Noć se spušta na Bruxelles. U europskoj prijestolnici sve je mirno, ali iza zatvorenih vrata institucija odvijaju se političke drame. Barem tako atmosferu u takozvanom briselskom balonu opisuje Politico, koji je sastavio pregled onoga čega se najviše pribojavaju europski dužnosnici, političari i lobisti.

Na popisu su francuska političarka Marine Le Pen, budući čelnik Europske središnje banke, umjetna inteligencija, austrijska ministrica za Europu, ali i pojedini visoki dužnosnici Europske komisije.

Noćna mora Bruxellesa

Osoba koja izaziva najviše zabrinutosti među europskim diplomatima, dužnosnicima i zastupnicima jest Marine Le Pen, kandidatkinja krajnje desnice i favoritkinja za francuske predsjedničke izbore.

U Bruxellesu se pitaju hoće li, ako dođe na vlast, doista prepoloviti francuski doprinos proračunu Europske unije, kao što je najavljivala. Strahuju i da bi mogla udaljiti talijansku premijerku Giorgiu Meloni od političke struje koja trenutačno prevladava u Bruxellesu, ali i zatražiti odlazak predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen. Kako navodi isti izvor, dio briselskih dužnosnika počeo se pomalo privikavati na mogućnost da bi u Elizejsku palaču mogao doći Jordan Bardella. Njegovo iskustvo na čelu europske operacije Nacionalnog okupljanja pokazalo je određenu pragmatičnost prema Bruxellesu.

No takve su nade splasnule nakon što je pariški žalbeni sud Marine Le Pen otvorio put kandidaturi na predsjedničkim izborima.

Strka u Europskoj središnjoj banci?

Europska središnja banka mogla bi se pak naći, piše autori Politica, na velikom ispitu ako francuski predsjednički kandidat Jean-Luc Mélenchon ostvari svoje planove. Prema anketama na koje se pozivaju, Mélenchon bi mogao ući u drugi krug predsjedničkih izbora. Pritom je najavljivao da bi francuski dug vrijedan milijarde eura doslovno 'spalio'.

Njegov plan uključuje i zahtjev da Europska središnja banka odustane od naplate kamata na velik dio francuskih državnih obveznica. Riječ je o nekonvencionalnoj, a možda i neprovedivoj ideji, za koju kritičari upozoravaju da bi mogla dovesti čak i do izlaska Francuske iz eurozone.

Dodatnu neizvjesnost donosi najava odlaska Christine Lagarde s čela Europske središnje banke u veljači. Među glavnim kandidatima za njezina nasljednika spominju se Nizozemac Klaas Knot i Španjolac Pablo Hernández de Cos. Francuski planovi za rješavanje golemog javnog duga tako bi mogli postati jedna od važnih tema u utrci za tu poziciju.

AI jača, broj amandmana raste

U Bruxellesu glava boli i od umjetne inteligencije. Broj amandmana koje zastupnici Europskog parlamenta podnose na zakonske prijedloge naglo je porastao od pojave generativne umjetne inteligencije. Neki važni europski zakoni sada se suočavaju s tisućama predloženih izmjena.

Dužnosnici Europskog parlamenta smatraju da to nije slučajnost. Kako navode, neki od njih upozoravaju na amandmane napisane jezikom koji upućuje na korištenje chatbotova, dok drugi ističu da se u pojedinim prijedlozima citiraju čak i zakoni koji uopće ne postoje.

Sve veća količina amandmana stvara dodatni posao lobistima, parlamentarnim asistentima i dužnosnicima koji ih moraju pratiti i razvrstavati. Uz to, postoji i strah da bi umjetna inteligencija s vremenom mogla zamijeniti dio njihova posla. Nisu pošteđeni ni europarlamentarci koji bi o svim tim amandmanima mogli morati glasati pojedinačno.

Rezanje troškova, rasprave o kružnom gospodarstvu...

Claudia Bauer, austrijska ministrica za Europu, također je na Politicovoj listi uoči Noći vještica. Predvodi inicijativu za smanjenje administrativnih troškova Europske komisije, iz kojih se financiraju plaće europskih dužnosnika i održavanje njihovih ureda. Riječ je o dijelu proračuna EU-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje.

Napetosti ima i u Europskoj komisiji. Povjerenica za okoliš Jessika Roswall ima razloga za zabrinutost zbog francuskog povjerenika Stéphanea Séjournéa, koji preuzima vodeću ulogu u pripremi nadolazećeg Zakona o kružnom gospodarstvu, iako je upravo Roswall službeno zadužena za područje konkurentnog kružnog gospodarstva.

Situaciju dodatno komplicira činjenica da se njezin okolišni odjel sada nalazi u istoj zgradi kao i Séjournéov odjel za unutarnje tržište i industriju. On se pak fokusira na industrijski rast. Istodobno Europska pučka stranka nastavlja zagovarati ponovno otvaranje propisa o pticama, staništima i vodama, među najstarijim europskim zakonima o zaštiti prirode, kako bi se i oni pojednostavnili.

Tko se Putina boji?

A finski predsjednik Alexander Stubb našao se u neugodnostima jer je kontaktirao s ruskim predsjednikom Putinom. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas nije javno komentirala Stubbov poziv Putinu, ali je jasno dala do znanja da ne podržava takve kontakte.

Ipak, ako bi Putin ponudio ozbiljne pregovore i ustupke, upravo bi Kallas bila logičan izbor za razgovore jer koordinira vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije.

'Naravno da ću razgovarati ako se ukaže takva prilika', rekla je u rujnu estonskim medijima, odgovarajući na pitanje o mogućem razgovoru s Putinom ili njegovim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. U cijelu se priču uključuje i predsjednik Europskog vijeća António Costa. Diplomati EU-a podsjećaju da upravo on predstavlja Uniju na međunarodnim susretima na najvišoj političkoj razini.

Manfred Weber, čelnik Europske pučke stranke suočava se pak s podjelama u svojim redovima. No to neće biti jednostavno. Nacionalne delegacije unutar EPP-a sve se više razilaze oko pitanja treba li surađivati s krajnjom desnicom ili je politički izolirati. Važnu ulogu u Weberovoj strategiji ima glavna tajnica i njegova šefica kabineta Ouarda Bensouag. Riječ je o jednoj od njegovih najbližih suradnica.

Tko se koga boji? Europski parlament zasad ne uspijeva uvjeriti države članice da ozbiljno shvate njegove prijetnje blokadom sljedećeg dugoročnog proračuna EU-a.

No europarlamentarci bi mogli imati važniju ulogu nego što se trenutačno čini.

Za usvajanje proračuna potrebno je 361 glas od ukupno 720 zastupnika. U fragmentiranom parlamentu, u kojem postoji otpor planovima o objedinjavanju poljoprivrednih i regionalnih fondova, rezultat bi mogao biti vrlo neizvjestan. Što glasnije europarlamentarci prosvjeduju, a Vijeće EU-a dulje ignorira njihove zahtjeve, to su odlučniji dokazati da njihove prijetnje nisu prazne.

Kako zaključuje isti izvor, u Bruxellesu se, čini se, svatko nekoga boji.