Ne trebate biti superheroj da biste nekome spasili život. Koliko smo samo puta čuli tu rečenicu, pri čemu se odmah sjetimo liječnika, vatrogasaca i ostalih koji humanost žive cijele godine. No što ako svatko od nas gestom može promijeniti nečiji život? Uostalom, ne kaže se uzalud da promjena kreće od nas samih, ma koliko god to patetično zvučalo. Život doista piše čudne priče, spajajući, u ovom slučaju, jug i središnju Hrvatsku.

'To je velika sreća. Čudno je sve to. Spasili ste život čovjeku kojeg ne poznajete. Sretni ste jer je živ i zdrav', kaže za tportal Iva Kovačić, djelatnica u turizmu iz Omiša koja je prije nekoliko godina darivanjem krvotvornih matičnih stanica doslovno spasila Ivana Ježovita iz Velike Gorice, a on je tada bolovao od leukemije.

Ježovit se nakon četiri ciklusa kemoterapija i obavljene transplantacije na zagrebačkom Rebru izliječio od bolesti te danas živi zdrav i miran obiteljski život. Radi kao vozač u prijevozu putnika, a više ne treba uzimati ni lijekove, već samo obavljati redovite preglede i pretrage krvi.

Nikad nije bio u bolnici, a onda...

'Ili ideš gore ili ideš dolje', kaže Ježovit, tvrdeći da sve u životu treba okrenuti na pozitivnu stranu. 'Što manje znaš u takvim situacijama, bolje ti je, nije ugodno znati da se ne spase svi, ali ne treba tako razmišljati', dodaje dok se prisjeća tijeka bolesti.

Do 2018. godine nikada nije bio u bolnici, a u šali kaže da je čak i rođen kod kuće. No u nekom trenutku počeo je osjećati umor i manjak energije, što je isprva pripisao dinamičnom tempu na poslu. Zabrinulo ga je to pa je krenuo na pretrage ne bi li isključio rak, a potom je sve češće posjećivao KBC Zagreb.

'Četrdesetak dana trajalo je dok mi nisu napravili sve pretrage. Da, čovjek je šokiran kad mu preko telefona vele da ima leukemiju. Razmišljao sam i kako bi bilo da su mi rekli da imam rak. To je šok. Malo-pomalo, oni su svoje napravili, ja sam morao slušati kaj su oni rekli, a jedno s drugim je ispalo dobro', sažima Ježovit.

Između dijagnoze i izlječenja proveo je otprilike 140 dana u bolnici, u intervalima, gdje su ga čekale ture kemoterapija, a nju, kako kaže, dva tjedna dobivaš pa se dva tjedna oporavljaš i tako u krug. Liječenje je u jednom trenutku zakomplicirala upala pluća, a pitanje je bilo i hoće li se poklopiti podudarnost s nekim od potencijalnih darivatelja. Ne ide uvijek iz prve ni preko noći, što doprinosi neizvjesnosti.

Prema Hrvatskom registru dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, a koji je s radom počeo zahvaljujući naporima Zaklade Ana Rukavina, u njega je upisano 68.396 ljudi. Od toga je, objašnjava za tportal Sandra Zeljković, voditeljica ureda Zaklade, tipizirano 67.075 uzoraka, što znači da se toliko potencijalnih darivatelja nalazi u bazi svjetskog registra. Nadu za spas života dobilo je 207 osoba, od čega su 152 iz Hrvatske te njih 55 u ostatku svijeta.

Tko može ući u registar?

Upisom u registar zdrave osobe od 18 do 40 godina mogu pomoći ne samo oboljelima iz Hrvatske, već potencijalno i nekome s drugog kontinenta. Riječ je najčešće o liječenju malignih stanja: svim vrstama limfoma i leukemija, pod uvjetom da se pronađe podudarni darivatelj, tumači Zeljković. To se ne događa prečesto, ali je moguće, kao u slučaju gospodina Ježovita.

Da biste postali potencijalni darivatelj, prvo dajete uzorak krvi koji ide na tipizaciju.

'Tipizacija se radi na uzorku od sedam mililitara krvi na šest lokusa te se tako određuju parametri i uz četrnaestoznamenkasti broj upisuju se i u svjetski registar. Ljudi koji se nalaze u hrvatskom i svjetskom registru nisu vidljivi pod imenom i prezimenom nego pod kodom', ističe voditeljica Zaklade Ana Rukavina.

