Prema rezultatima izbora održanih u utorak, Netanyahuov blok desnih i vjerskih stranaka osvojio je 53 mjesta u parlamentu, dok je savez oporbenih stranaka predvođen Eisenkotom osvojio 48 mandata. Preostalih 19 pripalo je dvjema arapskim strankama.

Za većinu u Knesetu, izraelskom parlamentu sa 120 zastupnika, potrebna je podrška najmanje 61 zastupnika.

Likud je s 27 mjesta ostao najveća pojedinačna stranka, a slijedi Eisenkotov centristički Yashar s 21 mandatom. No razlika između izbornih rezultata i mogućnosti sastavljanja vlade u Izraelu je velika. Stranke koje bi zajedno imale dovoljno zastupnika često se razilaze oko temeljnih političkih i ideoloških pitanja, zbog čega je stvaranje stabilne koalicije iznimno teško.

CNN izdvaja četiri moguća raspleta političke blokade.

1. Oporba može smijeniti Netanyahua, ali treba podršku arapskih stranaka

Na papiru je najjednostavniji put do smjene Netanyahua suradnja oporbenih i arapskih stranaka. Eisenkotov blok ima 48 zastupnika, a dvije arapske stranke, Zajednička lista i Raam, zajedno drže 19 mjesta. Kada bi se svi udružili, imali bi 67 mandata, odnosno šest više od potrebne većine.

Problem je u tome što takav savez zasad nema podršku svih oporbenih čelnika. Bivši premijer Naftali Bennett i nekadašnji ministar obrane Avigdor Liberman, koji predvode dvije desne stranke unutar oporbenog bloka, protive se formiranju vlade koja bi ovisila o arapskim strankama.

Njihovo protivljenje ne odnosi se samo na ulazak tih stranaka u vladu. Odbijaju i mogućnost da arapski zastupnici podržavaju manjinsku vladu izvana, bez ministarskih mjesta. Takvi su stavovi dodatno ojačali nakon Hamasova napada na Izrael 7. listopada 2023. i ratova koji su uslijedili.

Ipak, suradnja židovskih i arapskih stranaka nije bez presedana. Raam je 2021. sudjelovao u osmerostranačkoj koaliciji koja je smijenila Netanyahua. Tu je vladu predvodio Bennett, ali raspala se nakon nešto više od godinu dana. Eisenkot sada pokušava pronaći način da okupi parlamentarnu većinu, no mora pomiriti stranke koje o suradnji s arapskim predstavnicima imaju potpuno različite stavove.

Čak i ako oporba ne uspije sastaviti vladu, mogla bi uz podršku arapskih zastupnika preuzeti kontrolu nad pojedinim važnim parlamentarnim funkcijama, uključujući mjesto predsjednika Kneseta. Time bi mogla ograničiti manevarski prostor Netanyahuove tehničke vlade.

No za preuzimanje izvršne vlasti trebat će mnogo više od povremenog dogovora pri glasovanju.

2. Vlada nacionalnog jedinstva: Dogovor s čovjekom kojeg žele smijeniti

Druga mogućnost je formiranje vlade nacionalnog jedinstva, u kojoj bi sudjelovali Likud i barem dio stranaka koje su na izbore izašle s ciljem smjene Netanyahua. Takva bi koalicija zahtijevala znatne ustupke s obje strane, a možda i razbijanje sadašnjih političkih blokova.

Netanyahu bi, kako piše CNN, mogao pristati na raskid suradnje s krajnje desnim ministrom nacionalne sigurnosti Itamarom Ben-Gvirom. Međutim navodno ne želi odustati od savezništva s ministrom financija Bezalelom Smotrichem i ultraortodoksnim židovskim strankama.

Za dio oporbe bi ostanak tih partnera predstavljao ozbiljnu prepreku. Još je veći problem sam Netanyahu. Eisenkot je više puta odbacio mogućnost da s njim sjedi u istoj vladi. Promjena tog stava mogla bi izazvati veliko nezadovoljstvo među biračima koji su podržali Eisenkota upravo zato što žele smjenu dugogodišnjeg premijera.

Vlada nacionalnog jedinstva zato bi zahtijevala politički zaokret nekog od ključnih oporbenih čelnika. Zasad nema naznaka da je itko od njih spreman na takav potez.

3. Netanyahu bi mogao pokušati pridobiti oporbene zastupnike

Treći scenarij omogućio bi Netanyahuu da ostane na vlasti bez velikog koalicijskog dogovora s oporbom. Za to bi morao pridobiti pojedine oporbene stranke ili zastupnike spremne napustiti sadašnji politički blok. Njegov savez trenutačno ima 53 mandata, što znači da mu za većinu nedostaje osam zastupnika.

