Posjet je odmah privukao pozornost i zbog povijesne usporedbe. Ratcliffeov prethodnik Bill Burns također je putovao u Moskvu neposredno prije nego što je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine.

Rusija u međuvremenu već godinama vodi hibridni rat protiv europskih zemalja, od sabotaža i dezinformacijskih kampanja do kibernetičkih napada. Istovremeno nastavlja rat protiv Ukrajine, čije su se posljedice već prelile preko njezinih granica. Ruski dronovi i projektili u više su navrata ulazili u zračni prostor ili padali na teritorij drugih europskih država.

Zato je Ratcliffeov iznenadni dolazak u Moskvu ponovno otvorio pitanje koje se posljednjih godina sve češće postavlja u europskim prijestolnicama: gdje bi Vladimir Putin mogao pokušati proširiti rat nakon Ukrajine?

Stručnjaci Atlantskog vijeća analizirali su moguće scenarije diljem Europe, od država koje se nalaze neposredno uz Rusiju i Ukrajinu do članica NATO-a koje bi se mogle naći na meti ruskih hibridnih ili vojnih operacija.

U nastavku donosimo pregled država koje bi, prema njihovoj procjeni, mogle biti izložene različitim oblicima ruske eskalacije te kako bi Moskva ondje mogla djelovati.

Baltičke države: Stalno testiranje granica

Litva, Latvija i Estonija među državama su koje bi se mogle naći pod pritiskom Moskve. Rusija već godinama testira granice onoga što može učiniti bez izazivanja odlučnog odgovora NATO-a, koristeći dronove, sabotaže kritične infrastrukture, podmetanje požara, kibernetičke napade, pokušaje atentata te ometanje i lažiranje GPS signala.

Stručnjaci upozoravaju da bi se takve aktivnosti mogle intenzivirati ako Vladimir Putin procijeni da je NATO politički podijeljen ili da bi ograničena eskalacija mogla pomoći Rusiji da promijeni tijek rata u Ukrajini. Poseban je rizik u tome što hibridne operacije mogu biti same sebi svrha, ali i priprema za konvencionalni vojni napad.

Baltičke države zato jačaju obranu i suradnju sa saveznicima, dok od NATO-a traže snažniji odgovor na ponavljane napade ispod praga otvorenog rata. U slučaju ruskog napada na Baltik, međutim, pravi cilj ne bi bila samo jedna od tih država, već vjerodostojnost cijelog NATO-a i njegova sposobnost da odgovori na napad na bilo koju članicu.

Poljska: Varšava se priprema za najgori scenarij

Poljska ozbiljno računa na mogućnost da Rusija proširi rat izvan Ukrajine, tim više što je već bila meta ruskih aktivnosti. U rujnu 2025. čak je 19 dronova ruske proizvodnje ušlo u poljski zračni prostor, što se uglavnom smatra testiranjem poljske obrane. Tome treba dodati pad ruskog krstarećeg projektila na istoku zemlje, podmetanje požara u trgovačkom centru u Varšavi koje su poljski istražitelji povezali s ruskom obavještajnom službom te sabotažu željezničke pruge Varšava–Lublin.

Poljska se zato priprema za različite scenarije, uključujući mogućnost većeg konvencionalnog napada iz Kalinjingrada ili preko Bjelorusije. Varšava je snažno povećala ulaganja u obranu, koja dosežu 4,8 posto BDP-a, najviše u NATO-u, te ubrzano modernizira vojsku.

Poljske oružane snage danas raspolažu tenkovima Abrams i K2, raketnim sustavima HIMARS i Chunmoo, borbenim avionima F-16 i F-35 te sve većim kapacitetima za korištenje dronova. Ipak, za dugotrajan sukob Poljskoj bi bila potrebna pomoć saveznika, osobito u protuzračnoj obrani. Na poljskom teritoriju već su raspoređene savezničke snage, uključujući oko 10.000 američkih vojnika.

