Slavonski Brod već četiri godine zaredom zauzima neslavno prvo mjesto među 761 europskim gradom po onečišćenju zraka sitnim lebdećim česticama PM₂,₅, prema podacima Europske agencije za okoliš. Riječ je o česticama dovoljno sitnima da prodiru duboko u pluća i krvotok, a dugotrajna izloženost njima povezuje se s nizom ozbiljnih zdravstvenih posljedica.

Još je neugodnija činjenica da je nestao krivac kojeg su Brođani godinama smatrali glavnim izvorom problema – rafinerija nafte s druge strane Save. Pogoni bosanskobrodske rafinerije godinama ne rade, karakterističnog smrada sumporovodika više nema, ali Brođani i dalje udišu zrak koji je među najlošijima u Europi.

Gotovo dva desetljeća građanskih inicijativa, prosvjeda, mjerenja, sastanaka, planova i obećanih mjera zato se danas može svesti na dva jednostavna pitanja: što zapravo zagađuje zrak u Slavonskom Brodu i, ako to znamo, zašto ga još nismo uspjeli očistiti?

Rafinerija je stala, zagađenje nije

Problemi s kvalitetom zraka u Slavonskom Brodu traju već desetljećima. Stariji stanovnici pamte nesnosan smrad iz bosanskobrodske rafinerije još prije rata, a problem se vratio nakon što je 2007. godine većinski paket dionica preuzeo ruski Zarubežnjeft i ponovno pokrenuo preradu nafte.

Sumporovodik karakterističnog mirisa pokvarenih jaja, benzen, sumporov dioksid, lebdeće čestice i benzo(a)piren postali su dio svakodnevice, pa čak i rječnika Brođana, a rafinerija s druge strane Save godinama je bila glavni osumnjičenik za zagađen zrak koji se ponekad doslovno mogao namirisati. Uslijedili su prosvjedi, građanske inicijative i politički pritisci te je problem stigao i do najviše državne razine.

U listopadu 2018. godine u Slavonskom Brodu tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s ruskim je vlasnicima rafinerije dogovorila njezino priključenje na hrvatski plinski transportni sustav. Plinofikacija je predstavljena kao velik ekološki iskorak, no ubrzo je postala gotovo nevažna: nakon eksplozije u dijelu postrojenja i najavljenog remonta proizvodnja se postupno gasila, a ruski vlasnici 2021. godine objavili su da se više neće baviti preradom nafte.

Moglo se očekivati da će time završiti i brodska ekološka agonija. No ipak – ništa od toga.

Nestao je karakterističan smrad iz rafinerije, ali već sljedeće jeseni Slavonski Brod ponovno je imao zrak druge kategorije, uz česta prekoračenja graničnih vrijednosti lebdećih čestica.

Da je gašenje rafinerije riješilo samo dio problema, potvrđuje i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Koncentracije sumporovodika nakon 2018. godine pale su ispod graničnih vrijednosti, no PM₁₀, PM₂,₅ i kancerogeni benzo(a)piren ostali su problem. Prestanak rada rafinerije, navode iz Ministarstva, smanjio je ukupne razine čestica, ali one i dalje prekoračuju granične vrijednosti.

Brođani osjećaju taj problem na svojoj koži

Na svojoj koži sve te brojke, spojeve i kategorije ipak najbolje osjećaju sami građani. Osamdesetogodišnji Ivan Mirković gotovo je svaki dan na savskoj obali. Kako je kronični srčani bolesnik, teško zagađen zrak itekako mu smeta, iako priznaje da je prije desetak godina, dok je bosanskobrodska rafinerija radila punom parom, bilo još gore.

'Bilo je tada duplo gore, svašta se osjetilo iz te rafinerije, od smrada po pokvarenim jajima do raznih plinova i dimova. Bilo je nekada toliko neizdrživo da sam morao bježati kući', kaže Mirković.

Da situacija ni danas nije dobra, potvrđuje Marija Martinović, Brođanka koja živi u strogom centru grada. 'Kada navečer ostavim otvoren prozor, onečišćenje zraka doslovno guši. Sestra mi ima astmu pa je njoj još puno gore', govori.

Peter Tot Đerđ, jedan od najupornijih brodskih ekoloških aktivista, više od 15 godina svakodnevno prati podatke o kvaliteti zraka, upozorava javnost na alarmantne vrijednosti, sudjelovao je u prosvjedima i sastajao se s gradonačelnikom, županom i ministrima. Nakon svih tih godina njegov je zaključak razočaravajući.