To nije malen broj, osobito zato što su sva četvorica čelnika glavnih oporbenih stranaka – Eisenkot, Bennett, Liberman i Yair Golan – izjavila da neće ući u Netanyahuovu vladu. Premijer bi zato morao uvjeriti dio zastupnika da promijene stranu unatoč stavovima vlastitih stranaka ili postići dogovor koji bi neku od oporbenih stranaka naveo da preispita svoje dosadašnje protivljenje.

Takvi politički pregovori mogu uključivati dogovore o ministarskim položajima i budućim politikama vlade, ali Netanyahu zasad nema osiguran potreban broj zastupnika. Osim međusobnog nepovjerenja, mogući koalicijski partneri razilaze se i oko ključnih pitanja, među kojima je odnos prema vojnim obvezama ultraortodoksnih Židova.

Netanyahuovi dugogodišnji vjerski partneri žele zadržati izuzeća od služenja vojnog roka, dok se Eisenkot zauzima za njihovo ukidanje. To je jedno od pitanja koje će dodatno otežavati pokušaje sastavljanja nove vlade.

4. Novi izbori: Scenarij koji bi Netanyahuu omogućio ostanak na dužnosti

Ako nijedna strana ne okupi parlamentarnu većinu, Izrael bi mogao ponovno na izbore. Prije toga slijedi postupak sastavljanja vlade koji može trajati gotovo tri mjeseca. Predsjednik države Isaac Herzog najprije će razgovarati s predstavnicima parlamentarnih stranaka i zatražiti njihove preporuke o tome kome povjeriti mandat za sastavljanje vlade.

Predsjednik pritom nije obvezan izabrati čelnika stranke koja je osvojila najviše mandata, nego osobu za koju procijeni da ima najveće izglede okupiti parlamentarnu podršku. Budući da se očekuje da će arapske stranke podržati Eisenkota, moguće je da upravo on prvi dobije mandat. Prvi mandatar imat će 28 dana za sastavljanje vlade, uz mogućnost produljenja za još 14 dana.

Ako ne uspije, predsjednik može povjeriti mandat drugom kandidatu, koji će na raspolaganju imati 28 dana, bez dodatnog produljenja. Propadne li i taj pokušaj, većina zastupnika Kneseta može zatražiti da predsjednik mandat povjeri trećem kandidatu. On će dobiti još 14 dana za pokušaj sastavljanja koalicije.

Ako ni tada ne bude dogovora, slijedi raspisivanje novih parlamentarnih izbora.

Prema CNN-ovoj analizi, takav razvoj događaja mogao bi ići u prilog Netanyahuu u jednom važnom pogledu: kao aktualni premijer nastavio bi voditi tehničku vladu sve dok se ne formira nova. Ako Eisenkot prvi dobije mandat i ne uspije okupiti većinu, Netanyahu bi mogao dobiti sljedeću priliku. Ako i njegov pokušaj propadne, politička blokada mogla bi se nastaviti sve do novih izbora, koji bi se održali najranije idućeg proljeća.

Netanyahu bi tako mogao ostati na premijerskoj dužnosti iako je njegov blok na izborima izgubio većinu.

Sedmi izbori u osam godina?

Izrael se već godinama suočava s čestim političkim krizama i nestabilnim koalicijama. Od travnja 2019. do listopada 2026. održano je šest parlamentarnih izbora, a novi bi bili sedmi u osam godina. Posljednji izbori pritom su održani u zemlji duboko podijeljenoj nakon Hamasova napada 2023. i ratova koji su uslijedili.

Među važnim predizbornim pitanjima bili su odgovornost državnog i sigurnosnog vodstva za propuste uoči napada, osnivanje povjerenstva koje bi ih istražilo te odnos prema vojnoj službi ultraortodoksnih Židova. Netanyahuovi protivnici najavili su da će, preuzmu li vlast, pokrenuti istragu o sigurnosnim propustima. Njegovi pristaše, s druge strane, ističu premijerovo vođenje zemlje tijekom ratova i vojnih operacija posljednjih godina.

No nijedna strana nakon izbora nema dovoljno zastupnika da samostalno provede svoje planove. Zato će presudnu ulogu imati stranke čija je podrška matematički nužna, ali politički teško prihvatljiva dijelu mogućih koalicijskih partnera.

Netanyahu je ostao bez većine, Eisenkot je još nije uspio okupiti, a arapske stranke imaju dovoljno mandata da promijene odnos snaga. Hoće li ih oporbeni čelnici prihvatiti kao partnere, jedno je od pitanja o kojima ovisi hoće li Izrael dobiti novu vladu ili ponovno izaći na izbore.