ANALIZA DRAGE PILSELA

Venezuela, više nego predsjednički izbori

  • Autor: Drago Pilsel
  • Zadnja izmjena 06.10.2012 16:22
  • Objavljeno 06.10.2012 u 15:09
hugo chavez

hugo chavez

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Gotovo sva ispitivanja javnog mnijenja daju sadašnjem predsjedniku Venezuele, Hugu Rafaelu Chávezu Fríasu, između pet i 10 posto prednosti pred izazivačem Henriqueom Caprilesom Radonskim, pa sve upućuje na to da bi socijalistički lider sutra mogao dobiti i četvrti uzastopni predsjednički mandat. No moguća su iznenađenja jer iste ankete govore o 12 ili 13 posto onih koji će odlučiti u zadnji čas

Ovo su prvi predsjednički izbori u Venezueli u koje Hugo Chávez (rođen 28. srpnja 1954) ne kreće kao favorit. Kada je postao predsjednik, 1998 (dobio je 56,2 posto glasova i postao predsjednik zahvaljujući glasovima siromašnih građana kod kojih je imao podršku), pobijedio je sa 16 posto prednosti, godine 2000. (nakon promjene ustava) sa 22 posto i 2006. sa 26 posto. Capriles (rođen 11. srpnja 1972), posljednja je dva tjedna jako rastao, zahvaćajući sve više možebitnih glasova onih koji su bili neopredijeljeni. Shodno tomu, glasine da bi sutra moglo doći do iznenađenja - utemeljene su.

No, više nego predsjednički izbori, sutra u Venezueli će se održati plebiscit ili, ako želite, nekakav oblik referenduma oko uloge dosadašnjeg predsjednika i kontinuiteta njegova autokratskoga režima: modela vladavine temeljenog na osobnoj karizmi Huga Cháveza (koji sada sve više liči na vatrenog televizijskog propovjednika koji je uvjeren da je čudom izliječen od raka), pervertiranoj demokraciji i na naftnom bogatstvu, iz čega se financira vrlo širok dijapazon socijalnih mjera prema kojima je, treba priznati, a podaci su to UN-a, broj jako siromašnih u posljednjih deset godina smanjen za 21 posto.

Nitko nije mogao kontrolirati bezobrazno uzimanje državnih sredstava za kampanju u kojoj je Chávez činio sve što je želio i mogao da zasjeni sve popularnijeg Caprilesa (u zraku su optužbe na račun vladajućih da su odgovorni za ubojstvo čak troje Caprilesovih suradnika), ali Chávez je ovoga puta jako napet i nervozan jer je Capriles dobro poantirao razloge zašto bi bilo dobro za Venecuelu da Chávez ode u mirovinu. Sumirajmo te Caprilesove argumente:

Eksplozija nasilja pretvorila je Caracas u drugi najopasniji grad kontinenta (nakon San Pedra Sula u Hondurasu) sa 80 ubojstava na 100.000 stanovnika. Samo u srpnju je u glavnom gradu nasilno umoreno 511 osoba (lani je ubijeno 19.000 osoba), a od dolaska Cháveza na vlast početkom 1999, kaže Capriles, 'u zemlji je nepotrebno sahranjeno 150.000 ljudi'. Zatim, Chávez je neprestano u eteru, a vrhunac se dogodio 13. siječnja kada je pred kamerama bio, na nacionalnim državnim mrežama, čak 9 sati i 49 minuta! Hoće se reći, Fidel Castro je za njega bio mala beba.

Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Henrique Capriles

Zdravstveni sustav bi u potpunosti kolabirao da Kuba ne izvozi u Venecuelu liječnike i ostalo medicinsko osoblje. Chavizam, kako se zove režim, oduzeo je 3,6 milijuna hektara koji su podijeljeni na 175.129 novh vlasnika, iako opozicija tvrdi da ti novi vlasnici ništa ili jako malo rade na toj ekspropriranoj zemlji (Venezuela ima 30 milijuna obradivih hektara). Chávez je stvorio dva milijuna novih radnih mjesta u državnoj administraciji, pa i ti ljudi imaju debeli razlog da glasaju za kontinuitet. Birokracija je zaista fantastična: kada je Chávez pobijedio 1998, vlada je imala 14 ministarstava, a sada ih je 29!

No ono što je za zemlju najteže jest da je gospodarstvo u kolapsu. A opozicija i centristički Capriles rastu jer je za vrijeme Cháveza krahiralo 11.000 privatnih kompanija, a preostalo ih je tek 7.000, od kojih je čak 1163 interveniranih od države, ekspropriranih ili jednostavno oduzetih vlasnicima, bez ikakvih obeštećenja. Pala je tekstilna industrija, proizvodnja vozila, hrane, obuće, što god vam padne na pamet, a 80 posto onoga što se troši u Venezueli, uvozno je. Kada se pita poslodavce što je najgore, to je pravna nesigurnost, nedostatak deviza i česti prekidi struje (zemlja je izgubila čak 40 posto električne energije koju je nekad proizvodila).

Državna naftna kompanija (PDVSA) izvozi manje nafte nego prije 14 godina, ali su dobici sedam puta veći i odatle Chávez crpi snagu za svoj program socijalizma za XXI. stoljeće. Venezuela je 1998. proizvodila 3,5 milijuna barela na dan, lani 2,4 milijuna, a Chávez obećaje povratak na tri milijuna u idućoj godini. U vojsci uniformiranih u crvene majice na njegovim mitinzima ima jako puno onih koji rade u naftnoj industriji: 1998. ih je bilo 32.000, a danas 105.000. A kada je o vojsci riječ, treba spomenuti i Chávezove privatne milicije (zadužene da brane socijalizam), koje su velike kao i oružane snage.

U čemu je tajna njegove popularnosti? U frenetičnom pojavljivanju u elektronskim medijima, u vrlo lucidnoj manipulaciji slabo obrazovanim slojevima društva i u njihovoj nadi da će doći do bilo kakve usluge, povlastice ili dobiti podrže li socijalističku stranku. Chávez, osim toga, na svakom koraku citira Fidela Castra, nadajući se da će dobiti vlastitu epiku. Kako je rekao Capriles, Chávezu nedostaje povijest jer nafte ima napretek.

Ne treba ipak Cháveza smatrati budalom. Izuzetno je pametan i ima nevjerojatan talent za komunikaciju s masama. Ima ga i Capriles, koji se je znao nositi s nizom niskih udaraca iz tabora vladajućih, među kojima nije nedostajalo antisemitskih napada jer Caprilesova je majka židovskoga porijekla i preživjela je holokaust (inače, za vrijeme Chávezove vladavine, čak je 6000 Židova napustilo zemlju). Štoviše, prvi put opozicija u Venezueli nema samo oligarhijski, već i narodni, dapače, populistički profil; izazivač je gradio svoj diskurs u korist građanina koji preživljava i mora imati šansu pred monolitnošću i pred silom državnog aparata (Capriles je po struci pravnik, bio je gradonačelnik, zastupnik, predsjednik donjeg doma parlamenta i guverner). Treba reći da se u Venezueli odvijao nekorektan dvoboj: Capriles protiv države, ne samo protiv Cháveza.

Što će se dogoditi sutra? Ako Chávez izgubi, može doći i do građanskoga rata jer je govorio da bi predaja vlasti bila ravna izdaji naroda. Ako nastavi vladati, srednja klasa će nastaviti stenjati, a poslodavci i dalje curiti van zemlje. Naravno, ako je Chávez izliječen od raka, u što se također sumnja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi