Marko Vrdoljak, zagrebački fotograf, ne samo da je uvjeren da je odgovor potvrdan, nego na tome i predano radi: pionirski u Hrvatskoj razvija ponudu koja polazi od svima bjelodane činjenice - nema turista bez fotoaparata (od vremena pametnih telefona čak ni on nije potreban). Nove trendove u fotografiji potkrepljuju i podaci da se u svijetu mjesečno proda više od četiri milijuna digitalnih fotoaparata, da se ove godine očekuje prodaja više od milijarde novih smartphonea te da je samo na društvenoj mreži Instagram trenutno više od milijardu fotografija i svake se sekunde dodaje 60-ak novih. Kao nikad prije svijet je postao slika, a slika vlada svijetom, s tim što neki turisti ne žele samo škljocati nego i ovladati vještinom pretvaranja ljepota pred sobom u ako ne umjetnički, a ono svakako dobar fotografski uradak. A ti su idealni za fototurizam, novu voćku na sve razgranatijem i raznolikim ponudama bogatom stablu svjetskog turizma, čiju je prvu uspješnu sadnicu uzgojio na Brijunima gdje je prije dvije godine pokrenuo prvu fotoradionicu radionicu i ostale tri koje su slijedile za njom u potpunosti je rasprodao.

Danas uz Vrdoljakovo ime ide čitav niz uspješnih fotografskih projekta. Iza njega je osam fotomonografija: 'Zagrebačka županija', 'Nacionalni park Brijuni', 'Nevjerojatna Hrvatska', 'Nerezine', 'Nacionalni park Risnjak', 'Zagreb', 'Lošinj Archipelago' i 'Veličina skromnoga', a trenutno radi na nekoliko fotografskih i filmskih projekata, među inim na monografiji posvećenoj ženskom aktu. O kvaliteti pak svjedoče priznanja: Vrdoljak je dobitnik najprestižnije strukovne nagrade u Hrvatskoj, 'Tošo Dabac', za doprinos afirmaciji umjetničke fotografije i fotografske umjetnosti u Hrvatskoj. Njegova fotografija 'Ovčji raj', snimljena u Lici, odabrana je za naslovnicu 50. jubilarnog broja DigitalFoto Magazinea kao prva naslovnica s djelom hrvatskog fotografa.

Poslovno priznanje Vrdoljak je dobio i potpisivanjem ugovora s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske o realizaciji tri izložbe: 'Nevjerojatna Hrvatska 1', 'Nevjerojatna Hrvatska 2' i 'Plavo – zelena Hrvatska' koje čine ukupno 126 fotografija svih dijelova Hrvatske, a kojom se predstavljaju ljepote Hrvatske u svijetu. Uz svoj fotografski rad, Vrdoljak je nagrađivan i u video stvaralaštvu unutar kojeg je snimio višestruko nagrađivani film 'Pulse of the city – Zagreb', a autor je i službenih promotivnih filmova otoka Lošinja, Zagrebačke županije, Nacionalnog parka Brijuni, otoka Raba, grada Opatije i dugometražnog filma 'Sedam dana stvaranja' o laicima nepoznatom životu u dominikanskom samostanu u Dubrovniku.

Svoje je radove do sada predstavio na stotinama izložaba u Hrvatskoj, SAD-u, Kanadi, Rusiji, Italiji, Litvi, Poljskoj, Slovačkoj, Islandu, Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Irskoj, Ukrajini, Češkoj, Belgiji, Latviji, Bugarskoj, Crnoj Gori... Kad sve to pobrojite i podvučete crtu, činjenica da je Vrdoljak prije osam godina bio absolute beginner, štoviše ne samo fotografski no name, nego netko tko se jedva znao služiti s fotoaparatom, da o blendama, otvorima, svjetlosti ne govorimo, zvuči kao da ste se odjednom na Dalmatini na ručnoj obrnuli pa zavezli for gasom u suprotnom smjeru.

Kao završeni student kineziologija, profesionalni trener tenisa i instruktor ronjenja s bocama, Marko je gajio puno dinamičniji pristup stvarnosti od onoga koji je nanovo stvara igrajući se s njom u cameri obscuri... A ipak tamo negdje samo šest mjeseci nakon što je prvi put uzeo aparat u ruke dogodio mu se – 'Ovčji raj'.

