Vlasnik i predsjednik Uprave Brodosplita, Tomislav Debeljak, nezadovoljan odnosom Vlade prema Brodosplitu, uputio je pismo ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku te, kako doznajemo, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i premijeru Zoranu Milanoviću. Debeljak tako u 20 točaka navodi što je država učinila, a što propustila učiniti otkako je započela privatizacija Brodosplita, a čime je brodogradilištu nanesena šteta. Debeljakovo pismo prenosimo u cijelosti
Poštovani,
Dana 28.02.2015 godine proteći će pune dvije godine od potpisivanja Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodograđevne Industrije Split, (Brodosplit) čime je započeo postupak restrukturiranja Brodosplita. Podsjećamo da je privatizacija Brodosplita trajala pune tri godine i da je bila jedan od zadnjih preduvjeta ulaska RH u EU. Ista je tako otvorila sva vrata privatizacijama ostalih velikih brodogradilišta na način da su se preuzimala postignuta dostignuća iz pregovora DIV-a s institucijama RH i EK , a u korist provođenja postupka privatizacije drugih brodogradilišta.
Ovdje nakon dvije godine iznosimo činjenice koje vam vjerujemo ili nisu poznate ili su vam promakle, a koje znatno otežavaju provođenje restrukturiranja i pod direktnim su utjecajem Prodavatelja dionica.
1.Vlastiti doprinos
a.Brodosplit u restrukturiranju ima najveći izračunati vlastiti doprinos (2,4 milijarde HRK) kao obvezu, ne zato jer mu je potreban za provođenje restrukturiranja ili zbog vrijednosti imovine samog Brodosplita već kao posljedicu najvećih gubitaka od svih brodogradilišta odnosno preuzimanja kredita od strane Države kao posljedicu dotadašnjeg lošeg upravljanja Brodosplitom.
b.Izračunati vlastiti doprinos od strane državnih institucija temeljen je na krivim pretpostavkama ukupnih troškova restrukturiranja koji su nametnuti u postupku natječaja za prodaju dionica Brodosplita.
2.Iznos državnog doprinosa od 404 milijuna HRK isplaćen je Brodosplitu još u 2012 godini ( dakle prije privatizacije) te je utrošen na pokrivanje troškova poslovanja bez ikakvog utjecaja na restrukturiranje. Danas je obveza novog vlasnika da kroz Upravljanje društvom osigura i 40 % vlastitog doprinosa od tog iznosa na koji nije imao nikakvog utjecaja, a zbraja se i računa kao potpora novom Brodosplitu.
3.Brodosplit ima kao jedini od svih privatiziranih i ostalih velikih brodogradilišta koncesijsku naknadu temeljenu na prometu društva u restrukturiranju dok druga brodogradilišta nemaju takvu situaciju. To znači da je Brodosplit opterećeniji do sada za cca 35 milijuna HRK od drugih brodogradilišta.
4.Nisu poštivani isti kriteriji kod privatizacije ostalih brodogradilišta u smislu obveznog prihvaćanja opsega restrukturiranja na način da je Brodosplit u proces ušao kao grupa sa svim svojim društvima kćerima za razliku od npr. 3. maja koji je izdvojio određena poduzeća (npr MiD, TIBO) i ostavio ih u portfelju države, bez obveze provođenje restrukturiranja za iste. Unatoč i toj činjenici likvidnosni položaj (potraživanja, zalihe, novac na računu, proizvodnja u tijeku) 3. maja je bila za 1,2 milijarde HRK bolja od Brodosplitove.
5.Nakon samo 6 mjeseci provođenja restrukturiranja Ministarstvo financija (porezna uprava) nam blokira redovnu isplatu plaća zbog kako su obrazložili “sistemske pogreške“. Posljedica toga je štrajk i nemile scene u pogonima Brodosplita, trošak zbog gubitka radnog učinka, i što je najgore gubitak već dogovorenih poslova zbog povećanog rizika kojeg su Kupci uzeli kao razlog svojim odlukama da dogovorene poslove realiziraju negdje drugdje. Posljedica ove greške porezne Uprave je i niz sudskih postupaka koji su pokrenuti iz različitih interesa protiv Brodosplit, a za koje ćemo financijske efekte tek znati nakon završetka istih. O posljedicama lošeg medijskog odjeka na poslovanje teško je i govoriti.
