Kao jedno od glavnih opravdanja za iznenadnu najavu o otkupu MOL-ova paketa dionica Ine, predsjednik Vlade Andrej Plenković naveo je kako je Ina tvrtka od strateškog i posebnog značenja za Republiku Hrvatsku. Prelistali smo, tim povodom, popis tvrtki iz 'biranoga društva' strateških, na kojem je njih 49
Riječ je o poduzećima koja se zbog svoje nacionalne važnosti ne bi smjela prodavati, a to priječi i zakon. No, stvarnost nam je pokazala da nije uvijek baš tako jer se, ako je to potrebno, tvrtka lako može skinuti s popisa. Cijela priča uglavnom se svede na proklamirane parole o strateškoj važnosti.
Dakle, spomenuta Ina na čelu je popisa tvrtki od posebnog državnog interesa. Međutim, nije oduvijek bilo tako: tvrtka u kojoj hrvatska država ima manje od 50 posto vlasništva na čelo popisa postavljena u jeku afere konzultantica odlukom vlade Tihomira Oreškovića. Upravo bivši premijer Tihomir Orešković revidirao je popis strateških tvrtki skinuvši s njega nekoliko njih koje je planirao prodati. Tako je u svibnju ove godine s popisa tvrtki od strateškog interesa izletjelo osam njih: Podravka, ACI, Končar-elektroindustrija, Petrokemija, Croatia Airlines, Luka Rijeka, Croatia banka te Croatia osiguranje. Tadašnja vlada je smatrala da je riječ o nestrateškim trgovačkim društvima, a cilj je bio prodajom smanjiti proračunski deficit i javni dug te povećati kreditni rejting države.
Most je bio protiv te odluke, mnogi su kritizirali Vladu zbog toga, pa čak i današnji ministar državne imovine Goran Marić, poručujući da on ne bi imao snage dignuti ruku za prodaju Podravke. Drugi su se čudili i pitali u čemu je to strateški interes za državu da upravlja tvrtkom koja se bavi prodajom juhica.
Na popisu strateških poduzeća danas se nalazi 49 tvrtki. Osim Ine, tu je šest zračnih luka, državni mastodonti poput Hrvatske pošte, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HEP-a, HŽ Infrastrukture, monopolista u igrama na sreću Hrvatske lutrije, HŽ Putničkog prometa… Zanimljivo je da je na popisu tvrtki od strateškog značenja i propali Imunološki zavod, s kojim vlade već godinama ne znaju što bi, što dovoljno govori samo za sebe o njihovoj skrbi za tvrtke od strateškog interesa.
Svoje mjesto na popisu su našle i Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Autocesta Zagreb-Macelj i Autocesta Rijeka-Zagreb, koje su prodaju, tj. monetizaciju izbjegle pobunom sindikata i prijetnjom referendumom, te Bina Istra. Potom je tu i poslovna banka, Hrvatska poštanska banka, koju je vlada Zorana Milanovića neuspješno pokušala prodati, kao i HŽ Cargo, čija je prodaja sumnjivom rumunjskom investitoru propala u posljednji tren.
Zanimljivo je da je svoje mjesto među tvrtkama od strateškog državnog interesa pronašla i informatička tvrtka Apis, koju je bivši prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko optužio za manipulaciju izbornim rezultatima, a na udaru medija se našla i zbog navodnog uhljebljivanja SDP-ovaca. Svoje mjesto među strateškim tvrtkama našla je i jedna turistička - Brijuni riviera - kao i državni proizvođač oružja, Agencija Alan.
Nabrojimo i ostale hrvatske strateške tvrtke: Državne nekretnine, Narodne novine, Jadrolinija, Plovput, Luka Vukovar, Fina, Zrakoplovno-tehnički centar, Đuro Đaković Holding, Plinacro, Janaf, Podzemno skladište plina, Odašiljači i veze, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Hrvatski operator tržišta energije, Agencija za komercijalnu djelatnost, Pomorski centar za elektroniku, Središnje klirinško depozitarno društvo, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, Centar za restrukturiranje i prodaju i Brodarski institut. Jedino trgovačko društvo od posebnog interesa u kojem Hrvatska ima vlasništvo manje od 50 posto, osim Ine, Zračno je pristanište Mali Lošinj.
