U svijetu najskupljih sportskih automobila gotovo ništa nije jeftino. Posebni dijelovi, složena mehanika, rijetki materijali i mali broj specijaliziranih servisa znače da čak i naizgled jednostavan zahvat može završiti računom od nekoliko tisuća eura.

A kada je riječ o Bugattiju Veyronu, automobilu koji je svojedobno pomaknuo granice brzine i automobilskog inženjerstva, troškovi mogu biti još veći.

Upravo zato priča britanskog YouTubera Mata Armstronga zvuči gotovo nestvarno.

Armstrong je poznat po tome što kupuje oštećene, zapuštene ili neispravne luksuzne automobile i pokušava ih vratiti na cestu. Njegovi projekti uključivali su neke od najskupljih automobila na svijetu, a često se upušta u popravke koje bi mnogi vlasnici prepustili isključivo tvorničkim servisima.

No njegov najnoviji pothvat posebno je zanimljiv zbog nevjerojatne razlike između vrijednosti automobila i cijene dijelova koji su mu bili potrebni.

Bugatti koji nitko nije želio kupiti

Automobil koji je Armstrong pronašao u Dubaiju nije običan Veyron.

Riječ je o iznimno rijetkom primjerku koji je preradila britanska tvrtka Oakley Design. Automobil je dobio posebnu karoseriju s velikim udjelom ugljičnih vlakana, brojne vizualne promjene i snažnije podešen motor.

Njegov osmerolitreni W16 s četiri turbopunjača razvija približno 1200 KS, znatno više od 1001 KS standardnog Veyrona.

No unatoč ekskluzivnosti i impresivnim performansama, automobil je imao ozbiljan problem.

Nije se mogao pouzdano pokrenuti, a mjenjač je radio samo povremeno.

Zbog toga je dugo stajao u prodajnom salonu u Dubaiju, bez kupca spremnog preuzeti rizik potencijalno vrlo skupog popravka.

Armstrong je, međutim, imao jednu važnu prednost.

Već je posjedovao Bugatti Veyron i tijekom rada na njemu susreo se sa sličnim problemima.

Odlučio je otputovati u Dubai, pregledati automobil i pokušati procijeniti je li kvar doista toliko ozbiljan koliko se činilo.

Nakon kratkog pregleda odlučio ga je kupiti.

Prema američkom Autoblogu, ukupno ulaganje, uključujući kupnju, prijevoz i uvozne troškove, iznosilo je približno 1,3 milijuna dolara.

Prvi trag otkrio je problem sa sustavom goriva

Zanimljivo je da je prvi važan problem prepoznat još prije nego što je automobil stigao u Veliku Britaniju.

Tvrtka koja je pripremala Veyron za transport prepoznala je automobil iz Armstrongovih videosnimki, u kojima je ranije objašnjavao kvar na sustavu dovoda goriva svojeg prvog Bugattija.

Na temelju tog iskustva zamijenili su oštećena crijeva unutar spremnika goriva.

Zahvat su obavili bez naplate, a automobil je ponovno proradio.

Činilo se da je najveći problem riješen.

Međutim, nakon dolaska u Veliku Britaniju Veyron je ponovno počeo otkazivati. Motor bi radio nekoliko minuta, a zatim se ugasio.

Armstrong je ponovno otvorio sustav goriva i otkrio da su tijekom prethodnog popravka korištene neodgovarajuće obujmice.

Zbog toga sustav nije mogao održavati potreban tlak goriva.

Problem je riješio ugradnjom odgovarajućeg crijeva otpornog na trajni kontakt s gorivom i pravilnih obujmica.

No to je bio tek početak.

Dijelovi iz običnog Volkswagena spasili skupocjeni Bugatti

Najveće iznenađenje uslijedilo je kada je Armstrong počeo rješavati ostale kvarove.

Pokazalo se da pojedine komponente Veyrona nisu toliko egzotične koliko bi se moglo očekivati od automobila vrijednog milijune dolara.

Primjerice, neispravan prekidač paljenja mogao se zamijeniti dijelom namijenjenim Volkswagenovu Transporteru.

Cijena? Samo 14 dolara.

Zatim je otkrio da odgovarajući plinski podizači poklopca motora dolaze iz Volkswagena Tiguana, znatno običnijeg automobila koji se svakodnevno može vidjeti na europskim cestama.

Još je zanimljiviji bio problem povezan s električnim sustavom.

Jedan od kvarova uspio je riješiti ugradnjom otpornika vrijednog približno četiri dolara.

