Pogreb iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija bio je mnogo više od nacionalnog oproštaja. More ožalošćenih u Teheranu poslalo je SAd-u i Izraelu poruku da njihov pokušaj slamanja Islamske Republike nije uspio. Umjesto da izgleda oslabljeno nakon rata koji je započeo američko-izraelskim zračnim napadima 28. veljače Iran se predstavio kao prkosna, ujedinjena država odlučna oblikovati ono što slijedi.

Upravo taj prkos i sposobnost opstanka sada predstavljaju temelj iranske pregovaračke strategije, tvrde regionalni dužnosnici, diplomati i analitičari. Pogreb vide kao trenutak u kojem Teheran pokušava pretvoriti svoje preživljavanje u pregovaračku prednost, navodi Reuters u velikoj analizi.

Ne žele "dijamant mijenjati za lizalicu"

Rat je, smatraju, dodatno naglasio iranski utjecaj nad Hormuškim tjesnacem te omogućio Teheranu da zahtijeva kako svaki budući dogovor o njegovu nuklearnom programu mora početi priznanjem da je njegova kontrola nad tim ključnim svjetskim pomorskim prolazom stvarnost koju treba prihvatiti.

Šezdesetodnevni prekid vatre Washington je zamislio kao priliku za obnovu pregovora o sprječavanju razvoja iranskog nuklearnog oružja, no umjesto toga otvorena je nova politička bitka.

U toj novoj utakmici Iran smatra da njegova najveća snaga nije obogaćeni uranij nego njegov geografski položaj. Teheran pokušava ratne dobitke pretvoriti u trajnu stratešku prednost tako što želi osigurati međunarodno prihvaćanje svoje dominantne uloge oko Hormuškog tjesnaca.

Šezdesetodnevni rok za postizanje konačnog sporazuma, predviđen nakon prekida vatre i pratećeg memoranduma o razumijevanju, još nije ni počeo teći. Upravo u tom vakuumu Iran pokušava diktirati tempo.

Iako bi naplaćivanjem prolaska brodova kroz tjesnac mogao ostvarivati goleme prihode, Teheran Hormuški tjesnac ne promatra prvenstveno kao gospodarski resurs, nego kao izvor političkog legitimiteta, smatra Alex Vatanka iz američkog Instituta za Bliski istok.

'Simbolička vrijednost Irancima je važnija od prihoda. Oni žele određenu simboličku potvrdu da je Hormuški tjesnac iranski. Riječ je o prihvaćanju Irana kao suverene sile koja nadzire taj prolaz', rekao je Vatanka.

Pozivajući se na staru perzijsku izreku dodao je: 'Zašto biste dijamant mijenjali za lizalicu?'

Prema iranskom shvaćanju, Hormuški tjesnac je "dijamant", dok su ublažavanje sankcija i odmrzavanje zamrznute državne imovine tek "lizalica".

"Božanski dar"

Takvo stajalište dijeli i iranski državni vrh.

'Hormuški tjesnac naše je najvažnije sredstvo moći i moramo čuvati taj božanski dar. Ni pod kojim okolnostima nećemo se odreći svojih prava', poručio je predsjednik parlamenta Mohamad Bager Galibaf.

Regionalni izvori i diplomati tvrde da Iran namjerno usporava pregovore kako bi najprije učvrstio ono što smatra ratnim dobitkom prije nego što se ozbiljnije vrati razgovorima o nuklearnom programu.

Iran, koji i dalje odbacuje optužbe da razvija nuklearno oružje, smatra da pitanje uranija može čekati, ali da učvršćivanje položaja oko Hormuškog tjesnaca ne može, rekao je bivši američki diplomat Alan Eyre.

'Iran je sasvim zadovoljan odugovlačenjem pregovora. Želi institucionalizirati svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacem', rekao je Eyre.

To bi moglo uključivati uspostavu novih režima plovidbe, koordinacijskih mehanizama ili naplatu usluga na jednom od najvažnijih energetskih koridora na svijetu, dok zaljevske države čekaju može li Washington uopće promijeniti novu stvarnost.

Teheran procjenjuje da je američki predsjednik Donald Trump, opterećen unutarnjom politikom i svjestan skorih izbora za Kongres, pod većim pritiskom da postigne sporazum nego što je Iran pod pritiskom da popusti.

'Iranci znaju da Trump želi zatvoriti ovo pitanje i krenuti dalje. Zato vjeruju da ga mogu pritiskati jer vrijeme radi za njih', smatra Eyre.

Bivši američki pregovarač za Bliski istok Aaron David Miller ocjenjuje da američka vojna kampanja nije uspjela slomiti iransku pregovaračku poziciju te da je Washington ostao s krhkim prekidom vatre čija je provedba postala nova politička bitka.

Prema njegovim riječima, Iran nema gotovo nikakav razlog ozbiljno razgovarati o nuklearnom programu dok ne bude uvjeren da je njegov novi položaj oko Hormuškog tjesnaca međunarodno prihvaćen i dok ne ostvari napredak u oslobađanju milijardi dolara zamrznute državne imovine.

'Rok od 60 dana od samog je početka bio iluzija. Iranci se neće ozbiljno vratiti nuklearnom pitanju dok ne budu sigurni da su ostvarili novi status quo. Žele da Trump i cijeli svijet shvate da se više ne može vratiti stanje kakvo je bilo prije 27. veljače', rekao je Miller.

Iran neće odustati od Hormuškog tjesnaca

Iran koristi, kako Miller kaže, ključnu činjenicu novog odnosa snaga nakon rata – ni američka vojna moć ni prijetnja pomorskom blokadom nisu uspjele promijeniti njegov položaj u Hormuškom tjesnacu.

'Oni se toga neće odreći', poručio je.

Predsjednica Emirates Policy Centera Ebtesam Al-Ketbi smatra da je Washington prekidom rata, bez rješavanja njegovih uzroka, zapravo omogućio Iranu da Hormuški tjesnac pretvori iz sredstva pritiska u trajni izvor strateške prednosti.

Zaljevske države strahuju da će Iran sada još manje biti spreman odreći se kontrole nad tjesnacem, čak ni u zamjenu za ukidanje sankcija ili napredak u nuklearnim pregovorima.

'Oni izvrću ruke Amerikancima i svima ostalima. Sada kada su pronašli to blago zvano Hormuški tjesnac, neće ga više ispustiti', rekla je Al-Ketbi.

Analitičari smatraju da će Washington na kraju vjerojatno morati prihvatiti ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca pod uvjetima koje će u velikoj mjeri diktirati upravo Teheran.

'Nitko neće potpuno pobijediti, ali Iran će izgubiti manje od Sjedinjenih Država', zaključio je Eyre.