'Danas nemam osjećaj da je za Slavonski Brod išta konkretno napravljeno. Održano je nekoliko sastanaka povjerenstva i saborskog odbora, no zaključci su ili djelomično provedeni ili su još uvijek mrtvo slovo na papiru. Brođani mogu biti razočarani', kaže Tot Đerđ.

Početkom kolovoza ponovno je upozorio da je Slavonski Brod, unatoč ljetu i činjenici da nema kućnih ložišta, osvanuo na vrhu liste gradova s najlošijom kvalitetom zraka. Pitao je tada hoće li na alarmantne podatke napokon reagirati Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Grad Slavonski Brod, Brodsko-posavska županija, DHMZ, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, HZJZ ili neka druga nadležna institucija.

Što onda zagađuje brodski zrak?

Ključno je pitanje što danas najviše zagađuje brodski zrak. Odgovor smo potražili u Državnom hidrometeorološkom zavodu i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, a podaci pokazuju da najveći dio problema nastaje upravo u samom gradu.

Mala kućna ložišta dominantan su izvor lebdećih čestica i kancerogenog benzo(a)pirena. Prema podacima Ministarstva, na njih otpada čak 80,9 posto emisija čestica PM₂,₅ i 73,9 posto PM₁₀, ponajprije zbog korištenja ogrjevnog drva u individualnim kućanstvima. Iz DHMZ-a navode da njihove analize također upućuju na značajan doprinos lokalnih izvora, osobito malih kućnih ložišta.

No ona nisu jedini izvor. Kvalitetu zraka određuju i promet u gradu, blizina autoceste A3 i dugotrajno zadržavanje vozila na graničnom prijelazu, ali i prekogranično onečišćenje te nepovoljni meteorološki uvjeti.

Smjer i brzina vjetra, pojašnjavaju iz DHMZ-a, bitno utječu na prijenos i raspršivanje onečišćujućih tvari. Za Slavonski Brod karakteristični su vjetrovi iz smjera jugozapada i sjeveroistoka, zbog čega je moguć prijenos onečišćenja iz udaljenijih područja, uključujući prekogranični prijenos iz Bosne i Hercegovine.

Da sezona grijanja ima veliku ulogu u onečišćenju, pokazuje i analiza podataka s dvije brodske mjerne postaje koju je proveo Brođanin Mario Perković, doktor osteopatije i otac maloljetne djece koja, kaže, zimi imaju problema zbog lošeg zraka. Uspoređujući podatke, primijetio je da se kvaliteta zraka pogoršava upravo u sezoni grijanja, a bolja je za vjetrovita vremena.

'U siječnju smo imali prosjek lebdećih čestica od 56 mikrograma po kubnom metru zraka, već u ožujku 34, a u travnju, primjerice, 16', kaže Perković. Njegova analiza pokazala je i da su zimi koncentracije čestica najveće između 22 sata i ponoći, što povezuje s pojačanim loženjem u večernjim satima.

Što takav zrak radi zdravlju?

Brođane najviše brine što dugotrajna izloženost takvom zraku znači za njihovo zdravlje. Znanstvenica iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Gordana Pehnec pojašnjava da je dugotrajna izloženost lebdećim česticama PM₂,₅ povezana s bolestima srca i krvnih žila, moždanim udarom, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća i rakom pluća, ali i pogoršanjem astme te drugim respiratornim problemima. Sve je više dokaza, dodaje, i o mogućem utjecaju na razvoj neuroloških bolesti.

Osobito su osjetljiva djeca, čija su pluća, drugi organi i imunološki sustav još u razvoju, pa posljedice izloženosti onečišćenom zraku u najranijoj dobi mogu osjećati i kasnije u životu. 'Onečišćenje zraka povezano je i s povećanim rizikom od razvoja astme, respiratornih infekcija, alergija i pogoršanja simptoma kod djece koja već imaju astmu', ističe Pehnec.

Koliko se posljedice zagađenja mogu izravno vidjeti u zdravstvenoj slici Slavonskog Broda, puno je složenije pitanje. Brodsko-posavski Nastavni zavod za javno zdravstvo u suradnji s Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada provodio je dodatna istraživanja na oko 240 građana iz različitih dijelova grada i okolice te pratio broj hitnih intervencija u razdobljima najvećeg onečišćenja. Ravnatelj Zavoda, prof. dr. Ante Cvitković kaže da u tako kratkom razdoblju nisu mogli dokazati lošije zdravstveno stanje stanovnika područja s najlošijom kvalitetom zraka.

