U nastavku donosimo pet potencijalnih rješenja krize bez krvoprolića, piše BBC-jev diplomatski dopisnik James Landale.

Zapad bi mogao uvjeriti Putina da se povuče

Prema ovom scenariju, Zapad bi spriječio invaziju uvjeravajući ruskog predsjednika Vladimira Putina da bi troškovi prevagnuli u odnosu na koristi od sukoba: ljudski gubici, ekonomske sankcije i diplomatske reakcije bili bi toliko veliki da mu se ne bi isplatili ni mogući vojni dobici na bojištu. Putin bi trebao vjerovati da bi mu visoki troškovi rata ograničili podršku u Rusiji i stoga zaprijetili njegovoj vlasti.

U ovom slučaju Zapad bi trebao dopustiti Putinu da proglasi diplomatsku pobjedu, predstavljajući se kao miroljubivi protagonist koji ne želi pribjeći vojnom odgovoru na provokacije NATO-a. Rusija bi podsjetila svijet da je velika sila i osnažila bi svoju prisutnost u Bjelorusiji.

Nevolja je u tome što bi se jednako tako lako moglo ustvrditi da je Putin doživio neuspjeh, zapravo ojačao Zapad, doveo NATO do ruske granice te potaknuo Švedsku i Finsku na razmatranje članstva u NATO-u.

NATO i Rusija mogli bi postići novi sigurnosni sporazum

Zapadne sile jasno su poručile da nema popuštanja što se tiče njihovih glavnih principa, uključujući suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, kao i pravo te zemlje na članstvo u NATO-u, koji treba imati 'otvorena vrata' prema svakoj državi koja to poželi. Ipak, SAD i NATO prihvatili su mogućnost da bi se zajednički jezik mogao naći na širem pitanju europske sigurnosti.

To bi moglo uključivati obnovu nekadašnjih sporazuma o kontroli naoružanja, veću transparentnost vezanu uz vojne vježbe i lokacije projektila, kao i suradnju oko testiranja protusatelitskog oružja. Rusija je dala do znanja da to ne bi bilo dovoljno u odnosu na njezinu glavnu brigu, a to je da bi članstvo Ukrajine u NATO-u bilo na račun sigurnosti Rusije. No ako NATO, recimo, znatno reducira raspoređivanje projektila, to bi moglo ukloniti barem dio ruskih bojazni. Putin je, osim toga, već postigao to da Europa bude angažirana u sigurnosnom dijalogu pod ruskim uvjetima.

Ukrajina i Rusija mogle bi oživjeti sporazume iz Minska

Sporazumi iz Minska, postignuti 2014. i 2015. godine s ciljem okončanja rata između ukrajinskih snaga i pobunjenika na istoku Ukrajine s podrškom Rusije, očigledno su propali. No ti sporazumi utrli su put primirju i političkom rješenju utemeljenom na osnaženom federalnom uređenju, a zapadni političari sugeriraju da bi upravo oni mogli biti rješenje krize.

Problem je u tome što se osporavaju pojedini dijelovi sporazuma, pa tako Kremlj zahtijeva da Ukrajina mora održati lokalne izbore da bi se osnažili proruski političari, a Kijev želi da Moskva prvo razoruža i ukloni ruske borce. Najspornija je autonomija pobunjenih enklava u regiji Donbas. Kijev nudi skromnu samoupravu dok Moskva traži da Donjeck i Lugansk imaju ulogu u vanjskoj politici Ukrajine, pa bi imali i snagu veta na odluku o članstvu u NATO-u. Ukrajina ne pristaje na to.

Ukrajina bi mogla postati neutralna, poput Finske

Postoje izvješća, doduše opovrgnuta, o tome da je Francuska sugerirala Ukrajini preuzimanje finskog modela. Finska je za vrijeme Hladnog rata službeno bila neutralna, neovisna, suverena demokratska zemlja. Ostala je, a ostaje i dalje, izvan NATO-a.

Teoretski, tako nešto moglo bi zadovoljiti Putina, a NATO ne bi morao kompromitirati svoju politiku 'otvorenih vrata': Ukrajina bi suvereno odlučila da se neće pridružiti tom savezu. Međutim teško da će Kijev pristati na to jer neutralnost zapravo izlaže Ukrajinu ruskom utjecaju. Tim golemim ustupkom odrekla bi se svojih euroatlantskih težnji, a neutralnost bi mogla negativno utjecati i na njezino članstvo u Europskoj uniji.

Aktualna napetost mogla bi prerasti u status quo

Je li moguće da se aktualni sukob nastavi toliko dugo da izgubi na intenzitetu? Rusija bi mogla sporo povlačiti svoje trupe u vojarne, ali ne i vojnu opremu, za svaki slučaj. Moskva bi i dalje podržavala pobunjenike u Donbasu. Zapad bi zadržao snažnu prisutnost na istoku Europe, a njegovi političari i diplomati povremeno bi se susretali s ruskim kolegama.

Ukrajina bi i dalje bila u neizvjesnosti, ali barem ne bi bilo rata. Sukob bi s vremenom nestao s naslovnica i pridružio se dugačkom popisu 'zamrznutih' konflikata koji blijede u očima javnosti.