'Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu je, kao, trebalo objasniti ustašku ideologiju, ali i to je užasno površno', smatra Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Gage Antonijevića, piše portal Nova.rs.

Ona iznosi stav da se “zlo mora izraziti mnogo jačim umjetničkim formama” i dodaje:

'Zato se cijeli ovaj film ne može usporediti ni sa samo jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obilježi i nauči što je fašističko zlo za cijeli život.'

Povjesničarka podsjeća i na buru koja je od početka pratila ovaj film.

'Film je propaganda u načinu na koji je financiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oscar i emitiran prije kinopremijerena RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenarij za film plagijat pisca i scenarista Arsena Diklića!'

Profesorica Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje “povijesno selektivno”, što ovako obrazlaže:

'Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Židovi, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je ne samo ružna i falsifikat povijesti, nego je i opasna igra s poviješću', kaže Dubravka Stojanović.