EU-ov centralizirani registar imovine već je dugo predmet rasprava. Hoće li ga doista biti? Koja će se imovina bilježiti? Kakve bi bile praktične posljedice? Pitanja su brojna, a odgovora malo. Informacije koje iskaču u prvi plan često su motivirane interesima. Primjerice, pojedini trgovci zlatom često se hvataju za ovu temu i između redaka šalju poruku: Tko kupi zlato, štiti svoje bogatstvo od državne kontrole.

Što je EU-ov registar imovine?

Ideja Europske unije bila je uspostaviti centralni registar kojem bi mogli pristupiti svi relevantni uredi Unije, a u njega bi se unosila imovina čija vrijednost prelazi 200.000 eura, piše WiWo. Podaci bi se u slučaju potrebe mogli brzo razmjenjivati među državama članicama. Cilj registra je učinkovitija borba protiv pranja novca, utaje poreza i financiranja terorizma. U takvom bi se registru, uz nekretnine, vlasničke udjele u tvrtkama, jahte ili zrakoplove, mogli naći i umjetnine, kriptovalute, dionice i zlato.

Europska komisija je, na zahtjev parlamenta, naručila studiju izvodljivosti, vrijednu oko 380.000 eura. Cilj studije bio je utvrditi je li takav registar uopće moguće uspostaviti na razini EU-a i koliko bi to zahtijevalo resursa.

Zašto je registar problematičan?

Zbog propisa protiv pranja novca već sada postoje obveze prijave ili identifikacije određenih vrijednosti ili transakcija.

Kritičari smatraju da bi registar predstavljao još jedan korak prema sveobuhvatnom nadzoru građana. U najgorem slučaju vlasnici nekretnina, dionica, kolekcionarskih predmeta ili luksuznih automobila mogli bi se odjednom naći u bazi podataka EU-a. Ta ideja mnogima ne ulijeva povjerenje.

Neki se boje i da bi takav registar mogao poslužiti kao temelj za nove poreze na imovinu ili čak neku vrstu modernog 'zakona o raspodjeli tereta'. Nakon Drugog svjetskog rata građani tadašnje Zapadne Njemačke koji su zadržali veći dio svoje imovine morali su plaćati posebnu naknadu kojom se pomagalo ratom pogođenim sunarodnjacima.

Što je pokazala studija izvodljivosti?

Studija, naručena 2021., izrađivala se godinama, a objavljena je u srpnju 2024. Prema podacima iz dokumenta, rukopis je završen još u ožujku 2024. No Europska komisija tu informaciju i nije baš raširila na sva zvona.

Obuhvatila je sljedeće vrste imovine: gotovina, bankovni depoziti, burzovni i neburzovni vrijednosni papiri, kriptovalute i NFT-ovi, nekretnine i zemljišta, društva s ograničenom odgovornošću, digitalna imovina u igrama, vrijedni predmeti (umjetnine, nakit, antikviteti, kolekcionarski predmeti, oružje), sirovine, vozila, brodovi, zrakoplovi te sefovi u bankama i kod drugih pružatelja usluga.

Autori su najprije analizirali koji registri već postoje u državama članicama i gdje postoje praznine. Za vozila, primjerice, postoje nacionalne baze podataka povezane putem EUCARIS-a, no registri zrakoplova i brodova u mnogim državama još nisu digitalizirani – primjerice, Francuska u tome značajno zaostaje.

Zatim su analizirali kako bi se praznine mogle popuniti i kako bi se baze mogle povezati. Zaključili su da bi uspostava registara za vrste imovine koje dosad nisu sustavno bilježene – poput gotovine, umjetnina ili zlata – bila 'operativno uglavnom neizvediva'. Također, centralni registar EU-a za većinu vrste imovine bio bi izuzetno skup, složen i pravno sporan. Obim podataka i razina pokrivenosti ozbiljno bi ugrozili temeljna prava građana, upozoravaju autori.

Od registra najvjerojatnije neće biti ništa

Najjednostavnije, najjeftinije i pravno najprihvatljivije rješenje, prema studiji, bilo bi da svaka država članica uspostavi svoj registar imovine. On bi obuhvaćao samo nekretnine, bankovne račune i podatke o vlasništvu u tvrtkama, a tijela EU-a tijela pristupala bi im putem posebnog internetskog portala.

Iako bi se tako obuhvatio relativno uzak spektar imovine, 'taj komparativni nedostatak donekle se kompenzira uključivanjem nekretnina, a one čine najveći dio ukupne vrijednosti imovine u EU', navodi se u studiji.

Hoće li se registar doista uvesti? Europska komisija je po tom pitanju izričita. Na upit WIWO-a odgovaraju: 'Europska komisija ne planira uspostavu centralne baze podataka o imovini građana EU-a'. Štoviše, ne planiraju nikakve daljnje mjere temeljem rezultata studije.

Naravno, oni koji nemaju povjerenja u EU vjerojatno neće vjerovati ovim uvjeravanjima. Uostalom, nije isključeno ni to da se ideja ponovno aktivira, provede 'na mala vrata' ili uvede pod drugim nazivom.

No nije baš izgledno to da bi se provela baš ona varijanta koja je u samoj studiji ocijenjena kao preskupa, prezahtjevna i pravno problematična. Dakle centralni registar sveukupne imovine građana EU-a vrlo vjerojatno neće biti uveden – ni sada, ni u skoroj budućnosti.