Građevinska praksa u Hrvatskoj suočava se s ozbiljnim nasljeđem prošlosti. Velik dio stambenih i javnih objekata projektiran je prema klimatskim uvjetima prošlog stoljeća, zbog čega današnje sve češće i intenzivnije vremenske nepogode razotkrivaju njihove slabosti, ponajviše na krovovima i fasadama.

'Postojeći građevinski fond projektiran je prema normama koje su odražavale nekadašnju klimu, pa nas današnje vrijeme redovito ‘iznenađuje’ pojavama koje više nisu iznimka', kaže magistar inženjer građevinarstva Saša Perko za redakcija.hr. Posebno su ugrožene starije i neodržavane zgrade, na kojima tijekom oluja dolazi do otkidanja crijepa, limenih pokrova i fasada.

Problem betonizacije i poplavljenih podzemnih etaža

Osim krovova, sve su češće poplave podruma i garaža tijekom jakih pljuskova. Kada odvodni sustavi dosegnu maksimum, višak vode slijeva se u najniže dijelove zgrada, a dodatni problem predstavlja prekomjerna betonizacija gradova.

'Što više izbetoniramo, to manje tla ostaje da upije vodu', upozorava Perko. Umjesto gradnje sve većih oborinskih sustava, rješenje vidi u kvalitetnijem prostornom planiranju, očuvanju prirodnih površina te primjeni zelenih krovova koji privremeno zadržavaju oborinsku vodu i postupno je otpuštaju.

Zašto stradaju i novije zgrade?

Ni novogradnja nije pošteđena. Vjetar najjače djeluje na rubovima krovova i uglovima fasada, gdje stvara snažan podtlak. Ako su detalji projektiranja ili izvedbe loši, dolazi do otkidanja cijelih dijelova krova ili fasade.

'Problem je podjednako u projektiranju i izvođenju radova. Ključni detalji spojeva i pričvršćenja često nisu dovoljno razrađeni u projektima pa se prepuštaju izvođačima, što povećava mogućnost pogrešaka', objašnjava Perko.

Analize nakon nevremena pokazuju da štete gotovo uvijek počinju na malom oštećenju koje se potom lančano širi. Posebno su osjetljive lake konstrukcije i solarni paneli ako nisu pravilno sidreni.

Održavanje je jednako važno kao i gradnja

Prema Perku, otpornost zgrada ovisi o tri čimbenika: kvalitetnom projektiranju, izvedbi i redovitom održavanju. Upravo se održavanje najčešće zanemaruje jer suvlasnici reagiraju tek kada nastane šteta.

'Zgrada je poput automobila – treba proći godišnji ‘tehnički pregled’. Umjesto toga čeka se da nešto procuri ili otpadne, iako bi redoviti pregledi spriječili mnogo skuplje sanacije', ističe.

Posebnu pozornost treba posvetiti žlijebovima, slivnicima, limariji, pričvršćenjima krova i sitnim pukotinama na fasadi kroz koje prodire vlaga.

Preventiva umjesto skupih sanacija

Redoviti stručni pregledi omogućuju otkrivanje skrivenih problema poput početne korozije armature, propadanja hidroizolacije ili ranih pukotina prije nego što ih ekstremni vremenski uvjeti pretvore u ozbiljna oštećenja. Na temelju pregleda može se izraditi plan održavanja, čime se troškovi raspoređuju kroz pričuvu, umjesto da suvlasnike iznenade hitne i višestruko skuplje intervencije.

Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva detaljniju projektnu dokumentaciju, kvalitetniji stručni nadzor i bolju edukaciju izvođača. Problem, smatra Perko, nije toliko u propisima koliko u njihovoj provedbi.

Stručni nadzor često postoji samo na papiru. Kada bi projektanti i nadzorni inženjeri stvarno odgovarali za propuste, kvaliteta gradnje bila bi znatno veća', kaže.

Financijski poticaji za suvlasnike

Najveća prepreka obnovi i dalje su financije, no ulaganje u kvalitetu zgrade dugoročno je znatno jeftinije od sanacije posljedica nevremena te povećava vrijednost nekretnine.

'Suvlasnike treba osvijestiti da je pričuva alat za plansko ulaganje, a ne samo za pokrivanje tekućih troškova. Dodatni poticaj su NPOO i EU fondovi, koji sufinanciraju energetsku obnovu višestambenih zgrada s 60 do 80 posto. Takvi projekti istodobno obnavljaju fasadu, hidroizolaciju i limariju – upravo elemente koji štite zgradu od sve ekstremnijih vremenskih uvjeta', zaključuje Perko.