Mađarski premijer Viktor Orbán godinama je bio najistaknutiji politički 'čarobnjak' Europe, vođa obdaren gotovo nadnaravnom sposobnošću razumijevanja želja i strahova svojih građana te upravljanja političkim tokovima. Pobijedio je na četiri uzastopna izbora uvjerljivom većinom – više nego bilo koji aktualni čelnik u Europskoj uniji – i proglasio liberalnu demokraciju zastarjelom mnogo prije nego što je ruski predsjednik Vladimir Putin 2019. godine objavio njezin kraj ili Donald Trump prvi put osvojio Bijelu kuću 2016. godine.

U nedjelju je postalo jasno da je Orbán izgubio tu 'magiju'.

Oporbeni čelnik Péter Magyar, čija je stranka Tisza ostvarila uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima, rekao je okupljenima da su donijeli 'promjenu režima'. 'Napravili ste čudo', rekao je, dodavši: 'Mađarska je ispisala povijest.'

No ono što se zapravo dogodilo jest da Orbán nije uspio promijeniti osnovno pravilo politike, osobito za populiste: morate biti popularni da biste pobijedili na izborima.

Orbán je izgubio osjećaj za stvarnost

Rezultat izbora u nedjelju ne predstavlja ideološki potres ni nagli zaokret Mađara s desna na lijevo, već nešto vrlo osobno. Birači su srušili snažnog vođu koji je, sve više okružen laskavcima i podrškom propagandnog aparata, izgubio osjećaj za stvarnost, piše Andrew Higgins za The New York Times.

'Pad Orbánova režima djeluje iznenadno i dramatično poput sloma komunizma 1989. godine', rekao je Imre Karacs, novinar koji je tada pratio raspad komunističkih vlada.

'Ali oba su događaja bila neizbježna za one koji su vjerovali u to', dodao je.

Orbánovu 'čaroliju' razbio je upravo Magyar, konzervativac i njegov bivši saveznik, koji dijeli mnoge njegove stavove, primjerice o migracijama. No ponudio je manje konfrontacijski i manje podijeljen politički stil, obećavajući 'humaniju' Mađarsku – u miru sa samom sobom i Europskom unijom.

Tisza je osvojila 138 zastupničkih mjesta, više od dvije trećine parlamenta, dok je Orbánov Fidesz ostao na 55 mandata.

Takav rezultat predstavljao je težak udarac za Donalda Trumpa, potpredsjednika J.D.-ja Vancea i europske desničare poput Geerta Wildersa, koji su otvoreno podržavali Orbána. Na kraju, pionir desnog populizma prestao je biti popularan, a sličan scenarij dogodio se i Janezu Janši u Sloveniji 2022. godine, kada je izgubio izbore.

Staro pravilo ruske politike

Orbán i drugi populisti zanemarili su staro pravilo ruske politike o sukobu između 'televizije' – propagande – i 'hladnjaka' – stvarnog života građana.

Tako se Orbán oslanjao na 'televiziju', koristeći široku mrežu medija bliskih vlasti za diskreditiranje protivnika. Magyar je prikazivan kao kriminalac, ukrajinska marioneta, pa čak i kao nasilna osoba, dok je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ocjenjivan kao prijetnja.

Nakon velike pobjede 2022. godine Orbán je obećao 'zlatno doba' gospodarstva, no zemlja je ušla u recesiju te joj je gospodarski rast i dalje među najslabijima u regiji, a nezaposlenost na najvišoj razini u deset godina.

'Razlika između televizije i hladnjaka postaje nepremostiva', rekao je David Pressman, bivši američki veleposlanik u Mađarskoj.

'Propaganda ne može pomoći kada građanin ne može dobiti zdravstvenu skrb, a zna da premijer ima raskošno imanje', dodao je. To je bila referenca na optužbe oporbe da obitelj Orbán posjeduje veliko imanje zapadno od Budimpešte, na kojem je držala i zebre.

Čak su i neki koji su bili skloni Orbánu prije izbora izražavali nezadovoljstvo zbog toga što je premalo pažnje posvećivao gospodarskim problemima običnih Mađara, uključujući zapuštene škole i bolnice bez toaletnog papira. Na panel raspravi prošlog tjedna, koju je organizirao Institut Dunav, jedan od brojnih think tankova koje financira država i usmjerenih na promicanje Orbánove politike, moglo se predosjetiti da će doći do poraza.

John Fund, kolumnist časopisa National Review, ustvrdio je da je Orbán 'vodio prošli rat', aludirajući na izbornu kampanju iz 2022. godine, koju je Fidesz dobio poticanjem straha da će Mađarska biti uvučena u rat u Ukrajini ako ne ostane na vlasti.

'To nije ono o čemu će većina ljudi glasati. Glasat će o tome hoće li im se život poboljšati', rekao je Fund.

Orbán je gospodarske probleme Mađarske pripisivao Ukrajini i Europskoj uniji, kao i J.D. Vance, koji je prošlog tjedna posjetio Budimpeštu u pokušaju da mu pomogne. 'Birokrati iz Bruxellesa pokušali su uništiti mađarsko gospodarstvo da bi utjecali na izbore jer mrze ovog čovjeka', rekao je Vance stojeći uz Orbána.

Većina dužnosnika u Bruxellesu i europskih čelnika nije mu bila sklona, no veći problem bilo je to što ga više nisu podržavali ni brojni mađarski birači, uključujući bivše pristaše koji su se zasitili retorike straha i frustrirani su razinom korupcije – prema Transparency Internationalu, najvišom u Europskoj uniji – te tvrdnjama da im život stalno postaje bolji.

Najveća prednost Magyara nije Orban

Za mnoge birače najveća prednost Magyara nije bila njegova politika o obrazovanju, zdravstvu ili Europskoj uniji, koju nije detaljno razrađivao, već to što nije Orbán.

Govoreći o sada već bivšem premijeru, glazbenik Benedek Szabo (39) rekao je: 'Ne mogu vjerovati da odlazi. Šesnaest godina! Mislio sam da to nikada neće završiti, ali sve se tako naglo dogodilo.'

Orbán je tijekom kampanje imao i ono što su neki nazvali 'Ceaușescuovim trenutkom', referirajući se na prosinac 1989., kada je rumunjski diktator Nicolae Ceaușescu shvatio da ga okupljena masa ne podržava nego mu zviždi. Mediji skloni oporbi objavili su snimke na kojima Orbán izgleda zatečeno, a potom i ljutito kada su mu na skupu u Győru počeli zviždati.

On pak nikada nije bio diktator i dostojanstveno je priznao poraz, no oslabio je demokratske standarde. Tijekom 16 godina na vlasti preoblikovao je Mađarsku, oslabivši sustav kontrole i ravnoteže, popunivši pravosuđe i neovisne institucije lojalistima te preuzevši kontrolu nad većinom medija. Taj je model 2014. godine nazvao 'neliberalnom državom'.

Takav model pokušao je proširiti i izvan Mađarske, no prema analizi američkog Instituta Cato, riječ je o upozoravajućoj priči o posljedicama koncentracije moći, klijentelizma i sustavnog slabljenja vladavine prava. Do 2024. godine i sam Magyar bio je dio tog sustava, a novinar Imre Karacs ističe da se njegovi stavovi nisu bitno razlikovali od glavne struje Fidesza.

'Ljevica i liberali progutali su svoje sumnje radi cilja – maknuti Orbána', zaključio je.