Tko je najveći gubitnik među kandidatkinjama i kandidatima na ovogodišnjim europskim izborima u Hrvatskoj? Iako će prva asocijacija biti netko s lista koje nisu uspjele prijeći izbori prag od najmanje 5% danih glasova birača, činjenice govore drukčije. To je Ivica Tolić, sedmoplasirani na koalicijskoj listi predvođenoj HDZ-om. Zašto? Zato jer je s više od 28 tisuća dobivenih preferencijskih glasova birača ostao izvan Europskog parlamenta iako je njegov rezultat ukupno šesti kada se računaju svi preferencijskih glasovi dani svim kandidatima. Ne samo da je Ivica Tolić dobio toliko velik broj glasova kojim su birači izražavali osobnu preferenciju, nego je na svojoj listi po broju glasova četvrti, odnosno ima veći broj glasova od Davora Ive Stiera, Dubravke Šuice i Ivane Maletić koji su zahvaljujući višim mjestima na listi osigurali novi, ovaj put petogodišnji mandat u Europskom parlamentu. Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske je jasan: preferencijski se glasovi za pojedine kandidate uvažavaju samo ako broj glasova za pojedinog kandidata iznosi najmanje 10% glasova koje je osvojila pojedina lista. Na listi HDZ-a i koalicijskih partnera Ivica Tolić jest osvojio više od 28 tisuća preferencijskih glasova, ali je to prema ukupnom broju glasova za listu nedovoljnih 7,38%.

Još više razloga za nezadovoljstvo ima Milorad Pupovac koji je na listi SDP-a i koalicijskih partnera bio drugi po broju preferencijskih glasova, ali je njegovih gotovo 26 tisuća glasova (ukupno osmi najbolji rezultat) ispod kvalificirajućeg praga jer mu se postotak zaustavio na 9,36% glasova birača u odnosu na cijelu listu. Doda li se tomu da bi na isti način prošao i Ivan Jakovčić da Neven Mimica nije predviđen za člana Europske komisije iz Hrvatske, postavlja se pitanje je li preferencijsko glasovanje na europskim izborima ispunilo svrhu o utjecaju birača na zastupnički sastav ili o kandidatima za zastupnička mjesta zapravo i dalje presudno odlučuju stranački šefovi. Činjenica je da od jedanaest kandidatkinja i kandidata koji su na izborima dobili najveći broj preferencijskih glasova, trojica zbog izbornih pravila nisu izborili mandat. To su osim Ivice Tolića i Milorada Pupovca i – Milan Kujundžić koji s gotovo 21 tisućom dobivenih preferencijskih glasova birača ostaje kod kuće, ali ne svojom voljom. U njegovu je slučaju odlučio prirodni prag za liste. Mada je koalicijska lista na kojoj je bila i njegova Hrvatska zora – stranka naroda osvojila 6,88% glasova što je više od zakonskog izbornog praga od najmanje 5% danih glasova birača, šesti HDZ-ov mandat brojčano 'teži' više od prvog s te liste, odnosno od rezultata Milana Kujundžića. Sličan se ishod dogodio i na prošlim parlamentarnim izborima kada je Ladonja, premda prešavši zakonski izborni prag od najmanje 5%, ostala bez jednog saborskog mandata u korist mandata Kukuriku koalicije.

Nepravedna pravila

Premda djeluje nepravedno da u konačnici mandate osvajaju kandidati s puno manje preferencijskih glasova od onih najuspješnijih, zakonska pravila treba poštivati jer demokracija podrazumijeva unaprijed poznatu proceduru. No, problem su upravo postojeća zakonska pravila koja već drugu godinu zaredom omogućuju da s istih lista mandate osvajaju kandidati s manjim brojem glasova od glasovno uspješnijih kandidata koje su stranački čelnici smjestili u donju polovicu liste. Očito je norma od najmanje 10% glasova u odnosu na listu koje kandidat mora dobiti želi li se naći u poziciji da mu preferencijski glasovi omoguće borbu za mandat – previsoka. Uostalom, zašto se za liste traži samo 5% glasova što je, kao što vidimo, besmisleno, a za kandidate dvostruko više? Tako je bez mandata ostao Ivica Tolić iako je dobio više preferencijskih glasova nego li europarlamentarke Dubravka Šuica i Ivana Maletić zajedno. Baš kao što je i Milorad Pupovac dobio samostalno više nego li u zbroju Biljana Borzan i Jozo Radoš koji su postali članovima Europskog parlamenta. Preferencijsko je glasovanje doista jedan od dobrodošlih noviteta u strukturiranju hrvatskih izbornih modela, ali se nakon iskustava s ovogodišnjih i prošlogodišnjih europskih izbora pokazuje nedovoljno razrađenim. I to na štetu proklamiranog prava birača da njime sadržajno utječu na izbor kandidata. Jer ako se i dalje bitnije naći pri vrhu stranačke ili koalicijske liste nego li steći povjerenje birača, onda izabrani kandidati nemaju onakav legitimitet kakvom se težilo uvođenjem preferencijskog glasovanja. Stoga bi zakonodavac trebao razmisliti o spuštanju kvalificirajućeg praga za kandidate na 3% ili 5% glasova u odnosu na listu.

Unatoč preferencijskom glasovanju kao strukturnom elementu izbora koji u načelu potiče njihovu personalizaciju omogućujući biračima značajniji utjecaj na izbor kandidata, on je u hrvatskom slučaju i dalje novitet samo na papiru. Pritom njegov puni učinak ne daju samo bolja zakonska rješenja, tj. stvarni utjecaj birača na izbor kandidata, nego i predlaganje kandidata koji su prepoznatljivi biračkom tijelu. Izvrstan uspjeh koalicijske liste HDZ-a i partnera drugu godinu zaredom otkriva pak da na toj listi najveći broj preferencijskih glasova nije dobio netko od HDZ-ovih članova nego predsjednica HSP-a AS Ruža Tomašić, a da je ove godine uz nju i HSS-ovku Marijanu Petir prag od 10% prošao samo jedan član HDZ-a, i to Andrej Plenković. Kakav bi bio HDZ-ov izborni rezultat sa samostalnom listom? Zato je Ruža Tomašić ključna preferencija HDZ-a...