Novi Zeland

Tko je Jacinda Ardern, najpopularnija premijerka u posljednjih stotinu godina, kojoj ne mogu ništa ni teroristi, ni koronavirus, ni potresi

26.05.2020 u 20:40

Bionic
Reading

Odlučan odgovor na epidemiju koronavirusa pomogao je Jacindi Ardern, bivšoj predsjednici Međunarodne unije mladih socijalista, dugogodišnjoj političarki u novozelandskoj Laburističkoj stranci, jednoj od najmlađih tamošnjih premijerki i zastupnica te bivšoj radnici u njujorškoj pučkoj kuhinji da dosegne čak 60 posto podrške među građanima, što bi se moglo pokazati ključnim političkim kapitalom na jesenskim izborima

Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2, u kojoj je u šest mjeseci diljem svijeta zaraženo više od 5,5 milijuna ljudi, a preminulo njih gotovo 350 tisuća, temeljito je uzdrmala uobičajenu društvenu strukturu te, unutar nje, i političku hijerarhiju. Razne vlade su na pandemiju reagirale na razne načine te s raznolikim uspjesima i reakcije građana, bilo na odlučne ili suzdržane poteze, zasad su različite i variraju od otvorenog nezadovoljstva do entuzijastičnog odobravanja.

Među onima za koje dostupne brojke pokazuju da su se s uspjehom obračunali s epidemijom nalazi se novozelandska vlada, na čijem se čelu nalazi premijerka Jacinda Ardern. Na Novom Zelandu posljednjih dana nema novozaraženih, a ukupna brojka oboljelih zaustavila se na njih tisuću i pol, uz dvadesetak preminulih.

Ovih dana objavljeni rezultati anketa o političkoj popularnosti pokazali su kao posljedicu izvanredan rast popularnosti Ardern i njene Laburističke stranke. Sa skokom većim od dvadeset postotaka, Ardern je postala najpopularniji novozelandski premijer u proteklih stotinu godina. Podršku joj daje gotovo 60 posto građana. Nešto umjereniji, ali još uvijek impresivan rast popularnosti zabilježila je njena Laburistička stranka, čije je odobravanje skočilo za 14 postotaka, na 56,5 posto.

Anketa je sadržavala i pitanje o opravdanosti oštrih mjera koje su uvedene početkom epidemije u Novom Zelandu. Više od devedeset posto anketiranih smatra da su one bile pravilna odluka iako su ozbiljno narušile svakodnevni život. Tridesetdevetogodišnja Ardern time je stekla značajan politički kapital koji bi joj mogao dobro doći u zamahu pred parlamentarne izbore, najavljene za sredinu rujna.

Ni potres snage 5,8 stupnjeva nije izbacio iz takta novozelandsku premijerku Jacindu Ardern Izvor: tportal.hr / Autor: Guardian News

Otkad je stupila na premijersku poziciju u listopadu 2017. godine, Ardern je svojevrsna politička zvijezda u domaćoj, ali malim dijelom i međunarodnoj politici. Njeni laburisti tada su ostvarili slabiji rezultat u odnosu na glavnog konkurenta, Nacionalnu stranku. Ta je stranka imala oko 44,5 posto glasova, dok su laburisti imali nešto manje od 37 posto. No kako Nacionalna stranka nije imala dovoljno glasova da samostalno imenuje vladu, Ardern je s dvjema manjim strankama dogovorila koaliciju, što im je omogućilo da formiraju vladu.

S tek 37 godina Ardern je tada postala jedna od najmlađih premijerki u svijetu, no imenovanje je bilo kruna tada već dvadesetogodišnje političke karijere. Jacinda Ardern rođena je u Hamiltonu, četvrtom po veličini novozelandskom gradu, nešto većem od Rijeke. Djetinjstvo je provela u gradićima na Sjevernom otoku, u kojima joj je otac radio kao policajac. Do 2005. bila je pripadnica mormonske crkve, no kako nije podržavala protivljenje te crkve većim pravima homoseksualnih osoba, napustila ju je. Danas se deklarira kao agnostičarka.

Komunikacije u politici i odnose s javnošću diplomirala je na Sveučilištu Waikato u Hamiltonu. U politiku ju je još kao sedamnaestogodišnju tinejdžericu uvela teta, dugogodišnja članica Laburističke stranke koja ju je zamolila za pomoć u kampanji zastupnika Harryja Duynhovena na izborima 1999. godine.

Ardern je prvo postala aktivna među Mladim laburistima te je nakon završetka fakulteta radila i za dvoje prominentnih novozelandskih laburističkih političara. Jedan je bio Phil Goff, svojedobni zastupnik i lider stranke, ministar u raznim vladama, a danas gradonačelnik Aucklanda, najvećeg novozelandskog grada. Druga je bila Helen Clark, premijerka Novog Zelanda od 1999. do 2008., koju i danas Ardern navodi kao svoj uzor.