Poljska stoga želi biti sposobna sama izdržati početni ruski udar, ali njezina se strategija u konačnici temelji na tome da svaki napad na Poljsku odmah postane sukob Rusije s cijelim NATO-om.

Nordijske države: Rusija pritišće i bez otvorenog rata

Za nordijske zemlje Rusija je najveća izravna i dugoročna prijetnja euroatlantskoj sigurnosti. Moskva već godinama koristi hibridne metode, od kibernetičke špijunaže i ometanja GPS signala do instrumentalizacije migracija, zbog čega su nordijske države ponovno ojačale svoje sustave totalne obrane i otpornost društva.

Istovremeno povećavaju izdvajanja za obranu i vojnu industriju te snažno podupiru Ukrajinu, što smatraju ulaganjem u vlastitu sigurnost. Svih pet nordijskih država danas su članice NATO-a, a njihove su obrambene snage sve tješnje povezane sa savezničkim planiranjem.

Posebno je osjetljiv sjever Skandinavije, odnosno područje na kojem se dodiruju Norveška, Švedska i Finska, u blizini ruskih vojnih baza na poluotoku Kola. U slučaju rata Rusija bi mogla pokušati ograničiti kretanje NATO-ovih snaga i ojačati sposobnost kontrole tog područja.

Potencijalne mete su i strateški važni otoci Gotland, Åland i Bornholm na Baltiku te Svalbard u Barentsovu moru. Kontrola nad baltičkim otocima omogućila bi Rusiji širenje dosega protuzračne obrane i otežavanje kretanja savezničkih snaga, dok bi Svalbard zbog položaja i posebnog međunarodnog statusa mogao postati predmet pritiska na norveški suverenitet.

Norveška i Švedska pritom imaju ključnu ulogu u prihvatu i transportu NATO-ovih pojačanja prema sjevernoj Europi, zbog čega bi njihov teritorij u slučaju šireg sukoba imao posebno strateško značenje.

Moldavija: Ruski pritisak sve je izravniji

Moldavija je već godinama pod snažnim pritiskom Moskve, koja nastoji usporiti njezin proeuropski put različitim oblicima hibridnog rata. Kremlj koristi dezinformacije, političko i financijsko uplitanje, energetski pritisak, ali i rusku vojnu prisutnost u separatističkoj Pridnjestrovlju.

Rat u Ukrajini pritom je povećao rizik za Moldaviju. Ruski dronovi više su puta ulazili u moldavski zračni prostor, dok su ruski napadi sve češće pogađali infrastrukturu uz ukrajinsko-moldavsku granicu. Kišinjev zato nastoji ojačati sposobnost nadzora i obrane vlastitog neba.

Moldavija nije članica ni NATO-a ni EU-a, a njezine su oružane snage ograničene, zbog čega bi u slučaju konvencionalnog napada bila posebno ranjiva. Ipak, zemlja je pokazala veću otpornost na ruski pritisak nego što su mnogi očekivali te je nastavila podupirati približavanje EU-u.

Zbog sigurnosne ranjivosti Moldavija istovremeno produbljuje suradnju s Ukrajinom i Rumunjskom, osobito u području obrane od dronova, energetike, prometne infrastrukture i regionalne sigurnosti.

Moldavija tako već osjeća posljedice ruskog rata u Ukrajini, a njezina najveća slabost ostaje činjenica da nema sigurnosno jamstvo koje bi imala kao članica NATO-a.

Rumunjska: Crno more postaje nova zona rizika

Za Rumunjsku ruska agresija više nije hipotetska prijetnja. Od početka invazije na Ukrajinu ruski su dronovi više puta ulazili u rumunjski zračni prostor ili padali na njezin teritorij, dok rat na Crnom moru donosi i rizik od pomorskih mina, napada na civilnu plovidbu te ugrožavanja energetske infrastrukture.