'Aparat, i to ne neki posebno skup nabavio sam na nagovor zaručnice. Klikao sam nekih šest mjeseci po osjećaju, na tadašnjem portalu Ptičica dobivao lajkove ljubitelja fotografije i ponekad se sam čudio uspjehu. I tada na jednom ličkom proplanku – Lipovom polju - dogodio se 'Ovčji raj'. Nisam imao pojma o teoriji, slikao sam samo ono što osjećam i bio i iznenađen i zadovoljan onime što sam dobio. No da ste me pitali zašto je to dobro, ne bih vam znao reći. Danas vam mogu nabrojiti desetak razloga zašto to je jest tehnički dobra slika, mogu vam pokazati planove, zlatni rez, odnose, objasniti igru svjetla, slaganje boja... Prije osam godina to je bio čisti talent za klik. Talent koji je odjednom u 34. godini života odjednom kliknuo u meni i okrenuo mi život', priča Marko dok sjedimo u njegovom ateljeu na zagrebačkoj Trešnjevci. Dan je siv, mutan, reklo bi se neturistički i sve se mislim kako bi bilo bolje da sam se neki dan ranije, kad sad smo se čuli, sjurio do Brijuna i ondje s njim razgovarao. Ipak zidovi oko nas, na kojima su povješani Markovi hrvatski krajobrazi opet nas vraćaju fototurizmu.

'Ideju da pomognem onima koji na isti način osjete fotografsko nagnuće dobio sam prateći rad jednog starijeg fotografa koji na Aljasci vodi specijaliziranje škole fotografiranja divljih zvijeri. Kod njega ti fototurističke pustolovine traju 14 dana, a ja sam ideju prilagodio domaćim uvjetima. Zašto sam se na to odlučio donekle objašnjavaju i brojke. Sve više turista u Hrvatskoj, njih blizu 50 posto, prema zadnjem istraživanju Tomas Ljeto 2014., prenosi i učitava fotografije i video sadržaje s putovanja na internet. Svi su oni, uz brojne druge zaljubljenike fotografije i vizualnih umjetnosti, potencijalni fototuristi kojima samo treba pametno i ciljano ponuditi kvalitetne programe. Tako sam ja sam ideju koja funkcionira na Aljasci i drugim dijelovima svijeta skratio na četiri dana i ponudio NP Brijuni', priča Marko objašnjavajući kako za odabir te lokacije nije bila samo presuda činjenica da su već uspješno surađivali.

Cijela je Hrvatska s prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom i neistraženim lokacijama odlična i neprepoznata destinacija za razvoj foto turizma, no taj pothvat traži da se osim hotelijera voljnog da istražuje nova područja poslože još neki uvjeti. To, primjerice, znači da na relativno maloj površini imate što više raznolikih fotografskih situacija, a Brijuni od arheoloških iskopina, preko životinjskog carstva, do mediteranske prirode i to sve u samo sto koraka i sve ukomponirano u skladu s kretanjem svjetla. Kad to imate – onda ste u predstavlja fotografskom raju. Brijuni su takvo mjesto u kojem se situacije za fotografsku kreaciju same nude.

'Kao i u slučaju nekih drugih tržišnih niša koje se u hrvatskom turizmu tek otvaraju, primjerice organiziranog promatranja ptica, tako se i fototurizam tek treba uobličiti u proizvode i tematske aranžmane, uklopiti u redovnu promociju i obratiti se ciljanoj publici u svijetu koja je poznata po većoj potrošnji od prosječnih turista', kaže Marko i navodi i druge prednosti foto turizma, prije svega produljenje sezone.

'Naše radionice na kojima se okupi od 18 do 28 zaljubljenika u fotografiju održavaju se u proljetnim i jesenskim danima, dakle onda kad je sezona ili nije počela ili je završila. Rekao bih kako nema bolje ponude od fototurizma za promicanje koncepta Hrvatska 365 koja čitav godišnji ciklus vidi kao jednu neprekinutu turističku ponudu. Srpanj, lipanj i kolovoz za nas zapravo nezanimljivi mjeseci: em je velika gužva, em je svjetlo prejako, em su boje prirode pregorene. U travnju i listopadu moguće je snimiti brijunski drvored bez grozda japanskih turista, sve pršti od boja i života', govori Marko pokazujući mi radove zadnje grupe s Brijuna. Pomalo iznenađujuće učestali motiv mogli bismo opisati radnim naslovom – hrpa kamenja.

