Veliku su buru u saborskim hodnicima, ali i u stručnoj javnosti izazvala tri zakona koja se tiču prostornog uređenja i gradnje. U cijelu se raspravu uključila i HAZU, koja smatra da se gubitkom prostora gubi i identitet Hrvatske.

Oporba, pak, smatra da se zakonima pogoduje privatnim investitorima. Usprkos prijetnjama prosvjedima, kako bi se zaustavilo izglasavanje, vladajući tvrde da se time želi ubrzati izgradnja stanova za priuštivo stanovanje.

"Još prije dvije godine mi smo inicirali da se prvo donese novi zakonski okvir, posebice u dijelu prostornog uređenja, a naravno i popravke zakona o gradnji i razdvajanje zakona o gradnji na dva zakona, znači na zakon o gradnji i zakon o energetskoj učinkovitosti", rekla je u HRT-ovoj emisiji Otvoreno predsjednica Hrvatske komore arhitekata, Rajka Bunjevac.

Zanemarivanje hijerarhije

U cijeloj priči je sporno zanemarivanje hijerarhije prostornih planova. Istaknula je da strateški planovi promišljaju, ali ne propisuju provedbu zahvata u prostoru. No, često se upravo iz takvih planova kreće graditi. Takva odredba je ostala i u novim propisima, što smatra pogrešnim.

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić poručio je da je u javnom savjetovanju stiglo oko 1700 primjedbi, od kojih su uvažili oko 30 posto. Istaknuo je da je trenutni zakon dobro utvrdio da se iz državnog plana prostornog razvoja utvrđuju strateški prioriteti Hrvatske te da se za takve projekte, poput nizinske pruge od Rijeke do mađarske granice, dozvole mogu izdavati izravno iz tog dokumenta, bez izmjena planova nižeg reda.

"To je stav koji zastupamo od početka i za koji vjerujemo da ubrzava realizaciju ključnih projekata", ustvrdio je i dodao:

" Ako ne uđemo u ove zakone i ne donesemo zakone koji će omogućiti propulzivnom cijeli sustav profesionalnog uređenja, mi nećemo dostići taj naš osnovni cilj da našim sugrađanima koji nisu u prilici pristupačnog stanovanja brzo omogućimo pristupačno stanovanje", poručio je ministar.

Kome se pogoduje?

Bivša ministrica graditeljstva, a sadašnja zastupnica Glasa, Anka Mrak Taritaš istaknula je da su se i prije izdavale građevinske dozvole od državnog značaja, ali samo za infrastrukturu.

"Da smo se mi i ovim prijedlogom zakona zadržali na infrastrukturi, to bi bilo poslije drugačije. U periodu od 1994. do 1998. godine imali smo mogućnost planiranja na jednoj parceli. Mi smo to zvali i zovemo i danas točkasti urbanizam ili urbanizam na jednoj parceli, što nije urbanizam. I to je imalo drastične posljedice u prostoru, koje vidimo i dan danas, rekla je i dodala da se ne smije graditi bilo gdje, već da prostorni planovi moraju čuvati namjenu prostora.

Dodala je da investitor, uz zadovoljavanje određenih uvjeta, u gospodarskoj zoni može graditi priuštivo stanovanje te da će mu Ministarstvo za to dati dozvolu. Bačić je istaknuo da priuštive stanove mogu graditi samo Vlada, jedinice lokalne i regionalne samouprave te APN.

Taritaš naglašava da bi investitori trebali uplaćivati doprinos lokalnim zajednicama iz kojeg će se graditi potrebna komunalna infrastruktura. Ako doprinosi ne pokriju troškove, razlika će se naplaćivati kroz komunalnu naknadu, što također smatra problematičnim.

Bačić je naglasio da niti sadašnji, niti predloženi zakon ne pogoduje privatnim investitorima, već javnim graditeljima. Želja mu je staviti zakone na snagu do 1. siječnja, kako bi mogao krenuti proces digitalne transformacije prostornih planova i pojedostavljeno te brže donošenje građevinskih dozvola.

Urbana komasacija

Arhitekt Nikola Bašić je Vladi uputio otvoreno pismo uime Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a, tražeći da se prijedlog zakona povuče na doradu, jer ne odgovara na pitanja kako zaštititi hrvatski prostor, kako ga razvijati dalje i kako razvijati njegov identitet, sačuvati njegovu dušu u smislu općeg i zajedničkog dobra, kako njime upravljati mudro u uvjetima tržišne otvorene ekonomije.

"Ne može biti dobrog zakona kojem ne prethodi jedna dobra vizija, dobra ideja, konsenzus što napraviti i kako upravljati sa našim najvećim nacionalnim dobrom, a to je prostor. To je odakle mi moramo startati i kad se oko toga usuglasimo, zakon nam treba kao sredstvo, kao alat da bismo naše ideje, naše namjere, našu odlučnost da taj naš prostor kao stvarnu i metaforičku baštinu sačuvamo za dobrobit naše zajednice, a pogotovo za dobrobit onih koji se još nisu ni rodili. U tome je problem i mi nemamo odgovor na to pitanje ni u struci, ni u politici", ustvrdio je Bašić i priupitao je li itko čuo za bilo koju političku stranu da u svom programu ima viziju razvoja prostora.

Propitivao je urbanu komasaciju za koju je Bunjevac ustvrdila da se ne radi o izvlaštenju, već o alatu kojim se rješavaju složene situacije prostornog uređenja. 

"Dalje, ovaj način da se može graditi izvan građanskog područja u bilo kojoj zoni, bez ikakvih kvalifikacija kakvo je to područje i kakva je to priroda, zato što imaš veliku česticu i samo zato što je to tvoja vlasnička legitimacija, pa to je nedopustivo. Ovo je napad na hrvatski prostor svih onih spekulanata koji u nesigurnim vremenima žele apstraktne brojke sa svojih računa pretvoriti u materijalnu vrijednost, u nekretninu, u zemljište. I kad kažete da ćete omogućiti gradnju zato što ima toliko i toliko hektara, vi ste u stvari najavili rasprodaju bogatstva broj jedan, a to je prostor. Stoga bih rekao - prostor nije roba, prostor je posljednji oblik zajedničkog dostojanstva i ako ga prepustimo stihiji tržišta, mi smo toj stihiji prepustili i sebe same", nije se dao arhitekt Bašić.