6.Porezna Uprava nam zadržava 13,5 milijuna HRK plaćenog PDV-a nakon provedenog drugostupanjskog postupka u kojem smo podastrli sve dokaze koji nam idu u korist i tijekom kojeg nadležno tijelo nije niti ušlo u meritum spora, ostavljajući mogućnost, , da ga vratimo jedino putem suda, što smo i pokrenuli. Šteta zbog financijskog troška, onemogućavanje provođenja planova znatno je sada veća od te svote. Nažalost Upravni sud u Splitu kod kojeg je Upravni spor i pokrenut ni skoro dvije godine nakon zaprimanja naše tužbe nije našao za shodno zakazati raspravu.
7.S Početkom restrukturiranja Prodavatelj dionica neredovito izvršava svoje Ugovorne obveze doznaka doprinosa restrukturiranju čime nam otežava planirani tijek novca i provođenje planiranih aktivnosti. Kada smo na to upozorili nadležne u Ministarstvu i pokazali im izračun kamata na kašnjenja po isplatama RH samo za 2013.godinu rečeno nam je da nema smisla zaračunavati kamate na kašnjenja RH jer „to ne radi nitko“.
8.Tijekom 2013 godine prodavatelj uopće ne ispunjava Ugovornu obvezu doprinosa u restrukturiranju u iznosu od 80 milijuna HRK, ne ostavljajući nam nikakvu mogućnost da reagiramo osim da raskinemo Ugovor. Isto nismo učinili već smo dodatno uz sve teškoće vezane uz likvidnost i dodatno zaduživanje od DIV-a uspjeli preživjeti i ugovarati poslove. Da u tom trenutku DIV i Vlasnik DIV-a nisu sa svom svojom imovinom jamčili bankama za povrat kredita Brodosplit danas više ne bi postojao.
9.Nakon niza medijskih objava oko izvješća HBJ koja potpuno iskrivljuju i subjektivno opisuju provođenje restrukturiranja s potpuno birokratskih načela , a na koje nitko do dan danas od nadležnih nije reagirao, pod pritiskom Banaka koje su reagirale ne iste bili smo primorani promptno vratiti 50 milijuna HRK. Ta teško osigurana sredstva bila su namijenjena za provođenje raznih projekata provođenja restrukturiranja, što je naravno otežalo odnosno onemogućilo djelomično provođenje i povećalo nam trošak. Takova izvješća su dodatno naštetila reputaciji cjelokupne DIV Grupe kod novčarskih institucija budući se izvješćima stvorio rizik na koji DIV Grupa nema nikakav utjecaj i koji banke nisu mogle ni željele preuzeti.
10.Novogradnje 473 i 474 ugovorene još 2011 godine s katastrofalnim uvjetima u rokovima i prodajnoj cijeni s već ukalkuliranim gubitkom od 15 milijuna €, zatekli smo u izuzetno nepovoljnim ugovorenim uvjetima nabave opreme znatno skupljim od onih koje provodimo sada te dodatno preuzetim obvezama Brodosplita izvan Ugovora o gradnji brodova. Gotovo kaotično stanje odnosa Kupca i Brodosplita utječe na tijek gradnje otežavajući ga u svim pogledima.
11.Na naš zahtjev za produljenjem avansnih garancija zbog kašnjenja u isporuci novogradnje 473 iz gornjih razloga, Prodavatelj (država) kasni s izdavanjem istih što za posljedicu ima otkazivanje Ugovora za gradnju novogradnje 473. Time su se stekli uvjeti za povrat svih primljenih avansa, sa zateznim kamatama i garancijom za dobro izvršenje posla što Kupac aktivira. Samo angažmanom Uprave Brodosplita iznos od cca 46 milijuna € nije naplaćen preko avansnih garancija države već se Brodosplit zadužio od komercijalne banke i uspio brod ponovo prodati nadoknađujući u prodajnoj cijeni sve te iznose. Sav trošak kredita snosi Brodosplit.
12.Iznos od 121 milijun HRK iz točaka f, I i II tablice br. 9 Dodatka II Programu restrukturiranja (verzije 4.2.1) Brodograđevne Industrije Split d.d. koji je sastavni dio Ugovora Prodavatelj neopravdano odbacuje i tumači kao troškove realizirane u prošlosti (bez argumenata) te time zaustavlja procese koji su planirani s tim doprinosom. Iznos iz spomenutih točaka nastao je u tranzicijskom razdoblju trajanja natječaja i za njega nikad nisu provedene kompenzacije ili bilo koji drugi oblik nadoknade. I dan danas su neki procesi blokirani zbog toga. Brodosplit kroz posljednje dvije godine, službenim putem, od raznih institucija pokušava dobiti tumačenje načina kompenzacije gore spomenutih 121 mio kn, i svaki put naiđe na zid budući prema tumačenju Ministarstva financja „ne postoji stavka u proračunu“.