'Upravo na tom motivu želim pokazati kako je oko i osobni doživljaj presudan. Ako želite dokumentarističku fotografiju koja primjerice želi prenijeti informaciju da je riječ o ostacima rimske vile rustike u uvali Verige, motivu ćete pristupiti na jedna način. Želite li raditi turističko-promotivni kadar, tada će iza tih kamenja proći opuštene i osobe a ozračje će biti više sugestivno, umjetnički pristup razradit ćete igrajući se zalaskom sunca i razvalina sugerirajući možda neki osjećaj egzistencijalne sjete i prolaznosti, a možete raditi i apstraktnu fotografiju. Dakle, sve je ista hrpa kamenja, a mogućnosti kreacije su brojene', pokazuje Marko dodajući kako je na večernjim sjedeljkama nakon dana fotografiranja oko jednog motiva čuo 28 različitih pristupa polaznika.

'Ljepota ove radionice je ta da mi svaki put omogući uvid u čudesnu raznolikost osobnosti. Ljudi koji se vjerojatno nikad ne bi sreli u životu ovdje se zbližuju preko fotografija što je nešto što se u drugim oblicima turizam teško događa. Obično imate profesionalne klanove ili generacijske, spolne, ako hoćete svjetonazorske... Ovdje na Brijunima to ne postoji. Moji su polaznici i vrhunski kirurg i odvjetnik pred mirovinom, poslovna tajnica u tridesetima i šesnaestogodišnjak koji kad ne fotka sluša heavy metal tako da se ono što svira iz slušalica čuje koju milju dalje. A ipak kad uzmu fotoaparat u ruke, taj nabrijani klinac i taj ozbiljni odvjetnik, voze se zajedno u elektroautomobilu po Brijunima i satima klikaju i pričaju o fotografiji. Jer osim standardnih zadataka Brijuni sudionicima radionica nude i ekskluzivu: slikanje austrougarske tvrđave Fort Minor na Malom Brijunu i ornitološki rezervat Saline', priča mi Marko, još jednom proživljavajući čudo brisanja granica i ograda koje se događa na njegovim radionicama.

Ono što se događa na radionicama nipošto ne ostaje zaključano u uskoj zajednici ljubitelja fotografije, sve ono što je snimljeno praktički besplatna promocija destinacijama u kojima se odvija. Gotovo da nema dana kad s Brijuna posredstvom društvenih mreža i sistemom objave i dijeljenja ne odleti u svijet nova fotografija. Ideju da je priliku za takvom promocijom moguće ponuditi i drugim dijelovima Hrvatske Vrdoljak je podijelio u Ministarstvu turizma i Udruzi nezavisnih putničkih agenata Hrvatske (UNPAH) pa od početka ove godine sjeme fototurizma zajednički siju diljem Hrvatske.

'Do sada smo održali mnogo takvih radionica u različitim dijelovima Hrvatske, od Splita, Varaždina, Poreča, Osijeka, Bjelovara, Zagreba okupivši na svakoj više od po 50 zainteresiranih. Svi bi htjeli osmisliti neku svoju viziju foto turizama, koji se osim za prirodu i kulturne ljepote, veže se i za druge elemente ponude i aktivnosti u destinaciji, enogastronomiju, arheološka nalazišta, pustolovine, biciklizam, ballooning i štošta drugo. Fototurizam možete promovirati i samostalno, isključivo radi fotografiranja i razvijanja foto vještina, ili i u obliku organiziranja foto safarija, fototura, tematskih fotoitinerara, fotoradionica i drugog, No ono što je ključno i presudno, uz suradnju lokalne zajednice je da –imate dobrog fotografa. Samo znalac može povezati obilje informacija koje su potrebne za dobru fotografiju i pomoći da se one uvežu u turističku ponudu. Samo fotograf zna da se ne možete voziti od destinacije do destinacije pet sati, jer ćete najvjerojatnije izgubiti svjetlo; samo fotograf zna kad i u koje vrijeme je zagrebačka katedrala prelijepa i najljepša, a kad ma kakav znalac bili, nećete učiniti ništa. Zato mislim da razvoj fototurizma nosi još jednu važnu poruku – a to je ne možemo Hrvatsku u turističkom smislu prodavati pristupom 'moj mali to bu poslikal'. Možda sin vlasnik agencije zbilja ima talenta, a možda ga i nema, ali ključno je da vizualnu prezentaciju Hrvatske i turizma prepustimo vrhunskim fotografima kojih imamo. I to ne samo u onome što oni sami fotografiraju, nego i na način da njihovo znanje i vještine uključimo u ponudu. U tom smislu jesam pionir, ali nikako to ne bih želio dugo biti', zaključuje Marko.