošljavanje, a to su najčešće državne i javne institucije i tvrtke, moraju se pridržavati odredbi propisa koji određuju način zapošljavanja i to tako da zaposle osobu koja je zadovoljila sve tražene kriterije u najvećoj mjeri, odnosno da ponove natječaj ako im se takvi kandidati za posao nisu javili.

S obzirom na to, čak i ne čudi to da poslodavci tijekom svojih selekcijskih postupaka nerijetko provode testiranja znanja rada na računalu ili stranog jezika. Što se tiče državne službe, ona se provode u posebnim ispitnim centrima ako se radi o vještinama koje je moguće dokazati putem ispita na računalu. Ako to nije slučaj, testiranje će se provesti u prostorijama državne ili javne ustanove, odnosno tvrtke.

'Kad govorimo o provjerama znanja u državnim službama ili u tvrtkama u državnom vlasništvu, potpuno je razumljivo to da se traži određena razina informatičke pismenosti. Sustavi u kojima se radi sve su više digitalizirani i međusobno povezani, a informatika je područje koje se izuzetno brzo razvija. Svaki pojedinac mora pratiti promjene – bilo zbog osobnih potreba (npr. korištenje platforme e-Građani), bilo zbog zahtjeva posla. Državna poduzeća već dug niz godina ulažu u usavršavanje svojih službenika upravo da bi mogla odgovoriti na izazove koje donosi digitalizacija, pa je sasvim očekivano da prilikom zapošljavanja traže dokumentiran dokaz informatičkih znanja', ističe Stijelja iz škole Expert.

Iz Sove pak tvrde da su testiranja nužna jer 'se znanje jezika gubi ako se svakodnevno ne koristi i samim time nema više istu vrijednost'. No oni koji smatraju da nisu izgubili svoje vještine s vremenom, a svejedno nisu primljeni na neko radno mjesto, imaju pravo uložiti žalbu. Poslodavac iz državne i javne službe ima im obvezu odgovoriti u roku od osam dana, a u konačnici sve to može završiti i sporom na Upravnom sudu.