DATI PROSTOR RIJEKAMA

Stručnjak otkriva kako se stalne poplave u Karlovcu mogu spriječiti

16.10.2015 u 10:49

Bionic
Reading

Karlovačko područje ponovno pliva. Dosegnute su, a i premašene prošlogodišnje rekordne razine. U ovim satima prolazi vrh vodenog vala, a još sinoć proglašena je opet opća opasnost. Premda svjesni specifičnosti grada koji leži na čak četiri rijeke, rijetki su oni koji se ne pitaju je li baš sve potrebno i učinjeno u obrani od poplava? O tome u kolikoj je mjeri svemu kumovao ljudski faktor, a koliko je teško boriti se protiv ćudljive prirode, i ne samo na karlovačkom području, za tportal je objasnio diplomirani inženjer i suvoditelj projekta Rijeke Hrvatske Goran Šafarek

Sirene za opću opasnost u stanovnicima karlovačkog područja opet su sinoć probudile stare strahove. I nije to samo sjećanje na teške ratne dane nakon kojih sirene zavijaju već drugi put i opet zbog poplava. Štoviše, mnogi će dok im voda sa svih strana nadire tko zna koji put reći da je ovo još i gore, pogotovo nakon što se obnovljeno nakon prošle poplave još gotovo da nije stiglo ni osušiti, a odšteta još nema. I opet jedna te ista pitanja - gdje je i zašto pošlo po krivu i tko je odgovoran?

No mnogo je razloga za poplave i ne postoji jedan krivac; osnovna je stvar na koju upozorava Šafarek, podsjećajući da su 'zbog globalnog zatopljenja vremenske prilike sve ekstremnije, a dosadašnja stogodišnja praksa obrane od poplava umnogome je pogrešna'.

'Iako vlada mišljenje da čovjek može pobijediti prirodu, posljednje poplave govore suprotno. Dok su poplave prirodan fenomen u rijekama baš kao cirkulacija krvi u čovjeka, štete od poplava djelo su čovjeka', upozorava Šafarek. Naime, stoljeće tradicionalne obrane od poplava, deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, a poplave i dalje haraju - dokaz su neučinkovitosti, ali i nerazumijevanja složene hidrologije i dinamike rijeka.

'Nestanak šuma u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda sada putuje mnogo brže prema nizinama (šume upijaju vodu i reguliraju padaline u tlu). Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica također ubrzava ovaj proces. Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava i skraćuje tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od poplava, odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Budućim katastrofama uvelike doprinosi i iskapanje pijeska te šljunka, a strategija brzog prolaska vodenog vala nije dobra jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima. Konačno, naseljavanje u lažnoj sigurnosti brana i regulacija dovelo je do ogromne opasnosti i ljudi', objasnio je za tportal Šafarek.

Ključ leži u održavanju kvalitetnih nasipa 

Što nam je onda činiti, pitali smo ga, a on odgovorio: 'Ključno je održavanje kvalitetnih nasipa, samo ne direktno uz rijeku već šire, da uključe prirodna poplavna područja gdje god je to moguće. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima - to su trebali ostati pašnjaci koji podnose poplave, a i domaće životinje su tome uvelike prilagođene.'

S obzirom na to da su Hrvatske vode najčešće prozivani krivac, a one tvrde da rade sve što je u njihovoj mogućnosti, pitali smo Šafareka za stručno mišljenje o tome je li učinjeno dovoljno? 'Gledano lokalno, vjerujem da su Hrvatske vode učinile sve što je u njihovoj moći da ne dođe do šteta. Gledano globalno, dijelom je krivac za poplave sada već pomalo zastarjela strategija obrane od poplava koja se bazira gotovo isključivo na tehničkim rješenjima, dok se u Europi ide više na ekološka rješenja', upozorava Šafarek.

Zašto je karlovačko područje specifično?

K tome, karlovačko područje je specifično u odnosu na ostala područja koja muku muče s poplavama jer je, objašnjava, 'riječ o gradu na čak četiri velike rijeke što svakako povećava šanse za eventualne poplave. Tu je i velik broj manjih rječica i potoka, a tu je i granica brdskog područja i nizina gdje se rijeke prirodno slijevaju u svoje poplavne nizine, koje su danas većinom nestale.

Pitali smo Šafareka i što možemo naučiti iz dosadašnjeg iskustva s poplavama, napose na karlovačkom području i uz podsjetnik da je problem iznimno složen, kao i rješenje, dobili odgovor: 'Valja primijeniti najbolji spoj tehničke obrane od poplava (ponajprije u naseljima, industriji, uz prometnice) i one moderne, ekološke (ponajviše u šumama, livadama i ostaloj ekstenzivnoj poljoprivredi). To je dinamičan sustav inženjeringa baziran na integriranom sustavu mnogih struka i korisnika. On zahtijeva promjenu shvaćanja rijeka i njihovih poplavnih područja, optimizaciju korištenja prostora, npr. povratak poplavnih pašnjaka.'

Vraćanje prirodi - dajmo prostor rijekama!

Jedno od glavnih rješenja obrane od poplava je, upozorava Šafarek, 'vraćanje rijeka u prirodno stanje odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, a sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostor plaviti unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izljeva u prirodne retencije - spoj tradicije regulacije rijeka u naseljima i modernog razumijevanja rijeka. Naposljetku, važan je i sustav brzog obavješćivanja te spremnosti službi za brzu reakciju'.

Kad je riječ o projektima za obranu od poplava za koje vlasti kane tražiti sredstva iz europskih fondova, Šafarek, koji je upoznat s nekima od njih, posebno s projektom oživljavanja rijeke Drave iz EU fonda LIFE u čijem je kreiranju i sam sudjelovao, kaže da je to 'svakako dobar put Hrvatskih voda jer europska praksa ide u smjeru davanja rijekama više prostora kao održiva obrana od poplava, naravno, unutar dobro osiguranih nasipa što se radi, dakako, tamo gdje ima mjesta, ali čak je u igri i otkup zemljišta'.

'Uske doline između alpskih vrhova imaju malo prostora za prometnice, naselja i poljoprivredu, ali svejedno si primjerice Austrija (koja je na više mjesta revitalizirala rijeke) može dopustiti taj luksuz, jer je dugoročno mnogo jeftinije dati rijekama malo prostora nego sanirati štetu i stalno ulagati u održavanja tehničkih struktura za obranu od poplava. Naravno, nasipi ostaju, samo malo podalje od rijeke, i sve je to u rukama inženjera vodoprivrede i znanstvenika prirodoslovaca', zaključuje Šafarek.