Guverner HNB-a piše za tportal: 'Imamo šansu za rast i bolji standard, ali ćemo bez reformi i dalje ovisiti o vremenskoj prognozi'

Ako ne znate kamo idete, svaki će vas put tamo odvesti. Da nije pisao 'Alisu u Zemlji čudesa', tako bi nekako Lewis Carroll opisao razvojni put Hrvatske u proteklim desetljećima. Od sredine dvijetisućitih pa sve do lani, Hrvatska je bila zaglavila na razini BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moći između 40 i 35 posto nižoj od prosjeka EU-a. No brz oporavak od pandemije – praktički prvog poremećaja kroz koji je Hrvatska prošla razmjerno bezbolno – lani nas je doveo na 30 posto prosjeka EU-a. A ove bismo godine prvi put mogli preskočiti tu razinu. U značajnoj mjeri to je posljedica velikog rasta turističkih prihoda nakon dubokog pada 2020. godine.

U pandemijskoj krizi prvi put postale su očite koristi koje je donijelo članstvo u Europskoj uniji. Jačanje konkurentnosti gospodarstva i njegova veća integracija u europsko tržište te veći izvoz neki su od glavnih elemenata tog napretka. Pomogli su i trenutno vrlo visoki iznosi sredstava iz fondova EU-a kojima su financirani veliki projekti u javnom i privatnom sektoru. Viškovi na tekućem i kapitalnom računu platne bilance pod utjecajem dobrih izvoznih ostvarenja i izdašnog priljeva europskih sredstava omogućuju smanjenje pokazatelja inozemne zaduženosti. Pozitivni učinci članstva u EU vidljivi su i prepoznati u široj javnosti, a zamjena kune eurom svakako će dodatno ojačati domaće gospodarstvo, iako se po intenzitetu učinaka neće moći mjeriti s učincima članstva u Uniji.

Ipak, još brojni izazovi stoje na putu smanjenja gospodarskog zaostajanja za prosjekom Europske unije i postupnog dostizanja višeg životnog standarda. Ti su izazovi u jednom dijelu slični onima u ostalim članicama Europske unije, a dijelom su dominantno unutarnje prirode.

Glavni su izazov starenje stanovništva i loši demografski trendovi koje naglašava iseljavanje velikog broja građana. Nedovoljno konkurentno gospodarstvo zbog prevelikog utjecaja turizma ima naglašen sezonski karakter pa znatni gospodarski kapaciteti stoje neiskorišteni velik dio godine. Slaba ukupna produktivnost gospodarstva povezana je i s neefikasnim javnim servisima, osobito ako se usporedi s troškom državnog aparata, kako u velikim dijelovima središnje, tako još više u lokalnoj administraciji.

Izazovi u zdravstvu i obrazovanju te pravilnom dizajniranju mirovinskog sustava predstavljaju esenciju takozvanih reformskih napora koje bi hrvatsko društvo trebalo provesti prvenstveno zbog sebe samog i tako ojačati gospodarski napredak, a građanima omogućiti viši životni standard. I sve će to trebati provoditi usporedo sa znatnim investicijama potrebnima za smanjenje emisija ugljikovog dioksida i nošenje s posljedicama klimatskih promjena na sve pore gospodarstva, politike i društva.

U takvom su okružju najbolje uspijevale tvrtke iz informacijske i komunikacijske djelatnosti, kao i one vezane uz trgovinu i druge uslužne djelatnosti naslonjene na turizam. Rast tih djelatnosti najmanje je bio ograničen naglašenim internim slabostima, a turizmu je pomogao i razmjerno nizak porezni teret. Informatički i tehnološki jednorozi iznimno su važni, pridonose i više od same demonstracije toga da je i ovdje praktički iz garaže moguće stvoriti poslovno carstvo. No oni sigurno neće predstavljati okosnicu budućeg gospodarstva, kao ni telekomunikacije kao temeljna infrastruktura za razvoj ostalih djelatnosti.

Proteklih godina vidljiva je i snažna ekspanzija građevinske aktivnosti, iako je njezina razina i dalje ispod vrhunaca dosegnutih uoči globalne financijske krize – i bolje da je tako jer su se posljedice pucanja građevinskog mjehura godinama sanirale. Okružje viših kamatnih stopa i strožih uvjeta financiranja nepovoljno će djelovati na potražnju za stambenim prostorom, premda bi građevinska operativa u narednim godinama mogla prostor za ekspanziju pronaći u infrastrukturnim radovima financiranima rekordnim priljevima sredstava iz europskih fondova.

Industrijska aktivnost vrlo postupno raste nakon pandemijskog šoka, ali još je uvijek ispod razine dosegnute uoči globalne financijske krize. Nastavak rasta industrijske aktivnosti naredne godine ograničit će slabost europskog gospodarstva. No u takvim se okolnostima razmjerno slaba integracija domaće industrije u globalne proizvodne lance pokazuje kao prednost, a povoljno će djelovati i moguće narudžbe zbog nastojanja europskih poduzeća da prekroje proizvodne i dobavne lance tako da smanje ovisnost o dalekoistočnim proizvođačima.

Stjecaj povoljnih globalnih okolnosti može poslužiti kao inicijator promjena. No trebat će više od toga da bi se pojavili neki novi šampioni koji danas možda još ni ne postoje. Do tada ćemo biti prisiljeni na ovisnost o vremenskoj prognozi i drugim elementima koji određuju uspješnost turističke sezone.

Ulazak u europodručje sigurno neće riješiti sve pobrojane probleme, ali će smanjiti troškove poslovanja, ublažiti neke rizike i time pridonijeti stabilnosti financijskog sustava i otpornosti gospodarstva u cjelini. Previđeno uvođenje eura već pridonosi smanjenju percepcije rizika zemlje - rejtinške agencije povećale su kreditni rejting Hrvatske zbog najavljenog ulaska u eurozonu, što ublažava intenzitet porasta troškova zaduživanja za državu, hrvatska poduzeća i građane u uvjetima snažnog zaoštravanja monetarne politike. A pomagalo je i u protekle dvije godine olakšavajući nošenje s nepovoljnim financijskim i gospodarskim okolnostima.

Dok su se još na početku pandemije javljali pritisci na tečaj, iako smo ih i tada lakše stabilizirati uz pomoć ESB-a, agresija na Ukrajinu prva je krizna situacija u kojoj naši građani nisu pojurili u mjenjačnice. Bez tečajnih pritisaka lakše se nositi i s inflacijom, nižom nego u ostalim zemljama srednje i istočne Europe, dok se razlika u odnosu na prosjek europodručja u velikoj mjeri može objasniti većom potrošnjom skupih energenata i hrane. Stoga možemo uživati u 'luksuzu' znatno nižih kamata u odnosu na, primjerice, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku ili Češku, u kojima trenutno kamate na kredite poduzećima iznose između osam i 11 posto, a na stambene kredite između šest i devet posto.

Ako se pritom realizira i najava ulaska u šengensko područje, dodatno će se olakšati protok roba i ljudi, što će smanjiti troškove i olakšati poslovanje domaćih poduzeća, posebno onih u izvozno orijentiranim djelatnostima. Znatno će profitirati i turizam zbog smanjenja gužvi na graničnim prijelazima i poboljšane percepcije sigurnosti.

Iako će uvođenje eura i ulazak u šengensko područje stvoriti uvjete za iznadprosječan rast hrvatskog gospodarstva u narednim godinama, u dugoročnoj perspektivi on će i dalje u najvećoj mjeri ovisiti o nastavku strukturnih reformi.