Svom novom gradonačelniku Tomislavu Šuti Plenković je u izbornoj noći uputio 'posebnu čestitku'; ovom zgodom valjda neće, kao prije tri godine, građane koji su glasali za izbornog pobjednika otvoreno nazvati 'nenormalnima'.

Samom Šuti itekako se ima na čemu čestitati: od zaostatka u anketama za preko dvadeset posto iza Ivice Puljka, preko ironičnog nadimka 'splitski Dragan Primorac' i proricanja da će doživjeti sudbinu HDZ-ovog predsjedničkog kandidata - u čemu su zapravo najviše prednjačili njegovi vlastiti stranački kolege - pa sve do kampanje u kojoj se pokazao neobično vižljast i u kojoj je uspio nametnuti narativ o svom (i stranačkom) pomirljivom pristupu, otvorenosti i tolerantnosti nasuprot Puljkovom navodnom svađalaštvu i nesposobnosti.

Iskoristio je stranačku mašineriju na terenu i Plenkoviću na oltar isporučio Split, a usput otpravio dosadašnjeg gradonačelnika - HDZ-ov trn u oku - u političku mirovinu.

'Trgovačka koalicija' ili 'nacionalna snaga'

Grad Split na ovim je izborima ostao vjeran samome sebi: bez obzira na rezultate rada, a u ovom slučaju oni su bili sasvim solidni, prethodnog gradonačelnika je dekapitirao. Zasad doduše nije sasvim jasno jesu li Splićani doista odabrali opciju 'trgovačke koalicije HDZ-a i Keruma i povratka nereda u grad', kako ih se plašilo u Puljkovoj kampanji, ili su procijenili da je uz 'lokalnu viziju' Splitu napokon potrebna i 'nacionalna snaga', u skladu s HDZ-ovim dosta ucjenjivačkim sloganom ovih izbora.

Vrlo, vrlo rijetke i vrlo kratkotrajne bile su epizode u kojima je politička garnitura na čelu ovog grada bila u suglasju i skladu s nacionalnom vlašću, bila ona 'crvena' ili 'plava', svejedno - pa je opći dojam da je grad upravo zbog te činjenice infrastrukturno dramatično zapušten, zaobiđen kod važnih državnih strateških projekata, katkad otvoreno zlostavljan ili, kao recimo u slučaju raspadajuće bolnice, doveden na egzistencijalni rub.

Stiješnjen na uskom poluotoku, ovisan o milosti države, osakaćen u ovlastima, s luđačkom košuljom planski navučenom još otkako se teritorijalni ustroj Hrvatske krojio, a alati upravljanja gradom definirali.

Je li, dakle, ishod ovih izbora rezultat redovnog i očekivanog prkosa Splita prema svakoj svojoj vlasti, ili je zapravo kapitulacija istog tog prkosa i konačno pokoravanje grada jačemu - čitaj: Vladi - tek treba vidjeti.

Faca u porazu

A možda je ipak riječ samo o političkom samoubojstvu Ivice Puljka.

Gradonačelnika koji je imao apsolutnu vlast u svojim rukama, koji je iza sebe imao sasvim solidan mandat i koji je u izbornu utrku ušao kao golemi favorit.

Da bi na koncu nakon poraza bio prisiljen ostaviti se politike i pokunjeno se vratiti karijeri sveučilišnog profesora. Barem u tom potezu ispao je apsolutna faca.

Kampanja dosadašnjeg gradonačelnika Splita zapravo je bila vrlo jednostavna: planirao je u prvom krugu 'riješiti' Davora Matijevića i SDP-ovu koaliciju, ispravno procijenivši da mu oni ozbiljno nagrizaju biračko tijelo, a Tomislav Šuta izgledao mu je kao lak zalogaj za drugi krug. Prvi cilj je ostvario u javnom obračunu koji je na trenutke poprimio groteskno nelagodnu dimenziju, no nije računao da će bumerang koji je osakatio Matijevića i njegovu lijevu koaliciju njega samoga na koncu zviznuti posred čela.

Što je Puljak ostavio Šuti

U svom mandatu Puljak je, a njegov zamjenik Bojan Ivošević još više, antagonizirao mnoge: od sitnih kokošara ili poduzetnika koji godinama parazitiraju na javnom prostoru i resursima, preko različitih vidljivih i skrivenih lobija naviklih na uobičajene 'šeme' u odnosu s gradskom vlašću, pa sve do građana koji naprosto preziru ideju reda u upravljanju gradom - odnosno, kako se to obično oslikava, zalažu se za red pod uvjetom da njegovo uvođenje ne podrazumijeva odricanje od makar djelička vlastitog komoda i običaja, odnosno da ne počinje baš od njih samih.

Da, Puljak je antagonizirao mnoge s razlogom, mnogi su se na taj vlak ukrcali iz posve neracionalnih razloga, a presudan kontingent po svemu sudeći došao je upravo s lijevog spektra - gdje je doživio bojkot, pa i aktivnu kampanju istaknutih protagonista s tog dijela scene za kandidata posve suprotnog ideološkog predznaka.

Kako je Puljak kao već iskusan (bivši) političar previdio ovakav razvoj događaja, ostaje nedokučivo.

Kao što je njegovu nasljedniku Šuti barem zasad teško dokučiti u što se ovom pobjedom zapravo uvalio. Utješno je da će iza sebe barem imati 'nacionalnu snagu', što je za Split doista rijetko viđen scenarij.