Presudom Općinskog suda u Zaboku utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

Splitskoj banci je naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.924,52 švicarska franka, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju tuženika na dan isplate, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj je podigao kredit u iznosu od 78.000 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu je ugovoreno da je dužan plaćati u anuitetima iznos kredita (78.000 CHF) i nominalnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, s time da je ista na dan sklapanja ugovora iznosila 4,20 posto.

Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije ni određena ni odrediva.

Naime kamatna stopa po ugovoru o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. S time u vezi, tuženik je svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te o istome obavješćivao tužitelja samo pisanom obavijesti, bez traženja suglasnosti tužitelja za takvu promjenu, pa je tako tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2006. do 2014. mijenjao kamatnu stopu, a njenim promjenama došlo je do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu.

U obrazloženju se navodi da je banka jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjala kamatnu stopu. Na taj način je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita, i to: dana 12. ožujka 2007. uvećanjem na 5,20 posto, dana 10. veljače 2009. uvećanjem na 5,90 posto, dana 10. siječnja 2010. uvećanjem na 6,40 posto te dana 10. veljače 2011. uvećanjem na 5,99 posto.

Prema obračunu suda, navedenim promjenama kamatne stope tužitelj je ukupno preplatio mjesečne anuitete u iznosu od 5.924,52 CHF.