'Jedne godine utvrdimo povezanost hitnih intervencija s povišenim vrijednostima lebdećih čestica, druge godine toga nema dok se treće opet pojavljuje', kaže Cvitković. Podsjeća, međutim, da je dugotrajna izloženost lebdećim česticama dokazano povezana s povećanim kardiovaskularnim pobolom i smrtnošću, rakom pluća te epizodama kronične opstruktivne plućne bolesti i astme. Upozorava i na povišene vrijednosti kancerogenog benzo(a)pirena.

Brodsko-posavska županija, prema posljednjim podacima za 2023. godinu, nije prva u Hrvatskoj po broju oboljelih od raka: muškarci su na petom mjestu dok su žene ispod hrvatskog prosjeka.

Slavonskobrodska pulmologinja Josipa Meter ipak u posljednje vrijeme u praksi primjećuje veći broj pacijenata sa simptomima astme, a upravo u zimskim mjesecima na hitnom prijemu češće završavaju oni s tom bolešću i KOPB-om. Primjećuje i veći broj oboljelih od raka pluća među nepušačima, ali upozorava na pušenje kao važan čimbenik rizika.

Dobre rezultate pak postiže Nacionalni program ranog otkrivanja raka pluća. Kod dijela pacijenata koji dolaze na CT karcinom se otkrije u ranoj fazi, kada je često operabilan i prognoza je znatno bolja, ističe Meter.

Svjesni smo problema, ali rješenje sporo ide

Jedna od konkretnih mjera koje je država namijenila gradovima s najlošijom kvalitetom zraka – Slavonskom Brodu, Sisku i Kutini – zamjena je kućnih ložišta na kruta goriva. Upravo onih koja su, prema službenim podacima, dominantan izvor lebdećih čestica u Slavonskom Brodu.

No odaziv je zasad slab. Na natječaj se javilo oko 250 građana, a iz Slavonskog Broda stiglo je tek 45 prijava.

Iz Grada pozdravljaju tu mjeru, ali smatraju da je dosadašnji odaziv pokazao kako sama dostupnost sredstava nije dovoljna ako su procedure složene ili građani nemaju dovoljno novca za sudjelovanje. Ističu i da se problem zraka u Brodu ne može svesti samo na kućna ložišta.

Brodske vlasti su posljednjih godina ulagale u energetsku obnovu i plinofikaciju, gradile biciklističke staze te uvele besplatni javni prijevoz. No iz Gradske uprave poručuju da lokalne mjere same ne mogu riješiti problem.

'Grad može i mora napraviti svoj dio, i to kontinuirano čini, ali problem kvalitete zraka u Slavonskom Brodu i okolnim općinama ne može se riješiti samo lokalnim mjerama. Za izvore onečišćenja koji dolaze izvan područja grada, osobito one prekogranične, potrebno je aktivno djelovanje države i suradnja s nadležnim institucijama s druge strane granice', poručuju.

A upravo je druga strana Save i dalje dio problema. Susjedni Brod nema razvijen sustav plinofikacije kućanstava pa se velik broj građana i dalje grije na drva i ugljen. Uz lokalna ložišta, promet i nepovoljne meteorološke uvjete, prekogranično onečišćenje tako ipak ostaje značajan dio složenog problema lošeg brodskog zraka.

Nada u čist zrak

Dok su oči javnosti danas uprte u slučaj opasnog otpada u Lici, Brođani se ponovno pitaju što je s problemom s kojim oni žive gotovo dva desetljeća i zašto ozbiljna ekološka prijetnja postaje manje aktualna čim se o njoj manje govori.

Zrak u Slavonskom Brodu danas jest bolji nego u vrijeme u kojem je rafinerija radila punom snagom, ali problem nije riješen. Poznati su glavni lokalni izvori onečišćenja, poznate su zdravstvene posljedice dugotrajne izloženosti lebdećim česticama, postoje mjere pomoću kojih bi se emisije mogle smanjiti. No kućna ložišta se sporo mijenjaju, promet ostaje važan izvor onečišćenja, a dio problema prelazi državnu granicu.

I nakon gotovo dva desetljeća upozorenja, mjerenja, prosvjeda i raznih planova Brođani još čekaju ono najvažnije – da zrak koji svakodnevno udišu konačno postane čišći.