Kada se pribroje i ostali jeftini dijelovi korišteni tijekom opisanih zahvata, ukupni trošak iznosio je približno 54 dolara.

Riječ je o iznosu koji je gotovo smiješan u usporedbi s vrijednošću automobila.

Naravno, tih 54 dolara ne predstavlja ukupnu cijenu restauracije niti uključuje Armstrongovo vrijeme, dijagnostiku, prijevoz automobila, alat i druge troškove.

Također, dio materijala već je imao u radionici, a prvi zahvat na sustavu goriva obavljen je besplatno.

No priča svejedno pokazuje koliko velika može biti razlika između cijene pojedinog dijela i troška koji vlasnik očekuje kada se pokvari automobil poput Bugattija.

Zašto Bugatti koristi Volkswagenove dijelove?

Na prvi pogled moglo bi djelovati neobično da automobil s motorom W16 i četiri turbopunjača dijeli određene komponente s običnim Volkswagenovim modelima.

Međutim, objašnjenje je jednostavno.

Bugatti Veyron razvijen je u vrijeme kada je marka bila dio Volkswagenove grupacije, pa su pojedina tehnička rješenja i komponente potjecali iz šireg sustava dobavljača koncerna.

To ne znači da je Veyron mehanički jednostavan automobil ili da se njegovi najvažniji dijelovi mogu zamijeniti komponentama iz Golfa, Tiguana ili Transportera.

Njegov motor, prijenos snage, hlađenje i brojni drugi sustavi iznimno su složeni i specifični.

Međutim, pojedine manje komponente mogu biti zajedničke s drugim automobilima, što otvara mogućnost znatno jeftinijeg popravka kada se točno utvrdi o kojem je dijelu riječ.

Upravo je Armstrongovo iskustvo bilo presudno.

Umjesto da odmah naručuje vrlo skupe originalne sklopove, pokušao je utvrditi koji je konkretan dio neispravan i postoji li odgovarajuća zamjena.

Takav pristup nije uvijek moguć ni preporučljiv, osobito kada je riječ o sigurnosno važnim sustavima, ali u ovom slučaju pokazao se iznimno učinkovitim.

Kupio ga za 1,3 milijuna, a procijenjen je na dva milijuna dolara

Nakon što je otklonio ključne probleme, Armstrong je automobil odvezao poznatom britanskom trgovcu luksuznim automobilima Tomu Hartleyju.

Hartley je procijenio da bi rijetki Bugatti mogao vrijediti približno dva milijuna dolara.

To je gotovo 700.000 dolara više od Armstrongova ukupnog početnog ulaganja u kupnju i dopremu automobila.

Međutim, važno je naglasiti da je riječ o procjeni tržišne vrijednosti, a ne o potvrđenoj prodaji.

Armstrong nije samim popravkom automatski zaradio razliku između dvaju iznosa, a u konačnu financijsku računicu trebalo bi uključiti i sve druge troškove projekta.

Ipak, procjena pokazuje koliko se vrijednost rijetkog kolekcionarskog automobila može promijeniti kada se uklone kvarovi koji su prethodno odvraćali potencijalne kupce.

Najskuplji automobili ponekad imaju iznenađujuće jeftine probleme

Priča o Armstrongovu Bugattiju pokazuje zanimljiv paradoks automobilskog svijeta.

Automobil vrijedan milijune dolara može imati kvar na komponenti koja stoji manje od dvadeset dolara.

No to ne znači da je svaki takav problem lako pronaći.

Upravo je dijagnostika često najzahtjevniji dio popravka. Potrebno je razumjeti kako sustav funkcionira, utvrditi pravi uzrok problema i pronaći odgovarajući dio koji će pouzdano obavljati svoju funkciju.

Kod Bugattija Veyrona to je posebno zahtjevno zbog iznimne tehničke složenosti i ograničene dostupnosti pojedinih komponenti.

Armstrong je imao znanje, iskustvo s istim modelom i spremnost na rizik koji većina vlasnika takvih automobila ne bi prihvatila.

A upravo zato njegov pothvat djeluje gotovo nevjerojatno.

Kupio je rijedak Bugatti koji nije pouzdano radio, riskirao više od milijun dolara i otkrio da se nekoliko ključnih problema može riješiti dijelovima koji zajedno stoje manje od jednog prosječnog spremnika goriva.

Ponekad, čini se, najskuplji automobili na svijetu kriju iznenađujuće jeftina rješenja.