Pojedini stručnjaci i roditelji kažu da su desetljeća neinventivnih igrališta u SAD-u, iza kojih stoji strah vlasnika od sudskih tužbi i pretjerana zabrinutost roditelja zbog potencijalnih ozljeda, rezultirala uniformiranim spravama koje nude premalo uzbuđenja. Djeca stoga nemaju poticaja za igru na otvorenom, što vodi ograničavanju njihovog emocionalnog i fizičkog razvoja te bujanju nacionalne epidemije dječje pretilosti.

Neki psiholozi sugeriraju da 'čuvanje' djece od rizika može rezultirati povećanom anksioznošću i razvijanjem fobija. Djeca koja se nikada ne penju na stabla, primjerice, sklonija su strahu od visine, pokazalo je istraživanje u Norveškoj. Vjeruje se da je ohrabrivanje djece na nesputanu igru, u vremenu kompjuterskih igrica i strogo strukturiranih aktivnosti, važno u poticanju razvoja fizičkih i kognitivnih sposobnosti, kreativnosti i samopoštovanja.

'Ne dajemo svojoj djeci dovoljno slobodnog prostora da ispituju svoje granice niti im pomažemo da postanu sigurni u svoje fizičke sposobnosti', rekla je Kathryn Hirsh-Pasek, profesorica psihologije na Sveučilištu Philadelphia's Temple.

Blagodati 'rizičnijih' igrališta

Unatoč 'sigurnim' američkim igralištima, ozljede poput fraktura zglobova i podlaktica relativno su česte. Američka komisija za sigurnost proizvoda procjenjuje da zbog navedenih ozljeda svake godine u bolnici završi oko 200.000 mališana.

Proizvođači i projektanti, međutim, počeli su dizajnirati opremu i igrališta koja nude veće rizike ili barem percepciju rizika kako bi se djeca potaknula na veću fizičku aktivnost. Klizne grede nude osjećaj uzbuđenja, čak i kada djeca 'kližu' na visini od samo nekoliko desetaka centimetara od tla. Specijalno dizajnirane penjalice sa sigurnosnom mrežom dopuštaju djeci da se vinu prilično visoko, bez ugrožavanja njihove sigurnosti u slučaju pada. Raste i trend prirodnih elemenata: drveća i panjeva za penjanje i balansiranje, kao i tobogani koji slijede prirodne nagibe tla, naizgled riskantniji nego što zapravo jesu.

'Provokativna' igrališta uobičajena su u zemljama poput Njemačke, Norveške i Britanije, a u SAD-u tek dobivaju maha tek odnedavno. U Atlanti, projekt težak 2,5 milijuna dolara rezultirat će gradskim parkom Chastain, u kojemu će se naći konopci za penjanje, kombinirana sprava s tornjem i spiralnim toboganom te još jedan tobogan širine 2,5 metra kojim će se moći istovremeno spuštati nekoliko djece – što je neobično za američka igrališta.

U Saratoga Springsu, u saveznoj državi Utah, podignuta je devetometarska piramida konopaca s mrežama, proizvedena u Njemačkoj, na kojoj deseci mališana mogu vježbati svoje vještine penjanja. Upravitelj parka Mark Edwards kaže da su neki roditelji izrazili zabrinutost, zabilježen je 'najmanje jedan incident sa slomljenom rukom', no većina reakcija ipak je pozitivna.

Na igralištu Woodland Discovery u Memphisu još 2012. postavljene su dvije nove vrste ljuljački, također njemačke proizvodnje: tzv. košara u kojoj se može ljuljati više djece istovremeno te ljuljačka s tri povezana sjedala, što potiče socijalne vještine djece. Država Tennessee ne obvezuje igrališta na poštivanje nacionalnih sigurnosnih standarda.

'Slomljene ruke i noge nisu teške ozljede'

'Prihvatili smo europske sigurnosne standarde, znajući da je oprema sigurna', kaže Laura Adams, direktorica konzervatorija parka Shelby Farms, koji upravlja igralištem.

Prema istraživanju fizičke aktivnosti u vrtićima, koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Pediatrics, strogi sigurnosni standardi obeshrabruju djecu od igranja. Časopis International Journal of Environmental Research and Public Health objavio je istraživanje Mariane Brussoni, razvojne psihologinje na Sveučilištu British Columbia i njezinih kolega, koje sugerira da rizična igra u konačnici doprinosi sigurnosti djece, omogućujući im da nauče kako preuzeti rizik i kako njime upravljati. Brussoni je pritom citirala studiju iz 1998. prema kojoj je među 20-godišnjacima koji su u djetinjstvu imali više vremena za slobodnu igru bilo manje slučajeva otkaza s posla i uhićenja.

'Važno je da je okruženje za igru sigurno koliko je to nužno, ne koliko je moguće', napominje Ellen Sandseter, profesorica na norveškom sveučilištu Queen Maud University College of Early Childhood Education, dodajući da se slomljene ruke i noge ne bi trebale smatrati teškim ozljedama.

Na igralištu u Utahu, vatrogasci su imali samo jednu intervenciju na piramidi. 'Morali smo je navoditi kako da se spusti, korak po korak', kaže upravitelj Edwards. Nije, međutim, bila riječ o djetetu. U pitanju je bila lokalna TV novinarka, koja nije svladala strah od visine razvijen u djetinjstvu.