dostojanstvena smrt

Prošle godine rekordan broj Europljana odlučio se na eutanaziju, a nakon odluke Nijemaca te referenduma u Portugalu i Španjolskoj ove godine moglo bi ih biti još više

07.03.2020 u 22:05

Bionic
Reading

Nakon odluke Nijemaca da dopuste eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo Portugalci i Novozelanđani ove godine referendumom odlučuju hoće li se pridružiti rastućem broju zemalja u kojima neizlječivi bolesnici imaju pravo na dostojanstvenu smrt. U 'prijestolnici eutanazije' Belgiji to je pravo 2019. zatražio rekordan broj osoba osuđenih na patnju i polagano umiranje. Mnogi su stizali iz drugih zemalja EU-a, u kojima je eutanazija zakonski zabranjena, najviše iz Francuske. Prosječna cijena postupka iznosi 3500 eura, a troškove pokriva europsko zdravstveno osiguranje

Nepokretan od glave do nožnog prsta, većinu vremena provodi u krevetu gledajući u strop. Invalidska kolica može pokrenuti samo ustima i o njemu se 24 sata brine osam osoba, presvlačeći ga, hraneći, kupajući.

Tijekom 49 godina života Harald Mayer se 20 godina bori s multiplom sklerozom. Bivši vatrogasac iz Kölna ima problema s disanjem, gutanjem i bolnim grčevima. 'Svaki dan je užasniji od prethodnoga', kaže. Njegov najveći strah je umiranje bolnim gušenjem, zbog čega želi samo jedno: okončati život. Na pravo na dostojanstvenu smrt on ne želi čekati 29 godina, kao svojedobno paraplegičar, Španjolac Ramón Sampedro, o kojemu je snimljen igrani film s Javierom Bardemom u glavnoj ulozi.

Harald Mayer, oboljeli od multiple skleroze, govori o tome zašto želi okončati svoj život Izvor: tportal.hr / Autor: WDR Doku

'Bilo bi mi veliko olakšanje znati da posljednji čin imam pod kontrolom', izjavio je Mayer tražeći sudskim putem dopuštenje da mu njemački Savezni zavod za lijekove i medicinska sredstva nabavi 15 grama natrijeva pentobarbitala, a koji se koristi za eutanaziju u Švicarskoj.

Nakon mjeseci sudske borbe on i još petoro Nijemaca u sličnoj bezizlaznoj situaciji mogu okončati život tzv. humanim samoubojstvom.

Naime prije desetak dana njemački Savezni ustavni sud u Karlsruheu ukinuo je Paragraf 217 Kaznenog zakona donesen 2015., kojim je 'komercijalna promocija institucionalno organizirane eutanazije' proglašena kriminalnim činom, nakon čega je terminalno oboljelim osobama koje su željele prikratiti si muke preostala jedino pomoć članova obitelji, jer zakon za njih nije predvidio kaznu, ili odlazak po 'uslugu' u Belgiju, Nizozemsku ili Švicarsku.

A hrvatski zakon ne oslobađa krivnje članove obitelji te je očajni Joso Gregurić iz Siska prije nekoliko godina za ubojstvo iz milosrđa kćeri Marijane, koja je tri godine vegetirala poslije operacije tumora na mozgu, dobio dvije godine uvjetnog zatvora.

Od Oregona do Vermonta, eutanazija i potpomognuto samoubojstvo uz određena pravna ograničenja danas su dopušteni u deset američkih saveznih država, također u Kanadi i Kolumbiji. Nakon Viktorije eutanaziju je lani legalizirala Zapadna Australija, a u EU je prva to učinila Nizozemska, poslije nje Belgija i Luksemburg, izvan EU-a Švicarska. Dok papa Franjo kritizira eutanaziju kao 'utilitarističko poimanje osobe', talijanski ustavni sud dekriminalizirao je potpomognuto samoubojstvo, španjolski parlament je ove veljače donio zakon o pravu na eutanaziju uz stroge uvjete, a Portugalci i Novozelanđani ove godine o tome odlučuju referendumom.

Ako to ne mogu učiniti u svojoj zemlji, Europljani po 'uslugu' najčešće odlaze u Švicarsku, Belgiju i Nizozemsku. U švicarski centar Dignitas u Zürichu lani je po pomoć došlo 300 Britanaca, a 'metropola eutanazije' Belgija 'ugostila' je rekordne 2023 osobe, mahom Francuze. Od 2014. Belgijanci su legalizirali potpomognuto samoubojstvo smrtonosnom injekcijom za djecu jer njihov zakon nije odredio dobnu granicu, dok je nizozemski to ograničio na maloljetnike starije od 12 godina, uz, dakako, pristanak roditelja.

