Zbog fiskalnih računa nestaje cjenkanje na tržnicama?

Samo 20 dana od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a sve u trendu nepoznanica koje čekaju nakon ulaska u europsko društvo, posebno je aktualizirano pitanje uvođenja fiskalnih blagajni na tržnicama. Fiskalizacija na tržnicama koincidirala je s europskim članstvom, pa su bakice i kumice u problemu – kako izdati fiskalni račun na drvenoj klupi i pod šestinskim suncobranom

Europa: Plati i nosi
Na najpoznatijoj bečkoj tržnici, legendarnom Naschmarktu, nema fiskalnih blagajni ni računa na štandovima, baš kao ni u Parizu, ni na egzotičnoj briselskoj tržnici Gare du Midi. Na tom najvećem europskom marketu pod vedrim nebom račune izdaju samo trgovci koji imaju registrirane pokretne dućane, poput Talijana koji nude mediteranske delicije. I u Italiji fiskalnu blagajnu moraju posjedovati trgovci s mobilnim prodajnim mjestima, u što spada prodaja na tržnicama, štandovi, pokretni restorani i sl. Računi se ne izdaju ni na berlinskim tržnicama, dok u ostatku Njemačke trgovci na tržnicama izdaju račune iz priručnih kasa. Ni na ljubljanskim tržnicama, doznajemo, prilikom kupovine nema fiskalnih blagajni poput ovih koje se namjeravaju uvesti u Hrvatskoj. Prilikom kupovine, recimo, mrkve nećete dobiti nikakav račun. Poljoprivrednici koji proizvode male količine voća i povrća plaćaju državi paušal koji se izračunava razmjerno veličini zemljišta koje imaju. Iz Udruge hrvatskih tržnica, temeljem iskustva sa studijskih putovanja, javljajuda na tržnicama na malo Slovačkoj (Brno), Austriji (Klagenfurt, Eisenstadt), Španjolskoj (Madrid) te tržnicama u regiji (Banja Luka, Sarajevo, Subotica) također ne postoji obveza izdavanja fiskalnog računa u slučaju kada se prodaja obavlja s klupa, vitrina ili štandova.

Fiskalizacije su oslobođeni samo oni koji na tržnicama prodaju vlastiti proizvod, a svi ostali – tvrtke, trgovački obrti i obiteljska poljoprivredna gospodarstva moraju izdati fiskalni račun. Iako u Zagrebačkim tržnicama, ali i u drugim gradovima, ne mogu točno reći koliko je onih koji, primjerice, prodaju voće i povrće uzgojeno u svojim vrtovima, svjesni su kako će se u problemu naći mnogi.

'Zakon je donesen i kao javno poduzeće moramo ga poštivati, nema tu dileme, no duša jedne tržnice je zelena ploha, ona klupa natkrivena samo suncobranom s klasičnom vagom s utezima. Tamo građani dolaze, imaju svoje prodavače, kupuju od njih sezonsku robu, svježe i domaće voće i povrće i cjenkaju se. Ako im se to ukine, tržnica gubi smisao', upozorava Miroslav Pupić Bakrač, glasnogovornik Tržnica Zagreb

Ukazuje na tri dimenzije problema – tehničke jer je teško provoditi fiskalizaciju na klupi koja je ugrožena vlagom, hladnoćom ili vrućinom, potom ekonomske jer trgovci tokom dana prilagođavaju cijenu kupcima te tradicionalne zbog kojih više neće biti cjenkanja.

'Upravo je misija tržnice u očuvanju tradicije. Ako se na tržnici ne možemo cjenkati, to više nije ni tržnica. Kad prodavač ujutro dođe s jednom cijenom, već u 10 sati piše drugu cijenu, u podne još nižu, a u izravnoj prodaji se dogovara za još nižu, pa bude otkucavao razne cijene, normalno je da će u Poreznoj upravi pitati 'šarate li nešto' i ulazimo u problem', napominje Pupić Bakrač.

Procjenjuje se da je na tržnicama u Zagrebu, a ukupno ih je na gradskom području 30-ak, do 70 posto registriranih poduzeća i trgovačkih obrta, otprilike je 20-ak posto OPG-a, dok su ostalo mali proizvođači kojima je prodaja na tržnici možda i jedini izvor prihoda.