Impozantan je broj potencijalnih darivatelja u registrima te su sretni jer je upravo Zaklada pokrenula val dobrote. Ime nosi po Ani Rukavini, novinarki koja je preminula 2006. godine od teške bolesti, no iza sebe je ostavila plemenitu viziju.

'Prije 20 godina, kada je Ana bila bolesna, u registru je bilo samo 150 darivatelja krvotvornih matičnih stanica, uglavnom obitelji i bližih srodnika oboljelih. Ana je uvidjela da je to jako mali broj te da ih u Sloveniji ima puno više. Otad je krenula inicijativa o proširivanju registra u Hrvatskoj da bi se svim oboljelima mogla pružiti nada za život', kaže Zeljković.

Premda je prosinac prepoznat kao mjesec humanitarne akcije i koncerta 'Želim život', Zaklada je dosad organizirala 524 akcije u više od 150 gradova. Stigli su tako i do Omiša, u kojemu je Kovačić dala uzorak krvi te se zapisala u registar, da bi je nedugo nakon zvali i pitali želi li donirati matične stanice. To se može učiniti darivanjem koštane srži ili leukafarezom, pri čemu iz Zaklade ističu da se uvijek traži darivatelj mlađe dobi jer su tako veće šanse za transplantaciju, odnosno izlječenje.

'Šansa da ćete se podudarati s nekim toliko je mala, skoro je i nema, međutim upala sam među potencijalne darivatelje te sam pristala. Nije to ništa strašno, nije invazivno, ne boli. Oko mene je bio tim sjajnih liječnika i sestara, a kratko sam ostala na promatranju u Zagrebu', prisjeća se Kovačić.

Njezin primjer potaknuo je mnoge u Omišu da se davanjem uzorka krvi upišu u registar i možda pomognu nekom u neizvjesnoj situaciji. S obzirom na to da se članom registra dobrovoljnih darivatelja, u skladu sa standardima, može biti do 60. godine života, jako je važno poticati mlade na ovaj korak.

'Cilj je slati stručnjake, specijalizante i specijaliste hematologije te drugih struka na stručno usavršavanje kako bi donijeli nova znanja i na taj način liječili sve oboljele diljem Hrvatske', poručuje Zeljković. Dodaje da su cijele godine usredotočeni i na edukaciju učenika da bi se priključili ovoj priči.

No tu nije kraj povezanosti Ivana Ježovita i Ive Kovačić.

Emotivan susret

Nešto više od dvije godine nakon uspješne transplantacije razmijenili su kontakte te su se 26. prosinca 2022. susreli u Zagrebu. Trenutak je to, kako oboje kažu, koji je teško opisati riječima. 'Što reći osobi koja vam je spasila život', pitao se, a pomiješane osjećaje imala je i darivateljica. Otkriva da je, nakon što je dobio Ivin kontakt, dugo razmišljao kako joj se javiti, ali na kraju se isplatilo.

'Bila je njegova gospođa, bio je moj suprug, pa smo ga pitali kako je i kakva je njegova strana priče jer ja sam zdrava osoba koja je došla i u 45 minuta dala što je trebala dati, no on je ipak imao težu priču. Sjeli smo na piće i ispričao mi je da je bio loše, pa bolje, pa loše, pa bolje. Kao da je lelujao u nekom prostoru', prisjeća se Kovačić.

'Tijekom transplantacije nekoliko sam sati primao infuziju preko žile, nakon čega sam još 40 dana bio u bolnici. I veli meni doktor: bit ćete prvi koji nemate nuspojava jer je sve dobro prošlo, no na kraju sam dobio temperaturu i ostao još desetak dana. Ali, eto, živ sam, zdrav i sretan', naglašava Ježovit uz smijeh. Gospođa Kovačić i on redovito se čuju, a planiraju se i susresti oko Božića te nastaviti tradiciju.

'Bez potpore obitelji, Zaklade i pozitivnog stava možda ne bi bilo ništa. Bez zdravlja, ništa', zaključuje Ježovit.

I dosta, zdravlje nema cijenu, a neke geste mijenjaju živote.