Cijene stanova i kuća i dalje rastu, otkrivamo zašto na vidiku nema pojeftinjenja

Dok diljem Europske unije cijene nekretnina tek blago rastu, njihovo poskupljenje u Hrvatskoj u usporedbi s prosjecima EU-a je strelovito. U Hrvatskoj su cijene stambenih nekretnina u prvom ovogodišnjem tromjesečju porasle 8,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U posljednjem tromjesečju 2017. porasle su 7,6 posto.

Mjesečno istraživanje iz rujna, koje provodi najveći domaći oglasnik Njuškalo, pokazuje da su na razini cijele godine cijene stanova u Hrvatskoj porasle 7,13 posto, a cijene kuća nešto više od četiri posto. Najskuplji kvadrat stana je u Dubrovniku, gdje se on prosječno trži po 3811 eura po kvadratu, u Splitu za 2744 eura po kvadratu, dok je prosjek u Zagrebu 1917 eura. Po snažnom rastu ističe se Zadar, u kojem je prosječan kvadrat ove godine poskupio 12 posto i sada se prodaje po 2075 eura.

Kao što je nedavno pokazala publikacija Ekonomskog instituta u Zagrebu 'Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske', cijene nekretnina u Hrvatskoj rastu već treću godinu zaredom i ruralno-kontinentalni dijelovi zemlje izumiru i demografski i gospodarski, dok cvjetaju život i gospodarska aktivnost na tržištu nekretnina u Zagrebu, u većim kontinentalnim gradovima te posebice u priobalnim županijama i jedinicama lokalne samouprave naslonjenima na turizam.

Nekretnina agencija Colliers International dostavila nam je svoje podatke o kretanju cijena nekretnina, gdje nam potvrđuju da su cijene stanova u Zagrebu porasle sedam posto od početka ove godine, a da je ista stopa rasta bilježena i 2017. godine u odnosu na 2016. godinu.

Kao glavni razlog rasta cijena nekretnina često se navode subvencionirani krediti Ministarstva graditeljstva i velik rast tržišta dnevnog najma. Za Vedranu Likan, managing partnericu u Colliersu, glavni razlog poskupljenja nekretnina je povoljna situacija u gospodarstvu:

'Glavni razlozi za poskupljenja u Zagrebu i na obali su makroekonomski: gospodarski oporavak, bolja stopa zaposlenosti, rast plaća i bolji sentiment na tržištu. Atmosfera na tržištu je puno bolja, ljudi su se opustili i troše više, mnogi ljudi koji su i mogli kupiti nekretninu za vrijeme ekonomske krize to nisu činili zbog sveopće depresije, straha i negativne atmosfere'.

Pitamo Likan je li rast cijena opravdan te ima li se razloga plašiti nekretninskog balona kakav se napuhao prije gospodarske krize 2009. godine. Ona odgovara kako rast cijena stanova ima uporište u gospodarskim fundamentima - drugim riječima potražnja je i dalje puno jača od ponude.

'Rast novogradnje je ograničen zbog razloga poput (pre)visokih cijena zemljišta i općenito nedostatka zemljišta ili zgrada za obnovu/prenamjenu ili novu izgradnju. Nedostaje i većih developera koji su propali u krizi, dok su neki i sada u predstečajnim nagodbama', pojašnjava Likan te nastavlja:

'Rastu i troškovi gradnje, prvenstveno rada – troškovi izgradnje su generalno manje-više slični neovisno o lokaciji, ali ne mogu sve lokacije generirati iste prodajne cijene pa je u kombinaciji sa skupljim troškovima gradnje i skupim zemljištima na nekim područjima neisplativo ići u investiciju'.

Likan zaključuje kako će cijene stanova i kuća još neko vrijeme rasti, ali sporijim tempo i ne na svim lokacijama. Top lokacije poput Zagreba, Splita i Dubrovnika imaju puno više prostora za rast, a za Likan je upitan srednjoročni rast i njegova održivost, zbog sve strožih uvjeta kreditiranja, ograničenog broja kreditno sposobnih građana i činjenice da je dio akumulirane potražnje već uvelike potrošio.