Da 2008. godine nije preuzela američku kompaniju Barr Pharmaceuticals, a s njom i domaću Plivu, malo tko u Hrvatskoj bi i danas znao za Tevu. Izraelska kompanija došla je ovih dana još više u fokus javnosti kad je za mogućeg mandatara nove vlade odabran Tihomir 'Tim' Orešković, šef poslovanja Teve za jugoistočnu Europu, i glavni izvršni direktor Plive od sredine 2012. do kraja lanjskog travnja. Oko Oreškovića, gotovo upravo kao i oko Teve, postoji dosta nepoznanica, no dio saznanja oko karaktera i sposobnosti izglednog premijera može se dobiti uvidom u kompaniju u kojoj je dosad radio.
Iako je izraelski proizvođač lijekova daleko od dobro poznatih imena poput njemačkog Bayera ili američkog Pfizera, Teva u posljednja dva desetljeća sve više i više komplicira život velikim svjetskim farmaceutskim tvrtkama. Povijest kompanije seže čak do 1901. godine, no ono što Tevu danas čini vrlo važnim igračem je to što u posljednjih dvadesetak godina drži poziciju najvećeg svjetskog proizvođača generičkih lijekova. Generici su, pojednostavljeno, lijekovi za koje je isteklo razdoblje patentne zaštite i, teoretski, svaka ih tvrtka može slobodno proizvoditi.
Dva su glavna uzroka koja su dovela Tevu do današnje veličine, kad za nju diljem svijeta radi oko 43.000 zaposlenih. Zamah za razvoj došao je iz situacije u kojoj je Tevi, zahvaljujući regulativi kakva je vrijedila u Izraelu sve do 2005. godine, bilo lako saznati točne kemijske formule lijekova koje bi strani proizvođači tamošnjim regulatorima naveli u zahtjevima za odobravanje kako bi ih mogli prodavati na tržištu.
Drugi uzrok za Tevin proboj u sam vrh svjetske farmaceutske industrije je poslovna politika agresivnog preuzimanja manjih kompanija. Takva je strategija karakteristična za industriju generičkih lijekova. Veće kompanije često preuzimaju manje proizvođače koji su na pojedinim tržištima osigurali dozvole za proizvodnju pojedinih lijekova kojima su istekli patenti.
Samo u 2015. godini, primjerice, Teva je preuzela proizvodnju generičkih lijekova američke kompanije Allergan u transakciji vrijednoj 40,5 milijardi dolara, pa meksičku kompaniju Rimsa za 2,3 milijarde dolara i američku tvrtku Auspex za 3,5 milijarde dolara. Niz sličnih transakcija kroz posljednjih dvadesetak godina, među kojima je bila i ona 2008. godine kad je kroz 7,5 milijardi dolara vrijedno preuzimanje američke tvrtke Barr, Teva preuzela i hrvatsku Plivu, dovelo je Tevu do današnje pozicije. Ovih dana tržišna vrijednost Teve kreće se oko 55 milijardi dolara, a njenim se dionicama trguje na burzama u Tel Avivu i New Yorku
Neko vrijeme nakon što je Teva preuzela Barr i Plivu kroz komentare osoba koje dobro poznaju situaciju u najvećoj domaćoj farmaceutskoj kompaniji moglo se saznati da Tevu zanimaju 'samo rezultati'. Ako neka tvornica ili pogon uspije zadovoljiti planove izraelskih šefova, onda joj se pruža dobra šansa za razvoj. S druge strane, ako brojke nisu u razini željenih, slijede uglavnom bolni rezovi.
Ta poslovna strategija je vrlo razumljiva za borbu na vrlo konkurentnom i sve zahtjevnijem tržištu generika.
Privlačnost proizvodnje generičkih lijekova leži u tome što je za prodaju lijeka potrebno regulatorima samo dokazati da se generički lijek kemijski ne razlikuje od izvornog lijeka, kojeg se kopira. Troškovi za takav postupak kreću se uglavnom u visini od nekoliko milijuna eura, dok troškovi razvoja, a ponajviše testiranja primjene novih, izvornih lijekova nerijetko prelaze i po nekoliko stotina milijuna eura.
