Kad je prije četiri godine svečano otvoren Pelješki most, svi su bili impresionirani kako je takav veliki građevinski pothvat odrađen u roku i bez značajnijih poteškoća. No, čini se da je ušminkana površina skrivala probleme koji sad izlaze na površinu
Hrvatske ceste za listopad su najavile početak sanacije Pelješkog mosta i to zbog pukotina nastalih u betonu potpornih stupova. Slovenski inženjer koji je projektirao most, Marjan Pipenbaher istaknuo je kako većina otkrivenih pukotina nije ozbiljna. One ozbiljnije i dublje, istaknuo je, treba sanirati kako bi se mostu osigurao životni vijek od 100 godina, kako je i planirano.
No, s njegovom procjenom ozbiljnosti stanja Pelješkog mosta ne slaže se splitski građevinar Predrag Bilbija. U svom mišljenju koje je objavila Slobodna Dalmacija, naveo je da Pipenbaher minimizira problem oštećenja koji je, smatra Bilbija, puno ozbiljniji no što se u javnosti iznosi.
vezane vijesti
‘Očekivao sam da će stručni djelatnici 'vlasnika', Hrvatskih cesta, s razlogom i pravom proturječiti 'konceptu sanacije' koji sugerira glavni projektant Pelješkog mosta. Nažalost, njegov predloženi koncept, koji je više kompromis sudionika u gradnji, kojim se želi odvući pozornost javnosti s ovog događaja, nego iole ozbiljno tehničko rješenje kojim se most dovodi u 'projektirano stanje' prošao je 'ispod radara', ostao bez ijednog javno iznesenog komentara te dobiva status 'jedinog' korektnog rješenja, što je apsolutno pogrešno i štetno', navodi u svom mišljenju Bilbija.
Nastavlja kako je iznenađen niskom stručnom razinom tumačenja pojave razornih pukotina i korozije na zaštitnom sloju betona pilona Pelješkog mosta.
'Činjenica je da je zaštitni sloj na pilonima u samo tri godine u cijelosti uništen, a da je konstruktivna armatura, o kojoj se još ništa ne govori, zasigurno zahvaćena korozijom. To predstavlja ozbiljan propust i pogrešku 'svih sudionika u gradnji' – od projektanta, revidenta projekta i nadzornog inženjera tijekom izgradnje do izvođača, odnosno svih kojima je Investitor povjerio neku od navedenih uloga u procesu izgradnje', ističe Bilbija, a prenosi Slobodna Dalmacija.
U svom mišljenju Pipenbaheru upućuje pitanje kako je došao do zaključka da samo 20 posto pukotina zahtijevaju sanaciju. Ističe da je to 'vrlo progresivan napad korozije' kojom nije zahvaćen samo zaštitni sloj i armatura, već je 'kontaminiran i beton iza konstruktivne armature'.
'To je vrlo progresivan napad korozije i nije zahvaćen samo zaštitni sloj i armatura, već je kontaminiran i beton iza konstruktivne armature. Proces je nezaustavljiv i progresivan, a Vaših 80/20 posto već dok ovo pišem „galopira“ prema 0/100 posto! Ne trebate obmanjivati javnost. Jasno je da je potrebno zamijeniti cjelokupni zaštitni sloj betona na svim pilonima', ističe Bilbija te dodaje da beton može imati 'mikropukotine' ali ne na cijeloj konstrukciji i ne širine i dubine kakve su sada prisutne na pilonima.
Nastavlja kako Pipenbaher podcjenjuje nastalu štetu i probleme na Pelješkom mostu. Navodi kako je u svojoj dugogodišnjoj praski, radio na rješavanju vrlo složene sanacije betonskih konstrukcija degradiranih korozijom.
'Ne možete tvrditi da je stanje 'uobičajeno', jer nije uobičajena pojava za kapitalni objekt kojem je projektirani vijek 100 godina da već u trećoj godini ima ovaj (sramotni) tehnički i financijski problem', ističe Bilbija te dodaje kako procjena troškova održavanja Pelješkog mosta ne odgovara stvarnosti.
Pojašnjava kako izgradnja mosta predstavlja tek prvu trećinu troškova.
'Jedan posto godišnje odnosi se na 'preventivne inspekcije i otklanjanje početnih oštećenja' (u 100 godina drugih 100 posto), a konačno, zahvati generalnog održavanja, nužni svakih 25 godina (postoje materijali, elektro i druge instalacije, signalizacija, sklopovi, hidroizolacija, asfalt i drugi elementi kojima je vijek trajanja kraći u odnosu na projektirani vijek mosta), procjenjuju se na 25 posto investicije, što predstavlja trećih 100 posto', pojašnjava Bilbija i dodaje kako je u slučaju Pelješkog mosta već u četvrtoj godini planiranog stogodišnjeg vijeka načinjena 'velika financijska grba'.
Nastavlja da je Pipenbaherov opis postupka saniranja oštećenja, neprimjeren za oštećenja koja su pronađena na Pelješkom mostu.
'Osim 'otklanjanja' degradiranog zaštitnog sloja, potrebno je očistiti i impregnirati armaturu epoksidnim premazom, površinu betona iza armature tretirati dubinskim 'inhibitorom' (koji pod ozonskim tlakom prodire u betonsku masu, zatvara mikro pukotine te zahvaćenu betonsku masu neutralizira od penetrirane kontaminacije), na površinu betona nanijeti vezni premaz, a potom 'torketiranim' reparaturnim mortom, s mikrovlaknima koja ne korodiraju i čija kvaliteta, uz manju debljinu, zamjenjuje veću debljinu betona, izvesti zaštitni sloj prema originalnoj, a ne reprofiliranoj geometriji poprečnog presjeka pilona', ističe Bilbija, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Na kraju se posebno osvrće na izjavu da 'graditeljstvo nije apoteka'.
'Zar i u graditeljstvu, kod sanacija i rehabilitacija degradiranih betonskih konstrukcija, ne postoje pregled, dijagnostika, uzorkovanje i laboratorijske analize, nakon kojih, na osnovi dobivenih nalaza, slijedi odabir 'lijeka' i 'terapije' kojima se, u našem slučaju, most dovodi u projektirano stanje? Sve je to, normativno, tehnološki i inženjerski, kroz propise, smjernice i druge akte, precizno – baš 'kao u apoteci' – jasno definirano', završava svoj osvrt Predrag Bilbija.