Kampanja zagovornika eutanazije u Španjolskoj Izvor: tportal.hr / Autor: afdmd

U nedavnoj anketi među 1500 nizozemskih liječnika njih 90 posto podržava pravo na dostojanstvenu smrt, iako ih je samo 60 posto aktivno sudjelovalo u tome. U 70 posto slučajeva riječ je o bolesnicima u četvrtoj, terminalnoj fazi karcinoma, ali zabrinjava podatak o tome da je 31 posto njihovih liječnika opće prakse i 25 posto liječnika za starije osobe spremno skratiti muke bolesnicima s uznapredovalom demencijom i onima sa psihijatrijskim problemima. Prošlog lipnja prašinu je digao slučaj 17-godišnje tinejdžerice Noe Pothoven, kojoj je njezin liječnik 'izašao ususret' jer je patila od anoreksije i teške depresije.

'Takav nagli porast zahtjeva i provedbe eutanazije bio je teško zamisliv još samo prije pet-šest godina', komentira situaciju Olivier Vermylen, liječnik iz Sveučilišne bolnice Brugmann u Bruxellesu.

Što se događa? Jedan od razloga za ovaj trend činjenica je da se zahvaljujući suvremenoj medicini produžava životni vijek, ali ne i kvaliteta života, te usamljeni starci i bolesnici umiru u hladnim hospicijima i centrima za palijativnu skrb, a ne u krugu bližnjih, kao nekada.

  • +2
Zahvaljujući suvremenoj medicini, životni vijek se produžava, ali ne i kvaliteta života Izvor: Pixsell / Autor: Jurica Galoic/PIXSELL

Belgija je uz to posebno privlačna jer troškove postupka pokriva europsko zdravstveno osiguranje (EKZO). Oni se kreću oko 3500 eura te se naplaćuju i u slučaju da se pacijent predomisli. Budući da se tražitelj eutanazije mora nekoliko puta sastati s liječnikom koji provodi postupak, kao jamstvo da je odluka dobrovoljna i da ispunjava potrebne kriterije, to znači velike troškove prijevoza i boravka, kako pacijenta, tako pratnje, pa gledajući to s financijske strane - pravo na dostojanstvenu smrt imaju samo dobrostojeći.

Uz kozmetičke i zubarske zahvate, operacije i presađivanje organa, medicinski turizam se globalizacijom tako ozbiljno širi na 'turističku granu' eutanazije, čemu doprinose i neke zakonske nejasnoće. Mada Europska komisija to poriče, ispada da je zakonski moguće dati dozvolu za obavljanje eutanazije liječniku iz drugih zemalja EU-a, na jednak način kao što je stranim liječnicima dopušteno obavljanje medicinskih zahvata u nekoj drugoj članici EU-a. U tom slučaju belgijska ili nizozemska bolnica samo su neutralan teritorij, a Europska komisija prebacuje zakonsku odgovornost za postupak na nacionalne vlade.

U Belgiji nema dobnih ograničenja za eutanaziju Izvor: tportal.hr / Autor: PBS NewsHour

I dok jedni u Njemačkoj pozdravljaju odluku o ukidanju Paragrafa 217, protivnici, poput šefa njemačkog Društva za palijativnu medicinu Heinera Melchinga, na ZDF-u upozoravaju na to da ukidanje zabrane može otvoriti vrata 'samozvanim pomoćnicima eutanazije'. A pitanja potpomognutog umiranja i eutanazije u toj su zemlji posebno osjetljiva tema zbog sjećanja na užasavajući 'program eutanazije', kako su nacisti nazivali sustavnu likvidaciju 300.000 ljudi s mentalnim i fizičkim oštećenjima.

No nakon svih zakonskih, logističkih i financijskih problema ostaje ono najvažnije i najosjetljivije etičko i filozofsko pitanje o tome smije li netko biti gospodar svojeg ili tuđeg života. Kako isključiti aparate voljenoj osobi, premda ona beznadno vegetirala? Na to pitanje odgovorila je supruga nogometaša Jean-Pierrea Adamsa iz Lyona. On je greškom anesteziologa pri rutinskoj operaciji koljena 1982. dobio bronhospazam, zbog čega mu je mozak ostao bez kisika te je pao u komu. Danas je star 71 godinu, ali supruga Bernadette i nadalje odbija pokrenuti postupak eutanazije. Tko zna, u sličnoj situaciji možda je i supruga legendarnog Michaela Schumachera.

  • +13
Obitelj, prijatelji i navijači u posjetu Schumacheru Izvor: Guliver/Getty Images / Autor: Paul Gilham/Getty Images

Slučaj Karen Ann Quinlan

Zbog fatalne doze barbiturata i alkohola 19-godišnja Karen Ann Quinlan pala je u komu 1975. godine. Liječnici su ustanovili moždanu smrt, što znači vegetiranje bez nade u buđenje, zbog čega su roditelji zatražili pravo na dostojanstvenu smrt isključenjem respiratornog aparata. Poslije godine dana pravne bitke aparat je bio isključen, ali Karen je nastavila samostalno disati sljedećih 10 godina...

Slučaj je dramatično podijelio američko društvo i pokrenuo pitanja iz područja moralne teologije, bioetike, eutanazije i građanskih prava. Utjecao je na medicinsku praksu i prava bolesnika širom svijeta te potaknuo organiziranje odbora za etiku u bolnicama, staračkim domovima i hospicijima.