Zbog niskih troškova razvoja, generički lijekovi se mogu prodavati po puno nižim cijenama od izvornih lijekova što je adut na kojeg računaju proizvođači generika prilikom širenja na tržištima. Takav tip poslovanja ima i svoju negativnu stranu.Niske cijene ne daju puno prostora za zaradu i samo male oscilacije u razinama troškova mogu lako izbrisati profit. Zbog toga se oštra orijentacija na rezultate čini opravdanom politikom za kompaniju kojoj glavni dio prihoda dolazi iz proizvodnje generika. Većina tih kompanija danas, kako bi ublažile moguće negativne posljedice poslovanja s niskim maržama, pokušava u svoje poslovanje uključiti i proizvodnju izvornih, patentiranih lijekova.
Agresivno širenje i niske marže vidljivi su i iz poslovnih rezultata Teve. U 2000. godini Tevini prihodi od prodaje iznosili su 1,8 milijardi dolara. Do 2012. narasli su na više od 20 milijardi da bi se na toj razini zadržali posljednje tri godine. Godišnja dobit Teve je 2010. godine, zahvaljujući dominaciji na svjetskom tržištu, iznosila 3,3 milijarde dolara. U međuvremenu, dijelom i zbog snažnog rasta konkurencije, ona je do 2013. snižena na 1,3 mlrd. dolara. U listopadu 2013., stoga, Tevin menadžment objavljuje kako će se višegodišnji plan rezanja troškova cijele kompanije ubrzati, a to je uključivalo i rezanje broja zaposlenih.
Domaća Pliva izravan je odraz situacije u matičnoj kompaniji. Nakon preuzimanja, Pliva je krajem 2009. zapošljavala 960 ljudi. Zahvaljujući impresivnim rezultatima koji su joj donijeli i nagradu najboljeg hrvatskog izvoznika 2013. godine (koju je Tihomiru Oreškoviću uručio premijer Zoran Milanović), Teva je odlučila povećavati proizvodnju u Hrvatskoj. No, stroga fokusiranost na brojke ne izostaje. Uz skokove i padove tijekom godina, kraj 2014. godine Pliva je dočekala s 1370 zaposlenih
Druga izravna posljedica je bila to da se, u skladu s politikom širenja poslovanja izvan područja generika, pod Plivino okrilje vratio njen istraživački institut u Zagrebu. Pliva ga je izgradila i otvorila još 2002. godine, no tijekom godina on je mijenjao vlasnika jer je Pliva u jednom trenutku odustala od vlastitog razvoja izvornih lijekova i odlučila se posvetiti genericima.
Tevi bi potezi poput jačanja istraživačko-razvojnog dijela poslovanja trebali pomoći u borbi s konkurencijom na tržištu. Tradicionalne farmaceutske kompanije koje su desetljećima svoje poslovanje bazirale na istraživanjima i testiranjima novih lijekova kako bi onda zahvaljujući patentnoj zaštiti mogle držati visoke cijene svojim proizvodima, danas nerijetko ulaze i u proizvodnju generika kako bi uspješnije konkurirale i borile se za svoju poziciju na tržištu.
Zbog toga je konkurencija koju su Tevi prije samo desetak godina radili proizvođači generika, poput tvrtki Ivax, Sandoz, Actavis, Mylan, Ratiopharm ili Apotex, danas sve jača u vidu tvrtki koje su se nekad bavile isključivo proizvodnjom izvornih lijekova.
Teva danas upravlja proizvodnjom na više od 40 lokacija diljem svijeta. Izvan Izraela, najvažniji pogoni nalaze se u Njemačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i Češkoj. Titula najvećeg svjetskog proizvođača generika u njenim je rukama, no Teva je daleko od bilo kakve dominacije. Oštra konkurencija i borba za pozicijom, posebno na najvećim svjetskim tržištima poput SAD-a, EU, Indije ili Kine, govori da joj primat vrlo brzo može uzeti netko drugi.
Širenje poslovanja na izvorne lijekove moglo bi joj donijeti malo olakšanja, no pitanje je koliko daleko u djelatnosti koja ima visoke rashode može ići kompanija koja je navikla na vrlo strogu kontrolu troškova. Teva je kroz godine pokazala da, usprkos konstantnom širenju kroz preuzimanja, može relativno brzo i oštro reagirati kako bi troškove stavila pod kontrolu. Takva poslovna politika joj je dosad većinom donosila uspjeh. No, ona ima i, već spomenute, moguće negativne posljedice koje se mogu vrlo lako ukazati, popusti li pažnja izraelskih šefova ma i za trenutak.
