Europska komisija u svojim izvještajima o provedbi reformi godinama upozorava da su povlastice koje u Hrvatskoj imaju veterani i ekonomski problematične i društveno nepravedne. Međutim umjesto da osmisli mjere kojima bi se veterane vratilo na tržište rada, vlada Andreja Plenkovića proširila je braniteljska prava te učvrstila njihov povlašten položaj u društvu
Kritizirajući Vladinu politiku, Europska komisija je u ovogodišnjem izvješću naglasila da su 'hrvatske vlasti odlučile proširiti povlastice koje su odobrene ratnim veteranima i članovima njihovih obitelji', što je 'rezultiralo povećanjem njihovih najviših mirovina', a istovremeno je 'jako malo učinjeno da se veterane reintegrira na tržište rada'.
Komisija u izvještaju podsjeća da je 'zakon koji je usvojen u studenom 2017. otvorio mogućnost da se još ljudi registrira kao ratni veterani te je smanjio dobnu granicu odlaska veterana u mirovinu i proširio mogućnost da njihovi članovi obitelji naslijede veteranske mirovine', uvevši 'dodatne socijalne povlastice za veterane, kao i obavezu financiranja veteranskih udruženja'. Naglašavaju i da su veteranske u prosjeku dvostruko veće od običnih mirovina.
vezane vijesti
Na osnovi novih prava, proračun Ministarstva branitelja u 2018. godini narastao je za 15 posto, na 1,3 milijarde kuna. Pritom treba naglasiti da se iz njega pokriva manji dio braniteljskih potreba, a lavovski dio troškova financira se iz mirovinskog fonda.
Daleko najveća stavka u izdacima za braniteljsku populaciju su braniteljske mirovine, a ostvaruju se po posebnim propisima. Prema posljednjim podacima HZMO-a, braniteljske mirovine prima ukupno 113.807 hrvatskih branitelja ili članova njihovih obitelji. Od ukupnog broja, 71.366 branitelja prima mirovinu po osnovi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u prosječnom iznosu od 5616 kuna, a 35.659 branitelja prima mirovinu priznatu prema općim propisima, ali uz povlastice iz spomenutog zakona u prosječnom iznosu od 2511 kuna. Tu je još 6782 pripadnika HVO-a s prosječnom mirovinom od 2964 kune. Riječ je o ukupnom godišnjem trošku od 6,1 milijardu kuna, koji čini 15,7 posto svih mirovinskih troškova.
Zadnjim izmjenama zakona otvoren je prostor za povećanje braniteljskih mirovina povećanjem osnovice za minimalnu mirovinu, ukidanjem odluke o smanjenju mirovina iz 2014., priznavanjem dvostrukog staža za vrijeme sudjelovanja u obrani te proširenjem mirovinskih prava za pripadnike HVO-a. Kada se uračunaju sve nove povlastice, izdvajanja za braniteljske mirovine će prema projekcijama Ministarstva rada i socijalne skrbi 2025. godine dosegnuti 8,3 milijarde kuna.
Iz budžeta Ministarstva branitelja, koji je veći od proračuna za kulturu, pokrivaju se troškovi različitih programa i aktivnosti namijenjenih braniteljskoj populaciji. Najveća dio budžeta odlazi na socijalnu pomoć (opskrbnine) i naknade sudionicima i žrtvama rata, za što je u 2017. godini utrošeno 684,9 milijuna kuna. Na skrb za hrvatske branitelje, koja pokriva programe psihosocijalne pomoći, stručnog osposobljavanja i zapošljavanja, financiranje projekata udruga, organizacije pokopa uz vojne počasti i sl., utrošeno je 131,3 milijuna kuna za troškove. Treća stavka po veličini je stambeno zbrinjavanje branitelja i članova njihovih obitelji, za što je lani utrošeno 82,3 milijuna kuna.
Međutim osim direktnih troškova koji se pokrivaju iz državnog proračuna, čitav je niz povlastica kojima se branitelji oslobađaju plaćanja određenih davanja. U takvim slučajevima troškovi nisu vidljivi, ali za državu predstavljaju gubitak proračunskih prihoda.
Primjerice, branitelji su oslobođeni od naknade prilikom prenamjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Ako znamo da se ta naknada kreće od 2,5 posto do pet posto tržišne vrijednosti zemljišta, jasno je o kolikim je potencijalnim gubicima riječ.
Određene kategorije branitelja imaju pravo na carinske i porezne olakšice pri nabavi automobila te oslobođenje od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi, kao i participacije u zdravstvu.
Među povlasticama koje izazivaju najviše kritika one su koje braniteljima i članovima njihovih obitelji omogućuju prednost prilikom zapošljavanja ili korištenja javnih usluga (prednost pri smještaju u učeničke, odnosno studentske domove, prednost pri smještaju u ustanove socijalne skrbi i sl.). Iako ne stvaraju troškove za proračun, te povlastice izazivaju nezadovoljstvo građana jer ih stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na branitelje.
Stručnjaci ističu da bi se troškovi branitelja mogli ograničiti i bolje raspodijeliti kada bi se uveo imovinski cenzus. Naime, braniteljska prava u pravilu se odnose na cijelu braniteljsku populaciju ili određenu kategoriju unutar te populacije, neovisno o imovinskom statusu pojedinca.
Tako se može dogoditi da uspješni poduzetnik ili bogati nasljednik sa statusom branitelja koristi povlastice za sebe ili svoju obitelj bez ikakvog stvarnog opravdanja.
Kada je riječ o mirovinskim pravima, aktualna reforma ministra Pavića pokazuje kako se golemi troškovi mirovinskih prava odobrenih braniteljskoj populaciji prevaljuju na leđa ostalih građana. O tome najbolje svjedoče dvije suprotstavljene mjere. Dok je braniteljima novim zakonom omogućeno snižavanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu, ostalim osiguranicima radni vijek se ubrzano produljuje do 67. godine, a ranije umirovljenje dodatno kažnjava.
