Nešto se zarazno širi radnom snagom. Simptomi su prisutni u nizu dva tjedna obavijesti. Prijenos "zaraze" je vidljiv u stvarnom vremenu. I čini se da malo šefova zna kako zaštititi svoje osoblje protiv ove zaraze, piše The New York Times.

"Dogodi se šok kada vidite više ljudi kako odlazi - to je kao, oh, postoji li nešto što ne vidim?" rekla je Tiff Cheng (27), koja je u srpnju napustila posao u digitalnom marketingu, zajedno s pet svojih bliskih prijatelja u agenciji koja zapošljava 40 osoba.

Stope odustajanja od posla bile su visoke u kolovozu, rujnu i listopadu. Zatim su se, prema podacima Ministarstva rada, dodatno intenzivirale: više od 4,5 milijuna ljudi u studenom je svojevoljno napustilo posao, što je rekord u dva desetljeća otkako se prate ti podaci.

Ekonomisti su brojke objasnili napomenom da je pojačana konkurencija za radnike dovela do boljih plaća i beneficija, što je neke natjeralo da traže nove prilike. Psiholozi imaju dodatno objašnjenje: u otkazima postoji nešto "zarazno".

Kada radnici važu hoće li napustiti posao, oni ne procjenjuju samo vlastitu plaću, beneficije i razvoj karijere. Gledaju oko sebe i bilježe kako prijatelji razmišljaju o timskoj kulturi. Kad jedan zaposlenik ode, odlazak signalizira drugima da je možda došlo vrijeme da razmotre svoje mogućnosti, što istraživači nazivaju "zarazom fluktuacije".

Dakle, otkaz rađa nova odustajanja od posla, a to je izazov koji poslodavci ne mogu uvijek riješiti povišicama ili povlasticama. Čak i jedna obavijest o ostavci može izazvati "kritičnu točku", rekao je Will Felps, koji predaje menadžment na Sveučilištu New South Wales i autor je studije koja govori o ovom fenomenu.

Felps i njegov tim proučavali su zapošljavanje osoblja u ugostiteljskoj tvrtki i odabiru bankovnih podružnica, sve u Sjedinjenim Državama, i otkrili da će odluka jednog radnika da ode posebno nadahnuti druge koji se ne osjećaju čvrsto uklopljenima u tvrtku. U nedavnoj anketi u kojoj je sudjelovalo više od 21.000 članova LinkedIna, 59 posto ih je reklo da ih je odlazak kolege natjerao da i sami razmisle o otkazu.

Za poslodavce je zamjena samo jedne osobe koja je dala otkaz jednostavan zadatak. No, zamjena nekoliko, ili čak desetina ljudi, daleko je izazovnija, a prijelazno razdoblje obično ostavlja postojeće osoblje s većim opterećenjem, dok regruteri postavljaju neugodna pitanja o tome što potiče sve odlaske. Budući da stopa otkaza raste, neki se rukovoditelji pitaju kako podići moral zaposlenika.

Seth Besmetnik, izvršni direktor marketinške softverske tvrtke Conductor, vidio je kako stope prometa njegove tvrtke godinama lebde na niskim jednoznamenkastim brojkama. Čak se brinuo da je ekipa "uspavana", pa je bilo teško pronaći nove talente.

Međutim, u posljednje dvije godine promet je porastao na dvoznamenkastu brojku. Besmetnik je morao postati vrlo kreativan u svojoj taktici kako bi zaposlenici bili zadovoljni, uključujući dodavanje novih slobodnih dana i dovođenje brodvejskih glumaca iz "Hamiltona" i "Dear Evan Hansen" da pjevaju "Burn" i "Waving Through a Window" za osoblje tijekom video sastanaka cijele tvrtke.

U međuvremenu, karijerni treneri brinu zbog toga što na neke ljude previše lako utječe ponašanje njihovih kolega koji lutaju. Kathryn Minshew, izvršna direktorica Muse, stranice za traženje posla, upozorava klijente da želja jednog zaposlenika da napusti tvrtku ne bi trebala imati previše utjecaja na odluke koje donose prijatelji.

“Kada jedna osoba najavi otkaz, obično se postavljaju neka pitanja kolega i prijatelja na radnom mjestu”, rekla je. "'Gdje ideš? Zašto odlaziš?'"

Taj trag neće uvijek dovesti ljude do boljih opcija, a Minshew savjetuje radnicima da procijene svoje tvrtke hiper-individualiziranim pristupom koji bi mogli zauzeti za izgradnju odnosa.

“Ideja da bi netko objavio popis 50 najboljih ljudi za vjenčanje u New Yorku je glupa”, nastavila je. “Slično, mislim da su popisi najboljih tvrtki za rad pomalo glupa ideja.”

Ali logični savjeti za karijeru ne mogu uvijek spriječiti da se zaraza uhvati.

Aimee Wells, PR stručnjakinja, dala je otkaz u velikoj marketinškoj kompaniji u San Franciscu prije godinu dana.

Više nije mogla balansirati između privatnog i profesionalnog života. Sjetila se kako je 1996. gledala film "One Fine Day", u kojem Michelle Pfeiffer glumi arhitekticu koja odlučuje dati prioritet obiltelji u odnosu na posao. Jedne večeri, u vlaku vraćajući se s posla u predvečerje, sudarila se sa susjedom koji je nosio vrećice pune dosjea, uredskog materijala i fotografija. Susjed je gospođi Wells rekao da je upravo napustila ulogu koja ju je dovela do burnouta.

“Otišla sam kući i počela sam puno ozbiljnije razmišljati o tome”, kaže Wells.

Mjesec dana kasnije, donijal je odluku o otkazu, potaknuta tim sudarom sa susjedom.

Logični savjeti za karijeru tijekom pandemije kao da su prestali vrijediti.

"Ako ste u društvu u kojem svi počnu odlaziti, pitate se: 'Zašto ja zadnja sjedim ovdje?", zaključuje Wells.