Najizgledniji oblik ruske eskalacije ne bi bio izravna kopnena invazija, već niz napada ispod praga otvorenog rata: upadi dronova, pomorske mine i bespilotne letjelice koje bi mogle ugroziti Constanțu i plovidbu Crnim morem, sabotaže, kibernetički i informacijski napadi.

Rumunjska zato ubrzano jača obranu, uključujući protuzračnu i protudronsku zaštitu te pomorske kapacitete. U obrani se oslanja i na američke sustave poput Patriota, HIMARS-a, aviona F-16 i tenkova Abrams, uz planiranu nabavu F-35.

No ključni ruski cilj mogao bi biti širi od same Rumunjske: testirati koliko brzo i učinkovito NATO može reagirati na ograničenu krizu na svom istočnom rubu.

Njemačka: Hibridni napadi sve su ozbiljnija prijetnja

Njemačka je dugo bila meta ruskih dezinformacija, no od početka rata u Ukrajini Berlin bilježi sve veći broj i ozbiljnost ruskih hibridnih operacija. Dronovi sve češće nadlijeću vojne objekte, a njemačke vlasti Rusiju su povezale i s kibernetičkim napadom na sustav kontrole zračnog prometa te navodnim planovima atentata na čelnike njemačke obrambene industrije.

Posebnu pozornost izazvali su nedavni incidenti na zračnoj luci u Leipzigu, gdje je pronađen dron s eksplozivom u blizini ukrajinskog teretnog zrakoplova, dok je drugi dron udario u zrakoplov koji je zbog incidenta preusmjeren. Njemačka vlada početkom rujna službeno je za te incidente optužila Rusiju te najavila protumjere, uključujući zatvaranje ruskog konzulata u Bonnu i kulturnog centra u Berlinu.

Berlin istovremeno želi pojačati djelovanje protiv ruske 'flote u sjeni', zagovarati nove sankcije EU-a te bolje zaštititi podmorsku infrastrukturu u suradnji s NATO-om i saveznicima.

Njemačke vlasti hibridne napade sve otvorenije smatraju sigurnosnom prijetnjom, ali kritičari upozoravaju da Berlin i dalje reagira presporo. Kako je još prošle godine rekao kancelar Friedrich Merz, 'više nismo u ratu, ali više nismo ni u miru'.

Zapadna Europa i SAD: Moskva bi mogla pokušati posijati razdor

Ruski hibridni rat nije novost. Moskva se još od sovjetskih vremena koristi sabotažama, propagandom, dezinformacijama i političkim utjecajem kako bi oslabila snažnije protivnike. No od 2014. godine, procjenjuju stručnjaci, Kremlj je postao spremniji na rizik, a tajne operacije, kibernetički napadi i sabotaže sve su češći i otvoreniji.

Dok će se dio tih aktivnosti i dalje vjerojatno usmjeravati na zemlje u ruskom susjedstvu, Moskva bi u idućoj godini mogla sve više ciljati političke podjele unutar Zapada.

Politička polarizacija u SAD-u i Europi, jačanje populističkih stranaka, pad povjerenja u institucije i sve veće napetosti između Washingtona i europskih saveznika stvaraju povoljne uvjete za ruske operacije utjecaja. Cilj bi bio dodatno udaljiti SAD od Europe i oslabiti NATO.

Ruske dezinformacijske kampanje mogle bi zato pojačavati poruke da je NATO zastario, da Europa iskorištava SAD, da je Ukrajina korumpirana i osuđena na poraz te da savezništva više ograničavaju nego što jačaju američku moć. Istovremeno bi Moskva u Europi mogla širiti poruke o nepouzdanosti i štetnosti Washingtona.

Cilj tih poruka ne mora biti međusobno usklađen. Dovoljno je da potiču podjele. Prema ovoj procjeni, Putin ne mora pobijediti Zapad u izravnom sukobu ako uspije potaknuti njegove članice da oslabe same sebe.