'Tržnice su jedino pravo mjesto na kojima će čovjek kojemu je ugrožena egzistencija, a ako ima malo svoje njive, brzo organizirati posao kako bi proizvodio nešto i donosio na tržnicu, pa u neposrednom modelu roba – novac vrlo brzo doći do sredstava za život. I onaj koji kupuje ima priliku kupiti povoljnije, zdravije i kvalitetnije nego u trgovačkom centru', napominje Pupić Bakrač.

Navodi i kako europska iskustva pokazuju, a mediteranske zemlje očit su primjer, da su pokušaji uvođenja fiskalizacije na tržnice jednostavno – propali. Priča i kako se Amerikanci vraćaju 'izvornim sajmovima' dva puta tjedno, pri čemu dolaze farmeri i s kola i iz košara prodaju svoje proizvode. 'Ljudi su željni prirode i ne treba sve slijepo slijediti i stavljati u celofan. U globaliziranom svijetu treba inzistirati na posebnosti, a tržnice su posebnost i identitet koji u Zagrebu funkcionira kao njegov mediteranski i srednjouropski štih', zaključuje Pupić Bakrač.

Kumica dobila i spomenik

Otkako je Zagreb 1850. godine, ujedinjenjem Gradeca i Kaptola, postao jedinstvena gradska cjelina, imao je svoje tržnice – ispred katedrale, u Bakračevoj, potom Pod zidom, na Trgu bana Jelačića, a od 1928. gradi se središnja gradska tržnica – Dolac. Iz Tržnica Zagreb podsjećaju i na tradiciju tržnica na Trešnjevci, u Branimirovoj, svim drugim lokacijama na kojima one danas postoje. 'Zagreb ima cijeli jedan povijesni kontinuitet tržnica kojemu je kruna podizanje spomenika kumici – vrijednoj ženi koju cijenimo jer je Zagrepčanima donosila najbolje što je imala', konstatira Miroslav Pupić Bakrač.

Iz Porezne uprave i dalje samo ponavljaju kako će obveze fiskalizacije biti izuzeti oni koji na tržnice donose svoje proizvode, dok su svi drugi obveznici izdavanja računa. 'Ako je riječ o klasičnoj trgovini, dakle prodaji tuđih proizvoda, taj obveznik mora voditi poslovne knjige i na tržnici imati pokretni fiskalni uređaj', ponovila je ovih dana Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave.

Krut stav odgovornih u Ministarstvu financija, kao i nemogućnost da ih kontaktiraju i još jednom apeliraju na izuzeće tržnica, odnosno prodaje na štandovima, od fiskalizacije, ogorčio je ne samo prodavač(ic)e, nego i Udrugu hrvatskih tržnica. Nekoliko puta službeno su se obraćali odgovornima, čak i dobili usmena obećanja iz vrha vlasti, no ništa se nije promijenilo.

'Ne znam hoćemo li što uspjeti u ovih 20 dana. Ipak ne gubimo nadu, iako su šanse minimalne. Vlada radi po modusu – ignorancija, šutnja, iscrpljivanje protivnika. Priča o tome da potiču domaću proizvodnju ne drži vodu', ukazuje Niko Pervan, predsjednik Udruge hrvatskih tržnica.

Ponavlja kako 'nitko nije protiv izdavanja računa', pa navodi kako se i danas na tržnicama izdaju računi na tzv. paragon bloku. 'Izuzećem klupa, štandova i vitrina pokazali bi socijalnu osjetljivost jer su tržnice najsocijalniji vid ekonomije u kojem nema ekstra zarade. Država treba biti sretna jer ti ljudi nisu na burzi, socijalnoj pomoći ili na cesti, a tržnica im služi da dođu do nekih sredstava od kojih će ljudi živjeti', ukazuje Pervan.

Za kraj, uputio je apel hrvatskim europarlamentarcima da, kad odu u Bruxelles, posjete tamošnju tržnicu, a nalazi se blizu Europskog parlamenta i svih institucija EU-a te zatraže račun. 'Ako dobiju račun, neka ga slobodno donesu u Hrvatsku, pa ćemo ministar financija Slavko Linić i ja sjesti i vidjeti tko kakve argumente ima. Jedini smo u Europi koji idemo na taj način raditi. U ovakvoj situaciji tjerati ljude na to van svake je pameti', zaključuje Niko Pervan.

I oni koji rade na tržnicama, ali i udruge koje im pomažu još se samo nadaju kako će potvrda izuzeća doći na vrijeme, ironično poručujući kako će se to vjerojatno dogoditi 30. lipnja u podne.