Teršelič vjeruje da svakako ima nade da se do kraja rasvijetle zločini iz 1991. godine.

'Nada umire posljednja. Naravno da bismo pozdravili intenzivnije napore traganja, posebno bolju regionalnu suradnju', kazala je Teršelič pa istaknula daje u sedam godina identificirano samo 289 osoba.

'U periodu otkad je prije 7 godina izašlo četvrto izdanje Knjige nestalih, koju objavljuje Ministarstvo hrvatskih branitelja, do danas je po podacima ministarstva branitelja identificirano 289 osoba. Više puta smo pozivali da se objavi i novo izdanje knjige jer je za javnost teško pratiti tko je identificiran, a tko nije', kazala je za N1.

Ukazala je i da je na Zavodu za sudsku medicinu jako puno posmrtnih ostataka koji nisu identificirani.

'Komisije Hrvatske i Srbije su se sastale zadnji put 2020. godine. Nade još ima, ali je potrebno uložiti dodatne napore. Dio tih napora je vezano uz Hrvatsku, ali dio, nažalost, je vezano i uz Srbiju i BiH, gdje ta suradnja nije dovoljna', kazala je, a potom se osvrnula i na razloge zašto jako puno posmrtnih ostataka nije identificirano.

Ubijene cijele obitelji

'Puno je razloga. Jedan, najtužniji, jest da su obrisane cijele obitelji. I 1991. su to najvećim dijelom bili Hrvati, i to Vukovar i okolica, ali veliki broj žrtava je vezan i uz Liku i Sisačko-moslavačku županiju. A 1995. to su većinom Srbi. Tu imamo još puno velikih pitanja', ocijenila je Teršelič.

Uz to, dodala je, ljudi na terenu se stvarno ustežu dati uzorke.

'Plaše se ili nisu voljni. Ima puno problema. Bilo bi vrijedno i povećati timove jer što god pogledate, ono što je potrebno je povećati i timove koji rade u policiji, DORH-u, Ministarstvu branitelja, više regionalne suradnje, kvalitetnije kampanje i nagovaranje ljud'”, navodi Teršelič.

Odgovarajući na pitanje postoje li doista informacije među ljudima koji žive na prostoru Vukovara koje nisu podijeljene s državom te koji su razlozi za to, potvrdila je da sigurno ima takvih situacija te da su glavni razlozi strah od osvete i sudskog procesuiranja.

'Ljudi sigurno ne govore sve, ali bilo bi vrijedno pokušati i s novim tehnologijama i unaprjeđenju regionalne suradnje', kazala je.

Zaštita prava djece žrtava je prioritet

Komentirala je i prijedlog Damira Vanđelića da se novčanom nagradom pokušaju stimulirati oni koji imaju vrijedne informacije o nestalima i ubijenima da ih podijele s nadležnima.

'Ako govorimo o tome gdje treba prvo usmjeriti podršku, ja bih rekla prvo na obitelji žrtava. Zakon o pravima stradalnika iz Domovinskog rata usvojen je usvojen prošle godine i podneseno je više od 1800 zahtjeva, što mislim da je daleko od pravog broja civilnih žrtava. Htjela bih sada pozvati ljude da podnose zahtjeve, traže svoja prava. Ono što zakon nije riješio su prava djece žrtava rata', poručila je.

Vezano uz istrage ratnih zločina dodala je da kapaciteti niti policije niti DORH-a nisu zadovoljavajući za vrlo učinkovit progon ratnih zločina.

'Zakon treba dopuniti, ali i pažljivo analizirati zahtjeve i tražiti od Ministarstva da kažu tko se javio. Naravno da je zaštita podataka prioritet, ali sigurno znamo da je prioritet zaštiti prava djece žrtava', istaknula je.

Dolazak SDSS-ove potpredsjednice Vlade Anje Šimprage u Škabrnju ocijenila je važnim iskorakom, ali je ukazala da to čine već niz godina i predstavnici Srpskog narodnog vijeća te Udruženja protiv zaborava, u kojem su uglavnom žene koje same traže nestale.

'Nisu tamo samo Milorad Pupovac i ključni ljudi SDSS-a nego i drugi. Međutim, potrebno je puno više pripreme i cjelogodišnja komunikacija o pomirenju. Ne može se stvar riješiti samo na dan komemoracije. Možda komemoracija nije pažljivo pripremljena u mjestu i onda će ljudi okrenuti leđa, što neće ohrabriti neke druge ljude da se pridruže te da druge godine dođu masovnije jer će se osjećati da nisu dobrodošli', mišljenja je Teršelič, javlja N1.