Iako su na Pelješkom mostu već ranije uočene su pukotine u betonu, prije svega na pilonima, koje su se u međuvremenu proširile i poprimile rešetkasti oblik, tek je nedavno objavljeno da most ide u sanaciju.

'Početak radova planiran je nakon završetka turističke sezone, tijekom listopada ove godine. Predviđeno je da radovi traju do početka sljedeće turističke sezone, a ako do tada ne budu završeni na svim pilonima, nastavit će se tijekom jeseni sljedeće godine', rekli su u HC-u za tportal. Izvodit će se fazno, bez zatvaranja Pelješkog mosta za promet. Budući da je otvoren prije samo četiri godine, slučaj je otvorio raspravu je li posrijedi pitanje kvalitete mosta.

O toj je temi u emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije govorio arhitekt Jerko Rošin, kazavši da se konzultirao s mnogobrojnim stručnjacima, konstruktorima te stručnjacima za beton i armaturu, te da nije riječ o neočekivanoj situaciji.

'Radi se o manje-više uobičajenoj situaciji u kojoj se zaštitni sloj nosive konstrukcije suočava s pukotinama, više ili manje, na većim ili manjim površinama. Osnovna konstrukcija Pelješkog mosta nimalo nije ugrožena, rekao je Rošin za HRT.

Sanacija zaštitnog sloja važna je jer to štiti armaturu od korozije, a kazao je da je konstrukcija kvalitetna.

'Osnovna konstrukcija Pelješkog mosta dovoljno je kvalitetna da potraje planiranih 100 godina, ali potrebno je obnoviti taj zaštitni sloj, naglašava. Ističe da nije riječ o propustu u gradnji.

'Ne treba iz toga praviti nikakvu paniku. U graditeljstvu uvijek postoje neki manji propusti, ali radi se o rutinskoj stvari i nema razloga da ne vjerujem stručnjacima koji su me u to uvjerili, zaključio je.

Podsjetimo, o ovome se očitovao i projektant mosta, slovenski inženjer Marjan Pipenbaher. Za N1 televiziju rekao je da većina uočenih pukotina ne ugrožava sigurnost konstrukcije, ali da ih treba popraviti kako bi se mostu osigurao planirani životni vijek od stotinu godina.

‘To su pukotine u zaštitnom sloju betona, od kojih je 80 posto duboko do tri milimetra, što je dopušteno za betonske konstrukcije, a 20 posto čine dublje i šire pukotine. One isključivo utječu na trajnost mosta i zato ih treba sanirati’, rekao je Pipenbaher.

Pipenbaher je objasnio da se kod takvih mostova upotrebljava beton visoke čvrstoće, zbog čega je nužno strogo poštovati pravila njegove pripreme, ugradnje i zaštite.

Temperatura u betonu, rekao je, ne bi smjela prelaziti 65 stupnjeva, dok razlika između temperature u njegovoj jezgri i na površini ne bi smjela biti veća od 20 do 25 stupnjeva. Beton je nakon uklanjanja oplate također trebalo zaštititi od isušivanja, sunca i vjetra.

'To su glavne greške napravljene pri izvedbi mosta. Treba znati da je za vrijeme gradnje bila pandemija covida. Nakon toga Pelješki most gradio se ubrzano, radilo se i danju i noću, pa su možda napravljeni manji propusti, osobito oko njege betona', rekao je.

Dodao je da sada treba ukloniti sloj betona dubine tri do četiri centimetra, osigurati dovoljnu debljinu zaštitnog sloja i ponovno oblikovati dijelove stupova kako bi se most vratio u projektirano stanje.