Igor Oppenheim na čelu je Ingre, tvrtke koja u posljednje četiri godine proživljava možda najteže razdoblje u svojoj prilično dugoj i uspješnoj povijesti. Nemogućnost iskupa trezorskih zapisa, veliki dugovi i prave sapunice oko primopredaje objekata, kao što su Arena ili Klinika za tumore, gurnuli su tvrtku u središte svih problema građevinskog sektora, koji se posljednje četiri godine našao na koljenima.

Oppenheim je ogorčen na strane poslovne banke u Hrvatskoj za koje kaže da ne žele financirati gospodarstvo nego isključivo stanovništvo. 'One nisu spremne pratiti gospodarstvo i poslove u inozemstvu. Na prste jedne ruke možete nabrojati garancije koje su hrvatske banke u stranom vlasništvu izdale hrvatskim tvrtkama za nastup u inozemstvu', tvrdi Oppenheim.

Prema njegovom mišljenju, nikakvog pomaka neće biti ako se HBOR ne ojača dovoljno da bi napokon postao prava izvozna banka. 'HBOR još uvijek ima neka ograničenja jer iako je zamišljen kao izvozna banka, u većoj mjeri servisira projekte malih i srednjih poduzetnika. Ingra trenutačno može ugovoriti poslove vrijedne nekoliko stotina milijuna eura u inozemstvu. Primjerice, trenutačno u Alžiru možemo ugovoriti 150 milijuna eura vrijedne nove poslove kada bismo bili u situaciji da HBOR može izdati toliko garancija', kaže Oppenheim.

Što se tiče sukoba s Ministarstvom zdravlja oko Klinike za tumore, kazao je da ministar zdravlja Rajko Ostojić nije govorio istinu kada je optužio Ingru da nije htjela predati Kliniku. Tvrdi da je investitor sam kriv za kašnjenje i zahtjeva da Ministarstvo zdravlja vrati dug za obavljene radove. 'Valjda smo jedina država u svijetu u kojoj vam država ne mora platiti, a istodobno očekuje da joj platite na vrijeme ili vam sjeda na račun', tvrdi Oppenheim.

O poslovnom odnosu s nekretninskim fondom Questus oko kojeg se posljednjih mjeseci digla velika prašina, nema lijepih riječi 'U Quaestusu smo bili u neprirodnom braku u koji nas je uvukao jedan bivši partner. S naših 20 posto udjela nismo mogli ni utjecati na bilo koju odluku jer bi nas na svakoj skupštini preglasali. Čak smo i rušili neke odluke, zbog čega smo se našli na sudu. Smatrali smo da su neke odluke donesene na štetu nas kao dioničara, jer je hala koja vrijedi četiri do pet milijuna eura prodana za znatno manji iznos. Jasno je da je posrijedi bio čisti kriminal', tvrdi Oppenheim.