Katolički tjednik ‘Glas Koncila’ u novom broju piše kako današnja Hrvatska i dalje žudi za konsenzusom među legitimnim političkim grupacijama glede svih hrvatskih nacionalnih interesa, jer je to temeljni preduvjet i za nužno i hitno potreban zaokret u gospodarstvu, politici, kulturi i svim segmentima društvenoga života.
Povod takvoj tvrdnji glavnom uredniku Ivanu Mikleniću u komentaru ‘Produbljivanje podjela umjesto konsenzusa’ je odluka hrvatske Vlade o davanju suglasnosti na sporazum o raskidu ugovora o građenju Pelješkog mosta te odlazak treći dan nakon komemoracije u Bleiburgu najviših hrvatskih dužnosnika u Tezno, jedno od 2 tisuće stratišta partizanske i komunističke osvete i represije nad tisućama Hrvata, što je po ocjeni komentatora, očitovanje produbljavanja podjela u suvremenom hrvatskom društvu.
‘Na primjeru (ne)gradnje Pelješkoga mosta još se jednom očitovalo koliko u današnjoj Hrvatskoj nedostaje elementarne svijesti o važnosti konsenzusa o legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima, jer što bolja teritorijalna integracija apsolutan je i nesporan legalni i legitimni interes svake države’, napominje se u komentaru i dodaje da su političari vjerniji hrvatskim nacionalnim interesima, poradili bi na postizanju toga konsenzusa i da je taj konsenzus postignut, ne bi se promjenom garnitura na vlasti dovodili u pitanje projekti od općenacionalnog interesa, a budući da nema konsenzusa o tom općenacionalnom interesu, sadašnja vlast srušila je jedan dobar nacionalni projekt.
Komentator smatra za razliku od sadašnjih vlasti najneobrazovaniji čovjek toliko je mudar da zna da put do svoje dislocirane čestice nikada neće uređivati na tuđoj čestici, ako mu je ikako moguće po svojoj zemlji.
‘Sadašnje vlasti, osim što i na taj način produbljuju podjelu u hrvatskom društvu, iskazuju i vrlo visok stupanj nesnalaženja u politici kada otvaraju novu mogućnost ranjivosti određenoga hrvatskog nacionalnog interesa, i kada i ne mare za mišljenje dijela pripadnika hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini koji će žicom ograđenom i nadziranom autocestom biti izolirani i odsječeni od svoga zaleđa’, navodi se u komentaru.
Podsjeća se kako tuđinske vlasti od vremena uspostave hrvatsko-ugarske personalne unije sve do osamostaljenja i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske nisu ni na kraj pameti imale brigu o kopnenom povezivanju Dubrovnika i najjužnijega hrvatskog teritorija s ostalim hrvatskim teritorijem, te je pitanje teritorijalnog povezivanja realno moglo doći na red tek u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Miklenić smatra kako je izgradnja mosta itekako moguća, jer bi za njega u državnom proračunu nekoliko godina trebalo izdvajati manje novaca od trećine onoga što se redovito izdvaja za različite udruge ‘civilnog društva’.
U zaključku komentator ističe: ‘Ako političari ne žele taj konsenzus, onda se nameće pitanje žele li u tom slučaju uopće dobro hrvatskom društvu i hrvatskoj državi?’
