PITANJE IZ BRUXELLESA

'Zašto svoju hranu ne prodajete u turizmu?'

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 16.12.2013 12:58
  • Objavljeno 16.12.2013 u 12:58
Jacques van Outryve

Jacques van Outryve

Izvor: tportal.hr / Autor: Kruno Kartus

Jacques van Outryve posljednjih trideset godina prati Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) Europske unije i kaže da će aktualna reforma pozitivno utjecati na učinkovitost i razvoj agrara najvećeg svjetskog gospodarstva. Kao urednik poljoprivrednih novina Boerenbond i stručnjak za ZPP, dobro je upućen i oduševljen raznolikošću i vitalnošću belgijske poljoprivrede, o čemu slikovito svjedoči i spektar od 2400 vrsta belgijskog piva, vrlo često slatkastog okusa, koliko smo uspjeli istražiti tijekom večeri u ponedjeljak u jednoj pivnici u Bruxellesu

Nakon što je povjerenik za poljoprivredu Dacian Ciolos na konferenciji 'Telling the Story' novinarima rekao da EU europsku poljoprivredu želi učiniti globalno konkurentnijom, potaknuti mlade poljoprivrednike na rad i ulaganja, otvoriti nova radna mjesta i racionalizirati upravljanje resursima, van Outryve se za tportal prisjetio da je reformi prethodilo dugotrajno usuglašavanje stavova članica Unije, od sastanka ministara poljoprivrede 1963. godine pod danskim predsjedanjem, kada je donesena prva ZPP, sve do posljednjih nekoliko godina kada je ta, po proračunu (40 posto) najvažnija, europska politika opet pod reformom.

Nekoliko mjeseci nakon što se u EU učlanila i Hrvatska, gdje mi od sredine 1990-ih njegujemo sistem poticaja temeljen na obrađivanim hektarima, odvojen od proizvoda i proizvodnje, ZPP je reformiran upravo po tom načelu. Neće biti važno što se proizvodi, nego na kojoj površini, što se u Hrvatskoj već pokazalo pogubnim, jer su poljoprivrednici i tvrtke često skupljali hektare da bi ubirali poticaje, umjesto da su povećavali prinose i na kraju požnjeli više od onih prosječnih pet-šest tona pšenice po hektaru.

Samo što EU inzistira i na drugačijoj kontroli korištenja tih poticaja, odnosno izravnih plaćanja, a veliki dio ulaže i u suvremeni, ekološki prihvatljiv, način gospodarenja zemljištem, usjevima, nasadima i životinjama, što je prozvano 'greeningom' (ozelenjavanjem).

Belgija i Hrvatska po tome se izrazito razlikuju, tumači Van Outryve, pa se ne boji da će belgijski proizvođači zastati. 'Pa ovdje hektar zemlje košta između 40 i 80 tisuća eura. Ako toliko platiš za zemlju, ne možeš si dopustiti luksuz i ovisiti o poticajima. Naprotiv, poljoprivrednici žele proizvesti što više i što kvalitetnije', objašnjava van Outryve.

Osamdeset tisuća eura? Zašto onda Belgijanci ne ulažu u poljoprivredu u Hrvatskoj, gdje hektar kvalitetne zemlje u Slavoniji košta dvadeset puta manje? U Belgiji je gužva, dvostruko više ljudi živi na dvostruko manjem prostoru.

'To sam i ja pitao. Sve je na istoku jeftinije, rekao sam, i zemlja, radna snaga, resursi. Stvar je u tome da ovdje dobivaju sigurnu kvalitetu sirovina, infrastrukturu, stručnu radnu snagu i uhodani stabilan sustav birokracije. Isto tako razmišljaju i prerađivačke kompanije. Sve je to razlog zbog kojega ostaju ovdje', kaže van Outryve.

Belgijske proizvođače sada više zanimaju nova tržišta. Europska unija nedavno je dogovorila trgovinski sporazum s Kanadom, gdje je do tada, naprimjer, vrlo teško bilo plasirati europske sireve, što je za neke sirarske divove kao što su Francuska, Španjolska, Njemačka ili Danska, sada velika vijest. Traju trgovinski pregovori sa SAD-om, Japanom i Tajlandom, a od prošlog tjedna važi i sporazum u okviru WTO-a.


Prošli sistemi ZPP-a stvarali su viškove, jer se proizvodilo što se poticalo – 'jezera vina', 'planine maslaca' – pa se izvozilo uz nove poticaje. Ali te poticaje dobivali bi izvoznici umjesto proizvođača. 'I to je donekle dobro funkcioniralo dok je tržište bilo zatvoreno, zahvaljujući carinama. Međutim, sada se sva tržišta otvaraju', govori van Outryve.

Nova ZPP odustaje i od kvota, postupno. Nelogično je da EU ograničava svoju proizvodnju vina ili maslinovog ulja, dok u nova tržišta poput Rusije i Kine baš trebaju što više takve robe.

'Meni nije jasno kako funkcionira hrvatska poljoprivreda. Zašto se mali proizvođači ne ujedine u zadruge, kao što je to u cijeloj Europi? Naše zadruge objedinjuju stotine proizvođača i to s tradicijom od stotinu godina. Jedino tako mogu prodavati svoju standardnu kvalitetu u većim količinama, doprijeti do isplativijih tržišta, olakšati si posao uz stručnost i nabavu repromaterijala. Prvo što pomislim u vezi Hrvatske je more i turizam. I to je sve što mi ovdje znamo o Hrvatskoj. Ni jedno jelo, ni jedan prehrambeni proizvod. Zašto je to tako? Zašto svoju hranu ne prodajete u turizmu? Takav 'izvoz' je najbolji, jer ujedno pokazujete proizvodnju na licu mjesta i svoju tradiciju', iskren je bio naš sugovornik uz još jedan gutljaj aromatičnog piva, jednog od bezbrojnih okusa u koje Belgijanci pretvaraju svoj ječam, hmelj i vodu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!