13.Prodavatelj nas primorava na otpis kamata na kašnjenje u plaćanju novogradnji 466 i 467 Kupca Jadroplov u ukupnom iznosu cca 12 milijuna HRK samo kako bi dobili plaćenu glavnicu. Kako bez tih sredstava nije bio uopće moguć nastavak poslovanja nemamo izbora i moramo se odreći kamata na koje imamo Ugovorno pravo. Otežana nam je likvidna situacija, i oštećen račun dobiti i gubiti. Kadija nas tuži i kadija nam sudi.
14.Sredinom 2014 godine primorani smo od strane Prodavatelja (zbog problema s isplatom doprinosa države restrukturiranju) prihvatiti isplatu putem faktoringa (jer nemamo drugog izbora osim raskida ugovora ili ovršiti Prodavatelja), što u dobroj vjeri prihvaćamo, no Prodavatelj nam uvjetuje preuzimanje svih troškova faktoringa (kamate i naknade). Ponovo nam se narušava tijek novca i nepotrebno povećavaju troškovi poslovanja, te smo dovedeni u situaciju odustati od svega ili se boriti i dalje
15.Avansne garancije za izgradnju broda za tvrtku Plovput (100 % državno vlasništvo) nam Prodavatelj izdaje nakon 124 dana (obveza iz Ugovora je najviše 45 dana) zbog čega nam je u banci blokirano 22 milijuna HRK depozita koje smo angažirali radi naših Ugovornih obveza prema Kupcu broda. Ponovo smo u neplaniranoj teškoj likvidnoj situaciji, i ponovo nam se povećava trošak poslovanja potpuno nepotrebno.
16.Naš zahtjev za avansnim garancijama (ugovorna obveza Prodavatelja dionica) za gradnju 4 barže za Norveškog Kupca što je preduvjet stupanja na snagu Ugovora o gradnji Prodavatelj ne prihvaća i iste ne izdaje s obrazloženjem kojeg sam nakon nekoliko mjeseci mijenja (nakon što dokazujemo da je u krivu), no Kupac barži u međuvremenu odustaje od gradnje i iste odlučuju gradit u Kini. Sav trud, trošak pripreme i plan su otišli u nepovrat.
17.Procjena imovine Brodosplita koja je preuzeta u pomorsko dobro i isknjižena iz knjiga Brodosplita procijenjena je najmanje od svih drugih brodogradilišta uzimajući u obzir realnu tržišnu vrijednost i preuzete obveze. Brodosplit je i tu u nepovoljnijem položaju kod istog Prodavatelja svih velikih brodogradilišta.
18.Niti jednu uredno i u roku prijavljenu skrivenu obvezu koju smo obvezni prema odredbama Ugovora prijaviti CERP ne prihvaća.
19.Naš legitiman zahtjev za omogućavanjem radnih dozvola za strance za ona radna mjesta za koje ne možemo u RH pronaći kadar nam se ne odobrava, dok se isto odobrava i produljuje tvrtkama koje su strance zapošljavale u Brodosplitu putem kooperantskih Ugovora. Time nam se onemogućava optimalno upravljanje troškovima i resursima u cilju pozitivnog poslovanja.
20.Troškovi tzv Hotela za samce koje je preuzela država u vlasništvo prije više godina snosio je do nedavno Brodosplit, samo zbog neažurnosti vlasnika (države). Troškovi premašuju 3 milijuna HRK, te su i ta sredstva ušla u troškove restrukturiranja iako tamo ne pripadaju.
Ne možemo se oteti dojmu da smo u mnogočemu onemogućeni u provođenju restrukturiranja zbog nerazumijevanja procesa, krivih pretpostavki, predrasuda i nepoznavanja situacije od strane Prodavatelja, te inzistiranjem na rješenjima koja štete poslovanju Brodosplita kao rezultat pritiska Prodavatelja.
Mi smo u potpunosti usmjereni na provođenje ciljeva i postizanje održivosti Brodosplita, te unatoč svemu nismo odustali od toga.
S poštovanjem
Predsjednik Uprave
Tomislav Debeljak
