Odakle je krenula priča?

Ovaj mit prema kojem su kreme pune karcinogenih tvari, a UV zrake bogomdani tvorci vitamina D koji štiti od raka kože, očekivano šire neke kompanije koje tvrde da njihovi proizvodi ne sadrže nikakve otrovne tvari, osobito proizvođači tzv. prirodnih, holističkih preparata.

Priča se temelji na nekim istraživanjima koja su navodno identificirala vezu između raka kože i nekoliko sastojaka zaštitnih krema – titanijeva oksida, cinkova oksida, oktinoksata, oksibenzona i 4-metil-benziliden kamfora. Njihovu toksičnost, među ostalima, propagirala je američka organizacija Environmental Working Group (EWG).

Istovremeno su brojni pobornici svega 'prirodnog' kao i teoretičari zavjera uvjereni da kozmetička industrija namjerno širi paniku od sunca koje zapravo pomaže u stvaranju vitamina D i tako kožu štiti od raka.

Slične tvrdnje mogle su se prijašnjih godina vidjeti u mnogim našim i svjetskim medijima, a prije nekoliko dana za hrvatsku ih je javnost osvježio naš neizbježni stručnjak za teorije zavjera i sve znanosti Krešimir Mišak.

Što govore dokazi?

Koliko su strahovi od spornih tvari utemeljeni u dostupnim znanstvenim dokazima?

Američko ministarstvo zdravlja redovno predstavlja Izviješće o karcinogenima s popisom poznatih opasnih tvari ili onih od kojih se s razlogom može očekivati karcinogeno djelovanje. Zanimljivo je da na njoj trenutačno nema nijednog od spomenutih sastojaka. Sporne tvari kao karcinogene ne navodi ni Međunarodna agencija za istraživanje raka, a nisu ih zabranile ni američka niti europska agencija za hranu i lijekove.

Reagirajući na strahove, znanstvenici Dennis, L. K., L. E. Beane Freeman i M. J. VanBeek proveli su još 2003. studiju koja je pokušala utvrditi moguću vezu između krema za sunčanje i rizika od raka. Istraživanje je pokazalo da zaštitu češće koriste osobe svijetle puti kod kojih je rizik veći, međutim, nije otkrilo nikakvo povećanje opasnosti kod korisnika krema za sunčanje. Autori su zaključili da su studije u kojima je rizik bio identificiran došle do pogrešnih kauzalnih rezultata, jer nisu uspjele kontrolirati sve 'zbunjujuće čimbenike' (primjerice u utvrđivanju veze između raka pluća i kave zbunjujući čimbenik bilo bi pušenje jer ljudi koji piju kavu često i puše).

Jedna australska studija provedena 1999. pokušala je pronaći vezu između raka kože na uzorku od 1.621 stanovnika Namboura na jugoistoku pokrajine Queensland. Sudionicima su nasumično dodijeljene kreme s faktorom SPF 15+, a trebali su ih primjenjivati ili ne primjenjivati svakodnevno četiri i pol godine. Rezultati istraživanja, predstavljeni u uglednom medicinskom časopisu Lancetu, nisu pokazali nikakve loše posljedice krema. Naprotiv, kod ispitanika koji su ih koristili zabilježeno je značajno smanjenje raka stanica epitela koje se nalaze u gornjem dijelu kože te nikakva promjena u broju pojava raka bazalnih stanica koje se nalaze u donjem dijelu kože.

Australsko ministarstvo zdravlja (IARC) provelo je 2010. reviziju studija o sigurnosti titanijevih oksida i cinkova oksida u kremama. Istraživanje je pokazalo da ove tvari, protivno tvrdnjama alternativaca, ostaju na površini kože i njezinu vanjskom, mrtvom sloju, odnosno da ne prodiru do živih stanica. Drugim riječima, čak i kada bi navedeni spojevi bili toksični, što nije dokazano, oni ne bi mogli ni doprijeti do živih stanica, a kamoli ih oštetiti. IARC je zaključio kako nema dokaza koji bi potvrdili karcinogenost ispitanih spojeva za ljude.

Što je s vitaminom D?

Posljednjih godina neki stručnjaci, mediji i holistički liječnici sve više izražavaju zabrinutost zbog mogućnosti da kreme za sunčanje, osobito one s visokim faktorima, mogu smanjiti razine vitamina D u tijelu. Vitamin D je važan za zdravlje kostiju i obrambenog sustava. Neki smatraju da također štiti od raka, posebno probavnog sustava, no to još nije definitivno dokazano ni osporeno. Vitamin D se stvara kao reakcija na zračenje UVB zraka koje zaštitne kreme blokiraju. No brojne su studije pokazale da je za stvaranje potrebnih razina vitamina D dovoljno izlaganje suncu i bez izravnog sunčanja. Štoviše, pretjerivanje sa sunčanjem neće u nedogled povećavati razine vitamina D. U jednom trenutku njegovo stvaranje prestaje unatoč našem 'roštiljanju'.

Potreba za izlaganjem suncu i UV zrakama ovisi o vrsti posla, pigmentaciji, geografskoj širini i brojnim drugim čimbenicima. U povoljnim okolnostima 10 do 15 minuta izlaganja lica, ruku i nogu sunčevim zrakama nekoliko puta tjedno dovoljno je za stvaranje potrebnih količina vitamina D. Povoljne okolnosti podrazumijevaju vedro vrijeme u sunčanijem dijelu godine na srednjim geografskim širinama na kojima se nalazi i naša zemlja. No nedostatak izlaganja suncu ne mora biti problem uz odgovarajuću prehranu koja sadrži dovoljne količine vitamina D kao što su riblje ulje, ribe, salame, jaja, mlijeko te obogaćena soja i žitarice.

Koji je zaključak?

Jasno je da kozmetička industrija u proizvodnji krema za sunčanje s vremenom uvodi neke nove tvari. Njihovu moguću štetnost treba redovno kontrolirati, a za neke ozbiljne rezultate ponekad su potrebne godine. No za sada ne postoje nikakvi dokazi da tvari navedene na početku članka mogu uzrokovati rak.

S druge strane postoje vrlo jasni dokazi da izlaganje suncu povećava rizik od raka kože. To je jedan od karcinoma koji posljednjih godina pokazuje najbrži trend rasta. Od 2010., svake godine od njega u svijetu umire oko 80.000 ljudi, što je porast od 51.000 u odnosu na 1990. Američko ministarstvo zdravlja kao i IARC sunčevo su zračenje stavili na popis poznatih uzročnika raka kod ljudi. U SAD-u se godišnje dijagnosticira više od 3,5 milijuna slučajeva raka kože što ga čini najčešćim karcinomom u toj zemlji. Statistički podaci pokazuju da će svaki peti Amerikanac u nekoj dobi oboljeti od raka kože. Samo 2008. od njega je umrlo 8.623 ljudi u SAD-u.

Naravno, ipak treba voditi računa o tome da nas niti jedna krema za sunčanje neće 100% zaštititi od UV zraka i raka kože!