Preuzimanjem potraživanja od radnika Đakovštine, za što im je iz proračuna isplatila 28 milijuna kuna, Vlada Jadranke Kosor svjesno je ušla u veliki rizik da država više nikad ne povrati te novce u punom iznosu. Sudski postupci iz kojih bi se država trebala naplatiti trajat će dvije-tri godine a praksa pokazuje da je njihov rezultat vrlo neizvjestan. Ako se i dobije, vrlo teško je naplatiti traženi novac
Kod nas je uobičajena praksa, iako se time krši zakon, da i nakon odlaska u blokadu tvrtka nastavi financijski poslovati cesijama i višestrukim kompenzacijama. Procjena je da na takav način posluje više od 19.000 pravnih osoba, a potraživanja su narasla na čak 14 milijardi kuna
Takav način rada od blokade računa u travnju 2009. prihvatila je i Đakovština sve do odlaska u stečaj u siječnju prošle godine. Tim putem pojedini povlašteni vjerovnici preko drugih tvrtki uspjeli su od Đakovštine naplatiti svoja potraživanja dok su ostali vjerovnici ostali praznih ruku.
Kako je najvrednija imovina Đakovštine prodana, od čega su se preko hipoteka namirile banke (dobile su 220 milijuna kuna), stečajnom upravitelju Perici Mitroviću jedino je preostalo da do 'žive love' pokuša doći podizanjem tužbi kako bi pobio sve one kompenzacije i cesije nakon odlaska tvrtke u blokadu. Nada se tako izvući oko 40 milijuna kuna.
Od tih novaca isplatilo bi se i 28 milijuna državi koja je preuzela mjesto radnika u prvom višem isplatnom redu u stečajnom postupku. Međutim, dosadašnja pravna praksa pokazuje da je to vrlo upitno.
Stručnjaci za trgovačko pravo s kojima smo razgovarali, željeli su ostati anonimni, tvrde da takvim postupci u pravilu traju i po dvije-tri godine, da ih je vrlo teško dobiti a ako i tužitelj pobjedi često su nenaplativi. Obično su na drugoj strani manje tvrtke, u pravilu društva s ograničenom odgovornošću ili obrti koje su i sami pred stečajem. Treće osobe koje su samo iskoristile takve tvrtke da iskamče svoja potraživanja, obično se dobro zaštite.
'Ako, od 28 milijuna kuna, država povrati četiri ili pet milijuna, bit će to veliki uspjeh', kaže jedan od pravnika.
Da se nešto slično može očekivati i u slučaju Đakovštine, pokazuju dosad pokrenuti sudski postupci na Trgovačkom sudu u Osijeku, ukupno njih 30, vrijednih oko 21 milijun kuna. Polovica od tog iznosa odnosi se na tvrtke koje su i same na rubu propasti.
Dva tuženika, Klica–Mil iz Osijeka i obrt Rog iz Satnice Đakovačke, u blokadi su, a od njih se očekuju, zasad, najveći novci - 4,7 milijuna kuna, odnosno 4,5 milijuna kuna.
S druge strane, stečajni upravitelj Mitrović tvrdi da to ništa ne znači i da će se konačan iznos znati nakon dvije-tri godina kad se povuče crta i napravi bilanca.
'Tražene iznose možda neće morati platiti tužene tvrtke, već treća strana. Ovisi kakav je ugovor potpisan. Pokrenuli smo pobijanje pravnih radnji za koje je izvjesno da ćemo dobiti. Teoretski je moguće da sve dobijemo pa da iznos s kamatama bude i veći od 40 milijuna kuna, a možda dobijemo i manje', kaže Mitrović najavljujući da će uskoro pokrenuti i nove sudske postupke
Među zvučnijim imenima protiv kojih je Đakovština u stečaju do sad podigla tužbu su Hypo banka od koje se kao stečajnog dužnika potražuje 950.500 kuna, Karlovačka pivovara 600.000 kuna, HEP-Plin 500.000 kuna, HEP-Opskrba 911.250 kuna, Getro 360.00 kuna i osječki Kraš-centar 110.000 kuna.
