Zašto predstavnici Stožera za obranu Vukovara nisu prihvatili premijerov poziv i došli u Banske dvore na sastanak, nego su pozvali vladajuće u Vukovar?
Ne bih ulazio u njihove razloge. Bilo je u zadnje vrijeme od strane predstavnika takozvanog stožera i gorih izjava od ove da neće doći na sastanak. Primjerice, kada su Vladi dali ultimatum da sama prekrši zakon ili da će 'letjeti fasade'. Kasnije su rekli da je to retorička figura i metafora. Bilo bi dobro da sljedeći put naglase da se radi o metafori jer ovakvo je komuniciranje primjerenije južnoameričkim demokracijama dvadesetog stoljeća, a ne zemljama članicama Europske unije.

Koliko su njihove izjave poput ove da će letjeti fasade opasne?
One bi bile opasne kada bi iza njih stajala namjera da se to i napravi. Međutim, kako smo čuli da se radi o metaforama i retoričkim figurama, onda bih samo pozvao na oprez pri davanju takvih izjava.

Može li se učiniti nešto konkretnije, osim načelno upozoravati preko medija na neprimjerenost?
To nije pitanje za Vladu, nego za Državno odvjetništvo.

Treba li premijer otići u Vukovar na njihov poziv?
Ako postoji želja za dijalogom, onda je mjesto i vrijeme tehničko pitanje koje se može dogovoriti. Po onome što je u četvrtak izjavio ministar branitelja Predrag Matić, dogovaralo se i razgovaralo da se organizira sastanak.

Zašto je tako teško dogovoriti da se sjedne za stol?
Jedan od predstavnika stožera, od kojega inače ne čujemo agresivne poruke, rekao je da je na njihovu sastanku bilo i drugačijih ideja, ali su, eto, odlučili odbiti poziv premijera. Ne želim ulaziti u način donošenja odluka, ali moram upozoriti da u pravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji pravna osoba 'Stožer za obranu hrvatskog Vukovara'. Ni kao udruga, zaklada, fondacija, ni kao politička stranka ili zajednica… Tako ni ne znamo tko čini tijela stožera, kako se donose odluke, tko ih bira i slično. Bilo bi dobro, s obzirom na medijski prostor koji dobivaju, da se i organiziraju u skladu sa zakonom.

Također, ne znam zašto se ljudi koji prosvjeduju u medijima nazivaju braniteljima, a ne prosvjednicima. Vjerojatno među njima ima dosta branitelja, ali i u drugim sferama ima ljudi koji imaju status branitelja, pa ih se tako ne oslovljava. Primjerice, branitelj Ranko Ostojić, branitelj Predrag Matić, branitelj Ante Kotromanović, branitelj Željko Jovanović, branitelj Željko Sabo, nego ministri Ostojić, Kotromanović, Jovanović, gradonačelnik Sabo itd.

Premijer Milanović u svojim govorima zna reći da iza prosvjeda u Vukovaru stoji HDZ, a to je mišljenje i nekih političkih analitičara.
Mislim da su ti ljudi na dosta dobrom tragu, jer kako inače objasniti da smo za vrijeme prvog mandata SDP-ove Račanove vlade imali sličnu situaciju? Ozbiljniju doduše, jer je to bilo pitanje suradnje s Haaškim sudom, ali i tada smo imali stožere, prosvjede, stvaranje posebne atmosfere i slično. A onda, u vrijeme dva mandata HDZ-ove vlade, ni jednu. Bivši premijer Sanader osobno je priznao da je prvoga dana mandata nazvao hašku tužiteljicu Carlu del Ponte i stavio se u punu suradnju. Kasnije je Hebrang tu suradnju objasnio riječima: promijenio se kontekst. Prema tome, očito je da se ide u stvaranje takve situacije kako bi se, kako je to lijepo objasnio Hebrang, 'promijenio kontekst'.

Jesu li možda premijer Milanović i gradonačelnik Vukovara Željko Sabo prije postavljanja ploča mogli zajedno pripremiti građane i učiniti nešto da se spriječi ovakvo ponašanje?
Za donošenje zakona odgovoran je Sabor, a za provođenje - Vlada. Premijer Milanović, i svi članovi Vlade, izvršavaju svoju ustavnu obavezu. Oni koji smatraju da treba promijeniti zakon, mogu to predložiti. No mi još nismo dobili ni jedan službeni prijedlog izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Što se sad može učiniti da se kriza riješi i da se poštuje zakon, s obzirom na to da postoji prijetnja da će ploče koje postavite uvijek netko skinuti?
Vlada je dužna osigurati da na državnim institucijama budu zakoniti natpisi.

Što ako napetost eskalira u teži sukob?
To nadilazi ingerencije ministra uprave.

Ne bi li trebalo unaprijed razmišljati o tome da se nešto drukčije poduzme, imate li nekakav drugačiji način primjene zakona?
Imamo institucije koje imaju hrvatski grb, natpis na hrvatskom jeziku na latinici. U mjestima u kojima je nacionalna manjina ostvarila pravo na dvojezičnost – natpisi idu i na njihovom jeziku. Zakon se primjenjuje neovisno o kojem dijelu Hrvatske se radi. No negdje je to manji, a negdje veći problem.

Dakle, Vlada ne može ništa drugo učiniti osim postavljati ponovno ploče kad se razbiju?
Ali što bi Vlada morala još učiniti?

Osim što bi trebali barem razgovarati s prosvjednicima, ne znam. Vi recite koje još inicijative se mogu poduzeti da se zaustavi eventualna eskalacija sukoba.
O kojim sukobima govorite?

Događaju se napete situacije ljudima u Vukovaru…
Ali nema sukoba. Osim prvog dana prosvjeda, nije bilo sukoba ni s policijom niti s građanima, čak su u nedjelju građani policajcima donosili kavu i kolače. Ima pojava gdje se sad i u drugim mjestima osim Vukovara razbijaju ploče, i to nije dobro. No to nailazi na osudu svih.

Ali bilo je prvoga dana ozlijeđenih policajaca.
Pa to sam upravo spomenuo u prethodnom odgovoru.

Strašna je situacija i zbog ljudi koji nisu umiješani u prosvjede i pate zbog nacionalnih tenzija koje su sada potencirane.
Sada se manipulira emocijama. Ćirilica je od devedesetih na ulazu u vrtić u Vukovaru i tada im nije smetala, sve do sada. Zašto? Jer tada to pitanje nije bilo tako ispolitizirano

Očito su drukčije doživljavali vrtić za djecu srpske nacionalne manjine od državnih institucija…
Ali shvaćate li koliko je opasno takvo razmišljanje? Ispada da se na vrtiću mogu držati ćirilične ploče jer je 'njihov', a na državnim institucijama se ne može jer je država 'naša'??? Mi smo se borili da u Vukovaru bude hrvatska država, a državu čine zakoni. Ovdje se ne radi toliko o odnosu Hrvata i Srba, nego o odnosu Hrvata i Hrvata. Zapravo, o odnosu HDZ-a iz 2009. godine i ovog HDZ-a danas. Sada ćemo vidjeti kako ćemo dalje, jer ne ide kotač poštivanja manjinskih prava uvijek u istom smjeru, ponekad se vratimo i unatrag. Čuo sam od jedne osobe da ovo što se događa podsjeća na film 'Beskrajni dan' – svakoga dana ustajemo i sve ide ispočetka s istim scenarijem. Sad je očito, nakon desetak godina, novi dan, idemo po istom scenariju, samo je umjesto Carle del Ponte, u pitanju ćirilica.