Nakon fakulteta Ardern se na neko vrijeme preselila u New York te je radila u pučkoj kuhinji. Iz te epizode proizašla je i njena pozicija u timu nekadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Ardern je opisala da je posao u timu dobila nakon telefonskog intervjua, a na samu poziciju javila se jer joj je trebao novac za goli život. Nije voljela raditi za njega, a njena uloga u Blairovoj administraciji bila je toliko mala da premijera nije nikad ni upoznala. Kad su je mediji pitali što je naučila iz svojeg iskustva u Britaniji, izjavila je da je postala svjesna toga kako politički utjecaj može vrlo brzo nestati.

Ozbiljniji ulazak u novozelandsku politiku uslijedio je 2008., kad je na listi Laburističke stranke imenovana zastupnicom u parlamentu, čime je postala najmlađa zastupnica u tom sazivu. Laburistička stranka tada se nalazila u opoziciji. Kroz godine njen položaj u stranci bio je sve bolji, da bi u kolovozu 2017., samo nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora, postala čelnicom laburista i s tek 37 godina najmlađa šefica stranke u povijesti.

Njenim dolaskom na čelo stranke naglo je porasla podrška laburistima u Novom Zelandu. Entuzijazam oko Ardern čak je dobio i ime jacindomanija, a u samo nekoliko tjedana podrška stranci je porasla za dvadesetak postotnih bodova. Stranka je pod njenim prethodnikom Andrewom Littleom imala podršku manje od četvrtine glasača, da bi uz Ardern taj udio porastao na 43 posto.

S premijerskom pozicijom Ardern je prvotno držala i ministarske portfelje za nacionalnu sigurnost, umjetnost, kulturu i baštinu te smanjivanje siromaštva djece. Ta je politika postala jednim od glavnih ciljeva njene vlade, a uključila je povećanje dječjeg doplatka i produljenje plaćenog roditeljskog dopusta. Njena je vlada potaknula i rast minimalnih plaća te pokrenula fond za investicije u ruralnu infrastrukturu. Novi Zeland je zemlja nešto veća od Ujedinjene Kraljevine, s brojem stanovnika tek nešto višim od Hrvatske.

  • +3
Jacinda Ardern Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Kao premijerka usredotočila je potrošnju na zdravstvo i obrazovanje, povećala je plaće učiteljima te odbila uvesti rezanje poreza koje su planirali njeni prethodnici iz Nacionalne stranke. Njena Laburistička stranka je u nekoliko navrata vodila političke kampanje uz najavu uvođenja poreza na kapitalnu dobit, no Ardern je zasad odustala od te namjere.

Veći skandali zasad su je uglavnom zaobilazili, a u popularnosti joj je pomogao i imidž žene koja uspješno usklađuje majčinsku ulogu i posao premijerke nakon što je rodila sredinom 2018. Među najistaknutijim potezima bila joj je brza reakcija na masakr u kojem je početkom prošle godine stradalo pedesetak vjernika u džamiji u Christchurchu, drugom po veličini novozelandskom gradu. Nakon tog terorističkog napada novozelandska vlada je postrožila regulativu za držanje oružja.

  • +12
Jacinda Ardern Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Jacinda Ardern treća je žena na premijerskoj poziciji Novog Zelanda nakon Jenny Shipley (1997. – 1999.) i Helen Clark (1999. – 2008.) i posljednji rezultati anketa pokazuju da joj se smiješi i drugi mandat. Ovog ponedjeljka Ardern je prikupila nešto dodatnih simpatija kad je s osmijehom nastavila televizijski intervju uživo nakon što je lokaciju na kojoj je odgovarala na pitanja voditelja iz studija prodrmao solidan potres. Novi Zeland je za petak najavio dodatno popuštanje mjera dozvoljavajući okupljanja i do stotinu ljudi kao daljnji korak u popuštanju mjera za obuzdavanje širenja epidemije, a reakcija Ardern na potres i na epidemiju pokazala je da je teško može nešto uzdrmati.

nošenje s krizom

Koronarna sličnost Hrvatske i Novog Zelanda

Hrvatska i Novi Zeland imali su otprilike isti razvoj situacije s koronavirusom. Države imaju sličan broj stanovnika i obje su prve slučajeve zaraze zabilježile krajem veljače. Snažniji rast uslijedio je u drugom dijelu ožujka, da bi broj novozaraženih počeo padati u drugom dijelu travnja. Rast broja novozaraženih u Novom Zelandu bio je nešto nagliji, no oštrije je prestao, što je rezultiralo i nešto nižim konačnim brojem zaraženih: njih 1,5 tisuća u usporedbi s hrvatskih 2,2 tisuće. Također, u Novom Zelandu se, prema dostupnim podacima, broj preminulih zaustavio na 21 osobi, u usporedbi sa stotinjak ljudi u Hrvatskoj.