U strahu od pandemije u četvrtak su stanovnici još jedne zemlje odlučili zaustaviti život na svojim ulicama i zatvoriti se u domove. Na dalekom Novom Zelandu u ponoć je započeo jednomjesečni lockdown (ah, te kratke, zvučne engleske fraze iza kojih se krije toliko ljudskih sudbina). Tko ne posluša upozorenja vlasti i izađe iz kuće, suočit će se s ogromnim kaznama, uz prijetnju zatvorom.

Ništa posebno, reklo bi se na prvu; takve i slične mjere provele su već mnoge države, a one koje nisu mogle bi to uskoro učiniti.

No nije poznato to da se građanima uoči lockdowna igdje drugdje u svijetu šefica države obratila osobnim pismom, naslovljenim primatelju poruke. A baš to učinila je novozelandska premijerka Jacinda Arden.

'Kia ora Ksenija, večeras u 11.59 sati Novi Zeland će prijeći na najviši, četvrti stupanj uzbune i kao nacija idemo u samoizolaciju. Razlog zašto to radimo je jednostavan: to će spasiti živote', stajalo je u poruci koja je stigla na email adresu sveučilišne profesorice Ksenije Napan. 'Virus prelazi s osobe na osobu u našoj zajednici i moramo prekinuti taj lanac.'

U podužem pismu premijerka je, jasnim i lako shvatljivim rečenicama, opisala što se događa, što se traži od svakog građanina i koji je njihov zajednički cilj:

'Tražim od vas da ostanete kod kuće, prekinete lanac prijenosa i učinite sve da zaštitite druge', napisala je premijerka objašnjavajući zašto na ulici treba držati dva metra razmaka te izbjegavati dodirivanje površina koje su možda dodirivali drugi.

Rekla im je i da trebaju biti realni, da će se situacija pogoršavati prije no što postane bolja i na kraju im poručila da neće biti sami.

'Budite ljubazni. Ostanite kod kuće. Prekinite lanac. Spasite živote. Jacinda', napisala je premijerka svakome u osobnoj poruci, zahvaljujući za sve što će Novozelanđani učiniti u sljedećih mjesec dana.

'Na djelu je politics of kindness, politika dobrote. Milina ju je čuti i ljudi je slušaju jer je razumna i sve što govori ima smisla. Nema u tome ni prisile ni pretjerivanja', komentira Ksenija situaciju u kojoj su se našli ona i njezinih skoro pet milijuna sunarodnjaka. Njih 4.783.063, da budemo precizni.

Ksenija je rođena Zagrepčanka, u Zagrebu je i studirala, ali je životnu sreću naposljetku potražila na Novom Zelandu.

'Radim na faksu, na Massey University, na kojem koordiniram program Master of Applied Social Work, kojim normalne ljude pretvaramo u socijalne radnike', šali se uvijek vesela Ksenija. Htjela je zapravo reći da predaje studentima, onima koji već imaju završen dodiplomski studij iz neke druge struke koja pomaže ljudima, ili diplomiranim strancima, kako bi u dvije godine postdiplomskog studija stekli kvalifikaciju socijalnog radnika, magistrirali i registrirali svoje zvanje na Novom Zelandu.

'Skoro svi moji studenti dobiju posao jer su zbilja traženi ovdje', reći će Ksenija, vrsna stručnjakinja i pedagoginja s nagradom za predavača godine, koju su joj dodijelili studenti njenog sveučilišta.

Lockdown na Novom Zelandu nije došao iznenada, preko noći. O svemu su bili obaviješteni ranije pa su se ljudi stigli pripremiti. No je li ipak bilo strke i panike; kako su ljudi prihvatili život u izolaciji?

'Ljudi su super; mislim, rani su dani, ali svi se drže propisa', kaže Ksenija, a posljednjih dana i noći užurbano se pripremala za online predavanja. 'WC papira još uvijek ima i sve nas ga je sram kupovati, ali nema frke jer svatko može kupiti samo dva velika paketa. U supermarketima još uvijek ima hrane.'

Uostalom, Jacinda je obećala da će hrane biti pa ljudi ne gomilaju zalihe, ali masovna psihologija ipak radi pa su prije nekoliko dana bile zabilježene i gužve u trgovinama.

Sad kad je sve stalo neki će premijerki zamjeriti to što nije ranije reagirala i zatvorila granice, jer svi su prvi slučajevi na otoke došli izvana. Tek su se u srijedu pojavili prvi bolesnici koji su virus 'pokupili' u zemlji, a ne na putovanju.

'Danas je na cesti - pustara. Nikog nigdje. Svi su ili doma ili šetaju plažom, na pristojnoj udaljenosti jedan od drugoga', opisuje Ksenija trenutno stanje u Aotearoi, kako se na maorskom kaže Novi Zeland.

'Od pojave Covida-19 sve se promijenilo tako da se sav program preselio u cyber space', kaže Ksenija te i sama sad punim tempom radi od doma. Ona misli da se socijalni rad ne može naučiti online jer je njezina metoda učenja kokreativna i dinamična pa joj, kaže, već fali prostor u razredu te sva radost dijalogičnog učenja.

'Nadam se da ovo stanje neće potrajati. Kompletna terenska nastava je odgođena. U zemlji sad imamo 262 slučaja, ali ta brojka stalno raste i trenutak je da se to zaustavi', uvjerena je Ksenija. Prave posljedice pandemije tek će se vidjeti.

'Mnogi su već izgubili posao, a prvi su otpali oni koji rade na ugovore', objašnjava Ksenija. 'Oni koji još imaju posao ili su zaposleni u državnim firmama rade od doma, a najviše će nastradati najranjiviji, najsiromašniji i ionako marginalizirani.'

Informacije s Novog Zelanda oduvijek su u ostatak svijeta dolazile na kapaljku, pa tako i sada. No na rijetkim fotografijama moglo se vidjeti da i ondje na izlozima trgovina piše kako nema maski i jednokratnih rukavica. Ova su vremena idealna za lovce u mutnom, a takvih se nažalost i ondje nađe.

'Eto, danas su na televiziji rekli kako je netko ukrao nešto iz vozila hitne pomoći. To je prikazano kao nacionalna sramota, kao kako se itko mogao spustiti tako nisko.'

Cijeli život osmijeh se nije skidao s njezinog lica i teško je pronaći fotografiju na kojoj joj usne nisu raširene od uha do uha. Optimizam kojim obasjava svakog koga sretne ovih dana je ipak u opasnosti. Njezin stariji sin je u Londonu i Ksenija to teško proživljava kao majka, 'to mi je totalna bedara jer je tamo strašno', kaže.

'Barem je moj mlađi sin sa mnom i super nam je doma za sada, dok ne prošvikamo. Sa mnom je i prijateljica, kolegica iz Slovenije, koja ne zna kad će se moći vratiti doma. Brinem se i za mamu koja je sama u Zagrebu. Ima kroničnu opstrukcijsku bolest pluća i puknut zid doma na Kvatriću...'

Ksenija u međuvremenu dijeli sudbinu svojih Novozelanđana, spremna, kao i uvijek, pomagati onima koje život nije mazio, a društvo zaboravilo, no ne zaboravlja ni svoje prijatelje u Zagrebu:

'Nadam se da ste dobro, stay kind and wash your hands!' poručuje iz izolacije.