U analizi za američki stručni portal War on the Rocks navodi da se prostor za razumijevanje kineske vojne doktrine opasno sužava. Ključni problem nije samo to što Peking sve strože kontrolira informacije o Narodnooslobodilačkoj vojsci, već i to što su zastarjeli mnogi temeljni doktrinarni tekstovi na koje se oslanja Zapad.

Morris upozorava da to stvara ozbiljnu 'slijepu točku' za stručnjake koji pokušavaju simulirati kinesko ponašanje u krizama: 'Kumulativni rezultat novih ograničenja podataka i zastarjelih izvora jest da su zapadni znanstvenici i operateri koji pišu, istražuju i analiziraju kineske vojne poslove u okruženju otvorenog koda u izrazito nepovoljnom položaju.'

Kina zatvara vojne izvore

Prema Morrisu, kineske vlasti pooštrile su kontrolu objave informacija povezanih s vojskom. Nova pravila ograničavaju dijeljenje podataka o razvoju oružja, testiranjima, vojnim vježbama, rasporedu snaga, organizacijskoj strukturi i borbenim sposobnostima koje Peking nije službeno objavio.

Takva ograničenja posebno pogađaju analitičare koji rade s otvorenim izvorima, odnosno javno dostupnim dokumentima, vojnim časopisima, novinama, službenim objavama i akademskim tekstovima, a ti su izvori desetljećima pomagali Zapadu da razumije kako kineska vojska razmišlja o ratu, odvraćanju i eskalaciji.

Stari tekstovi za novo ratovanje

Morris upozorava da se Zapad i dalje oslanja na temeljne kineske vojne tekstove koji ne odražavaju u potpunosti današnju realnost. Primjerice, važni priručnici o kineskoj vojnoj strategiji i operacijama nastali su prije velikih reformi Narodnooslobodilačke vojske, prije ubrzanog razvoja umjetne inteligencije, autonomnih sustava, hipersoničnog oružja i iskustava iz ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku.

Zbog toga analitičari sve češće pokušavaju popuniti praznine nagađanjem. Morris upozorava da se tada javlja opasnost od takozvanog zrcaljenja – pretpostavke da bi Kina u krizi reagirala onako kako bi reagirale Sjedinjene Države.

Opasnost od pogrešnih procjena

Takav pristup može biti vrlo rizičan. Ako Washington pogrešno procijeni kineske namjere ili ako Peking pogrešno pročita američke poteze, raste opasnost od eskalacije.

Morris podsjeća da države često ne reagiraju na stvarnost samu nego na vlastitu percepciju stvarnosti. Upravo pogrešne percepcije, upozorava, mogu dovesti do neuspjeha odvraćanja, eskalacije i rata.

Posebno osjetljivo područje je Indopacifik, gdje se američki i kineski interesi sve izravnije sudaraju oko Tajvana, Južnog kineskog mora i šire regionalne ravnoteže moći.

Ratne igre i pogrešne pretpostavke

Tako navodi i vlastito iskustvo iz neklasificiranih ratnih igara. Kada je igrao ulogu kineske strane, primijetio je da su neki sudionici 'crvenog tima' zagovarali izrazito eskalacijske poteze, poput napada na civile u Japanu ili na Filipinima, pa čak i preventivne nuklearne udare.

Takve procjene, tvrdi, često ne proizlaze iz kineskih doktrinarnih tekstova ili povijesnog ponašanja Pekinga, već iz zapadnog zamišljanja toga kako bi se 'protivnik' mogao ponašati.

To je, prema Morrisu, upravo simptom šireg problema: što je manje pouzdanih kineskih izvora, to je veći prostor za pretpostavke, projekcije i pogrešne zaključke.

Umjetna inteligencija nije dovoljna

Morris smatra da umjetna inteligencija i strojno prevođenje ne mogu sami riješiti problem. Prijevod kineskih tekstova samo je prvi korak, a za njihovo razumijevanje potrebno je znati tko je autor, iz koje institucije dolazi, koliko je izvor autoritativan i kako se određeni pojmovi uklapaju u kinesku vojnu tradiciju.

Drugim riječima, nije dovoljno prevesti tekst – potrebno ga je protumačiti.

Povratak stare američke službe

Kao jedno od rješenja Morris predlaže obnovu javno dostupne američke službe za praćenje i prevođenje stranih izvora, nekada poznate kao Foreign Broadcast Information Service. Ta je služba tijekom Hladnog rata prevodila strane medije, govore, vojne tekstove i političke dokumente te ih činila dostupnima vladinim agencijama, istraživačima, novinarima i akademskoj zajednici.

Morris smatra da bi njezina obnovljena verzija mogla djelovati pri Kongresnoj knjižnici, čime bi se izbjegla percepcija da je riječ isključivo o obavještajnom projektu CIA-e.

Takav sustav, piše, mogao bi ponovno stvoriti zajedničku bazu znanja o kineskoj vojsci, a pristup bi joj mogli imati sveučilišta, think tankovi, novinari i saveznici SAD-a.