Dva dijela automobila, nekoliko desetljeća razlike i obična kliješta. Toliko je bilo potrebno španjolskom mehaničaru Enriqueu Álvarezu da izazove raspravu o kvaliteti modernih automobila. Pred kamerom je usporedio staru metalnu vodenu pumpu s novijom, izrađenom pretežno od plastike, a razlika u masi bila je golema. Zatim je uzeo kliješta, uhvatio dio plastičnog kućišta i odlomio ga. Njegova poruka proizvođačima automobila bila je vrlo oštra, no eksperiment istodobno otvara zanimljivo pitanje - jesu li moderni automobilski dijelovi doista manje kvalitetni ili se iza njihove drukčije konstrukcije kriju opravdani tehnički razlozi?
Enrique Álvarez, poznat i kao Kike, španjolski je mehaničar iz radionice Talleres Piba, koji na društvenim mrežama redovito komentira konstrukciju i kvalitetu automobilskih dijelova.
U videosnimci koju je obradio španjolski Auto Bild usporedio je vodenu pumpu starijeg Fordova motora s novijom pumpom izrađenom pretežno od plastike.
Na prvi pogled riječ je o jednostavnim dijelovima koji imaju istu osnovnu zadaću - omogućiti kruženje rashladne tekućine kroz motor.
No razlika u njihovoj konstrukciji bila je očita.
Nekada više od dva kilograma metala, danas 655 grama plastike
Álvarez je najprije pokazao stariju metalnu pumpu, čija je masa iznosila 2,15 kilograma.
Zatim je uzeo moderniju pumpu, izrađenu uglavnom od plastike, koja je težila samo 655 grama.
Razlika je iznosila gotovo kilogram i pol.
'Prešli smo s dva kilograma metala na 600 grama plastike. Ja pokazujem, a vi prosudite', poručio je mehaničar.
No nije se zaustavio samo na usporedbi mase.
Uzeo je kliješta, uhvatio dio plastičnog kućišta i odlomio ga pred kamerom, želeći pokazati koliko mu se takva konstrukcija čini krhkom.
'Ne znam tko je proizveo ovu pumpu ni odakle je došla. Ne znam je li bila nevjerojatno jeftina ili je riječ o nekakvoj ograničenoj seriji smeća. Ali jedno je sigurno - cijela je izrađena od plastike. Dok je 90 posto ostalih pumpi napravljeno od cinka ili aluminija, ova je obična plastika, pravo smeće. Mogao bih je slomiti golim rukama', poručio je ogorčeni mehaničar.
Njegova kritika bila je usmjerena prema proizvođačima automobila, za koje smatra da sve češće koriste jeftinije materijale kako bi smanjili troškove proizvodnje.
Prema njegovu mišljenju, takve uštede mogu se poslije pretvoriti u dodatne troškove za vlasnike vozila.
Zašto proizvođači sve češće koriste plastiku?
Iako Álvarezov eksperiment izgleda vrlo uvjerljivo, postoji i druga strana priče.
Plastika se u automobilskoj industriji ne koristi isključivo zato što je jeftinija od metala.
Određeni tehnički polimeri mogu biti znatno lakši, otporni na koroziju i prikladni za izradu složenih dijelova.
Smanjenje mase automobila pritom je jedan od važnih ciljeva proizvođača jer može pridonijeti nižoj potrošnji goriva i većoj učinkovitosti.
Kod rashladnih sustava koriste se različite vrste materijala, a njihov izbor ovisi o radnoj temperaturi, tlaku, kemijskoj otpornosti i konstrukciji konkretnog sklopa.
Zato činjenica da je neki dio izrađen od plastike ne znači automatski da je lošiji od metalnog.
Jednako tako, dio koji se može slomiti kliještima nije nužno neispravan tijekom uobičajenog rada.
Takav pokus ne oponaša stvarne uvjete u kojima vodena pumpa radi, pa se na temelju njega ne može pouzdano zaključiti koliko će pojedini dio trajati.
Zašto kvar vodene pumpe može biti vrlo skup?
Vodena pumpa jedna je od ključnih komponenti rashladnog sustava automobila.
Njezina je zadaća osigurati kruženje rashladne tekućine između motora i hladnjaka, čime se održava odgovarajuća radna temperatura.
Ako pumpa počne propuštati, izgubi učinkovitost ili potpuno prestane raditi, motor se može pregrijati.
U težim slučajevima posljedice mogu uključivati oštećenje brtve glave motora, deformaciju glave cilindra ili druge ozbiljne kvarove.
Trošak popravka pritom ne ovisi samo o cijeni same pumpe.
Kod nekih automobila pristup vodenoj pumpi zahtijeva demontažu drugih dijelova, pa rad može biti znatno skuplji od same zamjenske komponente.
Zbog toga je dugoročna pouzdanost rashladnog sustava važna za ukupne troškove održavanja automobila.
Jesu li stariji automobili doista bili kvalitetniji?
Álvarezova usporedba otvara pitanje koje se često pojavljuje među vozačima i mehaničarima.
Mnogi smatraju da su stariji automobili bili jednostavniji, robusniji i lakši za popravljanje, dok moderni modeli imaju sve više složenih i skupih komponenti.
No takva usporedba nije jednostavna.
Moderni automobili u pravilu imaju znatno naprednije sigurnosne sustave, učinkovitije motore i složeniju kontrolu emisija, a njihova konstrukcija mora zadovoljiti zahtjeve koji prije nekoliko desetljeća nisu postojali.
Istodobno, sve veća integracija pojedinih komponenti može otežati i poskupjeti popravke.
Zato je opravdano raspravljati o tome koliko su neki moderni dijelovi popravljivi i koliko dugo traju, ali nije opravdano na temelju jednog eksperimenta zaključiti da su svi novi automobili manje kvalitetni.
Álvarez je svojim videom želio pokazati ono što smatra problematičnim trendom u automobilskoj industriji.
A njegova usporedba dviju vodenih pumpi vrlo slikovito pokazuje koliko se konstrukcija automobilskih dijelova promijenila.
Od više od dva kilograma metala do samo 655 grama plastike - razlika je golema.
No pravo pitanje za vozače nije koliko neki dio teži, nego koliko će pouzdano obavljati svoj posao i koliko će stajati kada ga jednom bude potrebno zamijeniti.