Za jednu kuglicu sladoleda radnik u Grčkoj mora raditi gotovo tri puta dulje nego radnik u Njemačkoj, pokazuje okvirna usporedba cijena i primanja u deset europskih zemalja. U promatranom uzorku najviša cijena zabilježena je u Ujedinjenom Kraljevstvu, a najniža u Turskoj
Cijena jedne kuglice sladoleda u deset analiziranih zemalja kretala se od približno 1,15 do 4,10 eura. Razlike ovise o gradu, lokaciji prodajnog mjesta, vrsti slastičarnice, veličini porcije i okusu. Na usporedbu utječu i promjene tečaja jer su cijene iz zemalja izvan eurozone preračunate u eure.
Podaci se temelje na cijenama koje su prikupili novinari Euronewsa i na nedavno objavljenim istraživanjima tržišta. Riječ je o okvirnoj usporedbi, a ne o službenoj nacionalnoj statistici cijena.
Iako su u analizi korištene cijene iz uobičajenih prodajnih mjesta, iznosi na popularnim turističkim lokacijama mogu biti mnogo viši. U većem dijelu kontinentalne Grčke kuglica sladoleda stoji oko 2,60 eura, dok se na otocima cijena penje na četiri do šest eura.
vezane vijesti
Cijene su porasle i u turskim turističkim odredištima, gdje kuglica može stajati od 100 do 120 turskih lira, odnosno približno 1,85 do 2,20 eura. To je više od srednje cijene od 62,50 lira u uobičajenim prodajnim mjestima u Istanbulu.
Podaci za Ujedinjeno Kraljevstvo nisu potpuno usporedivi s ostatkom uzorka. Kupnja pojedinačnih kuglica u slastičarnicama manje je zastupljena među britanskim potrošačima, koji češće kupuju meki sladoled u kornetu ili pakirane proizvode iz kombija za prodaju sladoleda.
Istraživanje koje je za Aldi provela agencija OnePoll među 2000 britanskih roditelja pokazalo je da su ispitanici za sladoled iz takvog kombija prosječno plaćali 2,65 funti, odnosno oko 3,10 eura.
Koliko treba raditi za jednu kuglicu?
Najjeftiniji sladoled ne mora nužno biti i najpristupačniji lokalnim potrošačima. Kako bi procijenio koliko je rada potrebno za kupnju jedne kuglice, Euronews Business usporedio je cijene s podacima o primanjima i prosječnom broju radnih sati. Za zemlje članice Europske unije korišteni su Eurostatovi podaci o godišnjim neto primanjima. Oni predstavljaju procijenjenu plaću koju nakon poreza prima samac bez djece koji zarađuje nacionalnu prosječnu plaću.
Za Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo korišteni su usporedivi podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Godišnja neto primanja zatim su preračunata u procijenjenu zaradu po minuti, na temelju podataka Eurostata o prosječnom radnom vremenu. Za Ujedinjeno Kraljevstvo korišteni su podaci tamošnjeg Ureda za nacionalnu statistiku.
Izračun je ilustrativan. Ne uzima u obzir pojedinačne porezne okolnosti, razlike u plaćama, radnom vremenu, godišnjim odmorima i drugim uvjetima rada. Ne predstavlja službenu statistiku niti stvarno financijsko stanje svakog zaposlenika.
Prema tom izračunu, radniku u Njemačkoj za jednu kuglicu sladoleda potrebno je oko 7,4 minute rada. U Ujedinjenom Kraljevstvu potrebno je 9,3 minute, a u Belgiji 11,4 minute. Slijede Italija s 13,2 minute i Francuska s 14,5 minuta. Radnici u Turskoj, Poljskoj i Španjolskoj za jednu kuglicu trebaju raditi približno 15 minuta. U Portugalu je potrebno 16,6 minuta, a u Grčkoj 20,9 minuta. Radnik u Grčkoj za istu količinu sladoleda mora raditi gotovo tri puta dulje od radnika u Njemačkoj.
Rast cijena počeo usporavati
Sladoled je u Grčkoj posljednjih godina poskupio.
Predstavnik tamošnjeg sektora proizvodnje sladoleda Konstantinos Glykos rekao je za grčki list Ta Nea da su cijene od 2020. porasle oko 20 posto. Kao glavni razlog naveo je višegodišnji rast troškova energije, dok je cijena nafte imala manji utjecaj.
U kasnijem razgovoru za ERT News Radio 105.8 rekao je da se proizvodni troškovi tijekom 2026. nisu dodatno povećavali te da se većina posljednjih poskupljenja dogodila 2025. godine. Trošak proizvodnje ovisi i o okusu. Sladoledi s okusom pistacije mogu stajati od 40 do 80 eura po kilogramu, dok kod uobičajenih okusa poput vanilije i jagode nije bilo većih povećanja cijena sastojaka.
Na konačnu cijenu utječu i najamnina te položaj prodajnog mjesta, zbog čega sladoled u turističkim središtima i na najprometnijim lokacijama može biti mnogo skuplji nego u drugim dijelovima istoga grada ili zemlje. Najnoviji službeni podaci pokazuju da su pritisci na cijene sladoleda u posljednje vrijeme oslabjeli, ali među europskim zemljama postoje velike razlike.
Eurostatov harmonizirani indeks cijena leda, sladoleda i sorbeta u Europskoj uniji bio je u lipnju 2026. godine 0,4 posto niži nego godinu ranije. U eurozoni je pao 0,2 posto.
Najveći pad zabilježen je u Portugalu, gdje su cijene bile 8,3 posto niže nego u lipnju prethodne godine. U Švedskoj su pale 4,6 posto, a u Danskoj i Luksemburgu 2,8 posto. U Grčkoj je zabilježen pad od 2,6 posto, a u Belgiji od 2,3 posto.
Na drugom kraju ljestvice, cijene su u Litvi porasle 7,9 posto, u Rumunjskoj 6,4 posto, u Slovačkoj 3,8 posto, a u Austriji 2,6 posto. Među zemljama obuhvaćenima usporedbom cijene su porasle 1,2 posto u Španjolskoj, 0,8 posto u Njemačkoj i 0,2 posto u Poljskoj. Pad je zabilježen u Francuskoj, Belgiji, Grčkoj i Portugalu.
Negativna godišnja stopa inflacije ne znači da se sladoled vratio na cijene koje je imao prije 2020. godine. Ona pokazuje samo da je indeks cijena u lipnju 2026. bio niži nego u istom mjesecu godinu ranije.
